Prolazeći pored kuće Pejara na Gradu ugledah nešto što već dugo nije viđeno u nas. Skupina starijih žena pribirala je tek učupani luk i vezale ga u vijence spremavši ga za zimu. Pera, Kata, Jela, Mara, Manda i Stana vesle, bacaju "baze" ko iz rukava i sve me podsjetilo na prošla vrimena kad je to bila svakodnevnica, prepričavanje raznih dogodovština, legendi pa i pisma a da posa nije patija. danas u jednih sutra u drugih i tako iz dana u dan. (Marko Marušić)