Nakon odmora, ujutro polazimo dalje. U velikom marijanskom svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu, uz pozdravnu zvonjavu zvona, dočekuje nas don Ante Markić, čiji su roditelji iz Stoca, kojem smo predali donaciju mandarina. Upoznaje nas sa poviješću i stradanjem mjesta i svetišta u Domovinskom ratu. Okruženi četnicima i JNA mještani Aljmaša izbjegli su 1.kolovoza 1991.godine brodom teglenicom Dunavom do Osijeka. Na isti dan 1998.godine vratili su se u svoje mjesto. Četnici su nakon okupacije promijenili naziv mjesta, naselili Srbe iz zapadne Slavonije, minirali crkvu i na tom mjestu planirali gradnju pravoslavne crkve misleći kako će na taj način zatrti svaki hrvatski trag. U ruševinama crkve 1992.godine pronađen je gotovo neoštećen Gospin kip kojem je nedostajala zlatna kruna. U godini obilježavanja 3 stoljeća svetišta u Aljmašu posvećena je novoizgrađena crkva neobičnog izgleda sa 33 metra visokim zvonikom.  Nakon razgledanja i kupnje suvenira nastavljamo do Erduta gdje smo obišli vinske podrume Erdutske vinarije u kojoj se nalazi najveća bačva za vino na svijetu kapaciteta 75000 litara. Na putu za Vukovar zaustavljamo se u Borovu selu gdje smo zapalili svijeće kod spomenika 12-orici ubijenih hrvatskih redarstvenika u središtu Borova Sela. Tek kasnije smo doznali da je tijekom prethodne noći nepoznati počinitelj oštetio spomenik razlivši vosak po njemu i razbacavši svijeće.

U Vukovaru smo posjetili muzejski prostor 'Mjesto sjećanja-vukovarska bolnica 1991.' U isto vrijeme bolnicu su posjetili majka i braća hrvatskog branitelja Francuza Jeana –Michela Nicoliera koji je bio ranjen u borbama za Vukovar i odveden iz bolnice na Ovčaru. Njegovo tijelo do sada nije pronađeno.

Potom odlazimo u Ilok gdje smo imali zakazan termin za razgledanje poznatih Iločkih podruma i samostana svetog Ivana-Kapistrana. Kapistran je svetim proglašen 1690. godine, a ćelija-kapelica u kojoj je bolovao i umro 1456. očuvana je u prvotnom stanju. Danas je posjećuju mnogobrojni hodočasnici i znatiželjnici. Uz crkvu naslonjen samostan građen je i obnavljan u više navrata u razdoblju od 14. – 20. stoljeća. Tijekom Domovinskog rata i progonstva crkva je u nekoliko navrata raketirana i minirana. Nakon razgledanja samostana predajemo donaciju mandarina i vraćamo se natrag prema Vukovaru kako bi za dana posjetili Ovčaru. Kod masovne grobnice parkirano je bilo nekoliko autobusa. Mnoštvo zapaljenih svijeća kod spomenika na mjestu nekadašnje grobnice i spomenika u blizini. Tu zatječemo vukovarskog ratnika Petra Janjića Tromblona koji je nazočnima ispričao tragične vukovarske događaje iz vlastite perspektive. Zatim odlazimo do spomen doma u nekadašnjem hangaru VUPIKa. Voditelj nas upoznaje sa stradanjem ranjenika vukovarske bolnice koji su bili zatočeni na tom mjestu a poslije pobijeni i pokopani u masovnu grobnicu. Za dio njih ni danas se nezna grob.Već je pao mrak kada smo pošli prema franjevačkom samostanu i svetištu svetog Bone. Usput se zaustavljamo kod jednog od simbola Vukovara, vodotornja. Djeluje nestvarno u magli osvijetljen svjetlima reflektora. Kao i na svakoj današnjoj destinaciji i ovdje nas dočekuju autobusi brojnih posjetitelja. Župniku predajemo posljednju donaciju mandarina. Od našeg zadnjeg posjeta u isto vrijeme prošle godine crkva svetog Petra i Pavla je dijelom obnovljena i uređena. U Domovinskom ratu crkva je bila srušena. Ostali su samo zidovi koje je agresor planirao minirati pripremivši rupe za eksploziv 1995.godine. Njihov plan osujetio je američki general Jacques Klein koji je vodio mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja. Potom slijedi povratak a u Metković stižemno u ranim jutarnjim satima. U ovom putovanju sudjelovalo je desetak naših župljana. (foto BM)

>>> 116 slika: veterani u koloni sjećanja u Vukovaru