|
Neobična riba u Norinu Vid, 8.4.2010.-Marin Suton u viru kod Peškere ulovija je ribu dugu 50 cm a tešku 1 kilogram. Nije znao o kojoj je ribi rječ a nitko od očevidaca nije mu znao reći. Snimke sam uputio u OCEANOGRAFSKI INSTITUT u Splitu na pažnju profesoru Tutmanu koji nam je već pisao o endemskoj Gobici. U daljnjem tekstu odgovor profesora:
Poštovani gospodine Marušić, To je lojka ili ćepa ili kako je još zovu kubla, latinskog naziva Alosa fallax. Evo nešto malo o ovoj vrsti: Lojka ili Ćepa (Alosa fallax) je brojna u našim vodama. S gornje strane je modrikaste a sa donje srebrnobijele boje, kao i većina riba iz ove porodice. Na škržnom poklopcu vidljiva je veća crna mrlja, na koju se nastavlja nekoliko okruglih mrlja na bokovima. Na repnoj peraji nalazi se jedna velika ljuska koja izgleda dosta neobično. Smatra se da u Mediteranu živi zasebna podvrsta (Alosa fallax nilotica) kojoj pripada i naša Lojka, a u nekim detaljima se razlikuje od vrsta iz drugih mora. Ove ribe koje mogu narasti i do 7 kg težine također jedu plankton, no ponašaju se i predatorno te su napast za sitne ribe koje im se nađu u blizini. Tako se ponekad dogodi da se i ova vrsta zakači panulom, rjeđe na udicu. Posebno je zanimljiv kod roda Alosa njihov boravak u slatkovodnim stajaćicama te sporijim rijekama, gdje se i mrijeste u proljeće. Iz istog razloga kod nas su najbrojnije na ušću rijeke Neretve te u Baćinskim jezerima. Ne ugibaju nakon mrijesta, već se vraćaju u otvoreno more i dogodine opet dolaze na isto mjesto. Meso im je dosta ukusno i zdravo, kao i kod većine vrsta srdela, no nešto masnije i zbog velike količine sitnih kostiju veoma slabo cijenjeno. U Italiji se dosta koriste kao ješka na panuli za zubaca, gofa i licu - naši susjedi se kunu da je ova riba vrhunski zalogaj za spomenute predatore i da joj teško mogu odoliti. U nekim rijekama gdje su se godinama mrijestile zbog zagađenja sasvim su nestale, no mi imamo sreću da su naše rijeke još uvijek relativno čiste i zdrave. Pero Tutman
|
||
