Doživjeti 60 godina braka, dijamantni jubilej,  nije malo i doista je vrijedno pozornosti, a upravo su toliko godina zajedničkog života proslavili Vida rođ. Volarević iz Pruda i Mate Marević iz Podgreda-Crni dolac u nedjelju 17.svibnja 2015.godine u crkvi sv. Nikole Biskupa u Metkoviću zajedno sa svojih sedmero djece (4 sina i tri kćeri) većine od 23 unučadi, 16 praunuka, nevjesta, zetova, rodbine i prijatelja. Bračne zavjete su ponovili pred don Antom Antunovićem u crkvi sv.Nikole Biskupa u Metkoviću.

U tadašnjoj župnoj crkvi svetog Vida u Vidu 17.siječnja 1955.godine vjenčao ih je don Frane Bego. Upoznali su se na Dragoviji a poslije i vjenčali. Prisjetio se dida Mate i svoje svadbe. U svatovima su imali 12 uzvanika što je za to vrijeme bila „velika kita svatova“. Dan ranije, u nedjelju stigla je dota tj. Škrinja sa darovima koju je prijatelj donio na konju iz Pruda. Nije u to vrijeme bilo puta kao danas do Podgreda, makar i makadama, nego kozja staza. Taj dan su određivali tko će biti stari svat, tko buljko i ostale. Vjenčanje je bilo u ponedjeljak a nakon toga slavlje kod kuće koje se proteglo do jutra pa dida Mate u šali kaže da nije imao „prvu bračnu noć“ nego „drugu bračnu noć“. Na pitanje kako su živjeli odgovara „teško, vrlo teško“. Živjeli su u Crnom docu (oko 3 km od Vida) sa njegovim roditeljima, tu im se rodilo šestero djece dok je sedmo, najmlađi sin rođen u Metkoviću gdje su 1970.godine preselili u malu koloniju naših župljana kod Crnog puta. U početku je išao na posao pješačeći sedam kilometara do Metkovića (poslije biciklom iz Vida) a odatle vlakom u Luku Ploče.

Na pitanje „koji je recept“ za tako uspješan brak“ odgovara „uzajamna ljubav i poštivanje“. Nikad jedno drugom nisu rekli ništa ružno a tako su i djecu odgajali, u vjeri i ljubavi prema Bogu. Sretni su i veseli kad vide svoje brojno potomstvo. Matinu obitelj je u njegovu djetinjstvu pogodila tragedija na završetku II.svjetskog rata kada je izgubio dvoje starije braće, tada dvadesetogodišnjaka (imao je još i sestru). Brat Petar bio je u bolnici u Zagrebu gdje se oporavljao nakon operacije. „Oslobodici“ su ga takvog izbacili na ulicu gdje je i umro. Drugom bratu Mići, koji je bio domobranskoj vojsci trag se izgubio na Bleiburgu. (Drugu fotoreportažu možete pogledati na www.metkovic.hr)