|
Mirjana Bačić, pjesnikinja rodom iz Vida... 1.IV.2015.-Mirjana Bačić rođena Beš iz Vida gdje je provela djetinjstvo i mladost, pjesnikinja koja sve proživljeno, doživljeno u trenucima inspiracije i maštanja stvori stih vrlo vješto i sa mnogo topline prenosi na papir. Svojim riječima stvara stihove koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Osnovnu školu, srednju trgovačku i srednju ekonomsku školu pohađala je i završila u Metkoviću. Uz pisanje poezije pjevanje joj je bila velika ljubav tako da je kasnije nastavila pjevati u crkvenom zboru u Pločama.U Osnovnoj školi je puno recitirala i bila poznata po pisanju poezije. Po završetku Domovinskog rata godinama je izbivala iz svog doma i radila u Italiji kao njegovateljica. Gledajući i njegujući starce vratilo joj se ono što je od djetinjstva bilo skriveno u njenoj dobroj, nježnoj i iskrenoj duši. Počela je pisati poeziju na koju je već i zaboravila ali ono što je urođeno, Božji je dar, isplivalo je na površinu.Objavljujući na internetu uočila je da je njena pisana riječ prihvaćena te je dobila podršku pjesnika i običnog puka koji voli čitati poeziju. Do sada je objavila tri zbirke pjesama, prva, niz autobiografskih priča i priča iz mašte pod nazivom "ODŠKRINUH DUŠU SVOJU" u kojoj su pjesme o običajima u Vidu, a zatim i drugu pod naslovom „ŽIVOT RUKOM ISPISAN“ 2014.godine . Kako sama autorica kaže, u svojim pjesmama i pričama često spominje vile koje obožava. Kao mala, sjedeći u očevom krilu, slušala je priče koje joj je pričao. "...Pričao mi je o vili Velebita, a ja sam zapamtila tu pjesmu i često zajedno sa njim pjevušila šoto voće, jer je bila zabranjena, a sve je slađe zato što se ne smije. Tako je ostala u meni uvijek vila misterij i ja je volim. Često se poistovjetim, jer tako je lipo kad ti je teško. Kad sam sama zalutam u moju nutrinu i živim izvan svega što me sputava, što su ljudi stvorili okove življenja i kad sa zemljom radim crpim sve iz nje i dobijem puno energije". Najveći dio pjesama i njenim zbirkama su autobiografske, zatim o rodnom kraju, otoku Korčulu (živjela je nakon udaje u Veloj Luci) te o Pločama (gdje danas dijelom živi), ali najviše o ljubavi. Treću zbirku, objavila je ove godine pod nazivom "VALOM SRCA MOGA". Autorica je redovna članica HKD-a (Hrvatskog književnog društva). Recenzija zbirke poezije Mirjane BAČIĆ “Valom srca moga” /04.02.2015: >>> link Diploma od H.K.D. RIJEKA-KNJIŽEVNO PERO<<>> Autorica u svom rodnom Vidu
Sjećanje na roditelje, pok. Frano Beš i supruga Stana << i >> sa braćom, slikano u Prudu
Naslovnice zbirki pjesama:
Dio iz zbirke pjesama: |
||||||||
|
NORINU MOJ gledam te Norinu moj u tebi teče život moj ogledalom sa neba tajna jedna rijeka teče jače srce moje sa njom ode ubrzo Neretvom spojit se sve do mora koje me vuče ljubi zove zauvijek moje GOTOVA PERFEKTNA koje riječi nisam ni sumnjala dobar smo tim možda nam zavide dvoje djece igraju to samo perom znaju da li se to može? da…i te kako… važan je rezultat rodi se knjiga sjajna kao zvijezda Danica blista na sunčevim zrakama u ruke svoje uzmem je milujem… moje je dijete dugo sam čekala dočekala libar moj je zlatna vera ukras na mojim rukama zaruka prelijepa jedan ostvaren moj libar meni najljepši dar san KAD OČI ZAKLOPIM umorna si odmori kako ni sama ne znam što je odmor? želim još malo pisati uživati lipo ste čuli u tom uživam postadoh čudna sa njom se nešto događa zabrinuta tobožnja lica ne poznaju me nikada ni nisu živim godinama sa smrću u oči dugo se gledamo koliko očiju zaklopim ja. Bože i to mora netko znat svakog zapamtim na srcu mi ožiljak ostavi ne izlazi traje i dalje tražim umiruće oči dođe mi sve ostaviti zaspati smrt ne gledati mrzim je iako znam jedina pravda ne mijenja se svakog od nas čeka.
|
BOŽE MOJ SVE
MOJE SI TI |
GALEBE MOJ kada me uhvati ne… ne mogu shvatiti život okrutni ne mogu se boriti galebe moj gdje si mi? uvijek na prozor si dolazio dođi mi! eto me…govoriš u moje oči zaroniš polazi… zoveš me na more ne mogu…. ruke moje su hladne pomodrile jadne nisam za duga puta odlazi molim te mene u tuzi ostavi ne…. tvojoj malenoj dao sam obećanje u luku tvoju vodim te tamo ćeš mir naći ja ću te ponijeti klonulu visoko vinuti vidjeti tvoj raj ima li ga? da… ja sam raj idemo zajedno tako smo dvoje u jednome… |
||||||
