IN MEMORIAN

PETAR PAVAO ILIĆ  (1922-1945)

Prije desetak godina iz tiska je izišla knjiga „Borbe i stradanja Hrvata kotara Metković“  profesora Ivana Jurića u kojoj je između ostalih spomenut i pokojni Petar Pavao Ilić sin Martina i Kate rođenog 29.07.1922 u Vidu. Navod o uzroku njegove smrti koji je po njegovoj rodbini netočno naveden ponukao je, pokojnikove nećakinje  Vinku Mihatović (rođ. Taslak) i njenu sestru Ivanku Boras (rođ. Taslak) inače kćeri jedine sestre Mare od pokojnog Petra, da istraže život i okolnosti u kojima je umro.

Iz pisama koje su sačuvale iz škrinje pokojne bake Kate sestre su doznale adrese na kojima je on boravio u Njemačkoj 1941.–1942.godine te potvrdu o njegovoj smrti izdanu od Crvenog križa 1947.godine i uvidjele su da se cijelo vrijeme nalazio u Essenu gdje je i umro. Kako je u Essenu  već neko vrijeme časna sestra Angelis ( Radojka) Kešina inače rodica od Vinke i Ivanke, uputile su joj sve poznate adrese kojima se on koristio što je njoj pomoglo da pronađe sve originalne knjige o njegovom boravku kao i mjesto njegovog vječnog počivališta. Sestre su po primitku obavijesti od  časne sestre Angelis nedavno otputovale u Essen i posjetile sva mjesta kojima se kretao njihov pokojni ujak te položili cvijeće i zapalili svijeće na njegovom grobu.

Vinka i Ivanka cijelo vrijeme boravka u Essenu bile su ugošćene u samostanu služavki Malog Isusa odakle su obilazile i prikupljale mnoštvo  dokumenata vezanih za pok. Petra.  Vratile su se kući mirne i spokojne jer su jedne od rijetkih koje su pronašle mjesto vječnog počivališta svojeg najmilijeg jer i stotine tisuća Hrvata danas nakon šezdeset godina od 2.svjetskog rata i poraća to za svoje ne znaju. Na ovim stranicama donosimo samo dio onog što su one sakupile a svi materijali sa njihovim zapažanjima bit će u cijelosti objavljeno u slijedećem „Župnom listu“.

Usput poziv svim posjetiteljima ako imaju sličnu priču ili nešto vezano za ovu  neka nam se obrate.

M. Marušić