|
->
Žudije
>>>
uskršnji običaji
Uskrsni običaji u Župi Vid
Uskrsni običaji predstavljaju posebnu dugogodišnju tradiciju ovog mjesta.
Osam dana prije
Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje, to je spomen Isusova
ulaska u Jeruzalem. Njom započinje Veliki ili Sveti tjedan. Na nedjeljnu
misu pučanstvo nosi maslinove grančice. Nakon mise je procesija. Nekoliko
dana uoči Velikog tjedna a najčešće utorak ili srijedu žudije kite crkvu
granama vrbe i palmi.
Veliki četvrtak
– Poslijepodne
je blagoslov vina i ispovijed bratima i žudija. Navečer je Sveta misa
(u 19 h) Gospodnje, posljednje, večere, zvona ne zvone do Uskrsa. Kamenice
sa blagoslovljenom vodom su suhe. Nakon
propovijedi, svećenik pere noge 12-orici dječaka kao što je to Isus
činio svojim učenicima. Pred
kraj mise pučki pjevači pjevaju muku Kristovu a tada ujedno izlaze sve
žudije. Mjesto izlaska je u sredini crkve ispred oltara, između naroda i
svećenika. Po završetku se pjeva Gospin plač. Od 2012.godine pjevanje se
vrši uoči svete mise, pola sata prije dok narod dolazi u crkvu.
Veliki petak
-Vino koje je blagoslovljeno dan prije pije se ujutro natašte. Po predaji,
svaka kap tog vina pretvara se u krv. Obredi Velikog petka počinju u 18.30 sati
(traju oko 3 sata). Tijekom
obreda žudije se međusobno izmjenjuju u smjenama po bojama svakih 10-15
minuta. Pjeva se muka Kristova na način da se nadopunjuju međusobno pučki
pjevači, zbor (pjeva stihove s riječima naroda iz Svetog pisma) i svećenik
koji govori Kristove riječi. Potom slijedi sveta pričest a iza toga
ljubljenje Križa. Tada čitav narod u crkvi, u koloni hodi ka križu kojem
se klanja i cjeliva. Po završetku izlaze sve žudije i slijedi procesija
kroz cijelo mjesto. Na čelu procesije je križonoša koji nosi križ u
pratnji ministranata a za njima ide ostali puk. U sredini procesije ide
svećenik (koji nosi Svetu hostiju) natkriven baldehinom. Baldehin
(platneni pokrov na štapovima) nose bratimi (četvorica) a uz njih su
4 svijećonoše. Ispred, usporedo i iza svećenika raspoređeni su žudije (žuti
crveni, po 4 sa svake strane. Iza svećenika, u pratnji ljubičastih žudija
ide tzv. Šimun –osoba pokrivena crnom neprozirnom tkaninom koja
bosonoga nosi veliki drveni križ od punog drveta. Običaj, kojom osoba koja
nosi križ je odjevena u crnu tkaninu i nitko ne zna njen identitet seže
još od vremena komunizma (već 50-ak godina) kad su pojedinci na taj način
štitili svoj identitet kako ne bi bili šikanirani od komunističkih vlasti.
Zbog velikog interesa, za mjesto Šimuna potrebno se je zapisati desetak
godina unaprijed. Pučki pjevači u procesiji pjevaju muku Kristovu. Po
završetku procesije svi se vraćaju u crkvu gdje slijedi završno pjevanje
(15-ak minuta) čime završava obred Velikog petka.
Velika subota –tijekom
dana je blagoslov uskrsnih jela u crkvama u Vidu i Prudu (jaja, kruh, kolači…) koja se
blaguju na Uskrs. Obredi uskrsnuća Kristova započinju navečer u 23.15 sati
čitanjem Svetog pisma (4 čitanja). Žudije započinju sa stražom oko 2 sata
ranije i izmjenjuju se. Nekoliko minuta prije ponoći sve žudije izlaze.
Kako se približava vrijeme Kristova uskrsnuća (u tih nekoliko minuta)
žudije se sve jače tresu od "straha". Točno u ponoć svećenik zapjeva "Slava
Bogu na visini…" a žudije popadaju na pod kao pokošeni. Slijedi 10
minutno pjevanje na čijem završetku žudije ustaju i na istom mjestu ostaju
do kraja svete mise koja završava oko 01 sat.
USKRS,
nedjelja - prva sveta misa je ujutro u Prudu (8.30 h), drugom mjestu u
župi, gdje žudije stoje cijelu misu. U tom mjestu stražariti se
počelo nakon izgradnje crkve Sv. Ivana 1989.godine. Potom je glavna sveta
misa u župnoj crkvi u Vidu u 10.30 sati. Tijekom mise je i procesija kroz
mjesto zajedno sa žudijama. Na obje ove mise sve žudije stoje cijelo
vrijeme bez vršenja zamjena.
Od 2003.godine,
na uskrsni ponedjeljak, Žudije iz Vida sudjeluju na tradicionalnom
festivalu žudija koji je započeo u Vodicama i održava se na uskrsni
ponedjeljak, svake godine u drugoj župi. 2007.godine po prvi put je
održano van Vodica i to u Vidu. >>> više o
festivalu
Ono po čemu se
razlikuju vidonjske žudije od svih ostalih je da nakon padanja, poslije
ustaju i stoje cijelu misu kao i sutradan što je jedinstven slučaj
žudijskih običaja. Kod ostalih žudija, u raznim mjestima, po "padanju"
žudija u ponoć na Uskrs žudije se razbježe i ne sudjeluju dalje u svečanom
uskrsnom bdijenju, niti sutradan. Tako da je biti žudija, u župi Vid,
jedna pokora.
Stariji Uskršnji
običaji
Često puta od starijih sam
čuo kako bi nekad za velike blagdane (Božić, Uskrs i dr.) cijelo selo
(misli se na centar mjesta, tj. Kekavicu) bilo puno svijeta i igralo se
kolo, pjevalo i veselilo gotovo kao za dernek u kolovozu pa i više jer
danas osim sajma nema niti kola niti pjevanja. Po sjećanju Jele Markota,
dok se bogoslužje održavalo u crkvi svetog Vida (Crkva Gospe Snježne
nije još bila sagrađena), tj. 50-ih godina 20.stoljeća žudije su čuvale
stražu 24 sata na dan od Velog četvrtka do padanja na Veliku subotu
ujutro, dakle i cijelu noć i dan. Nije bilo ponoćke kao sada već bi
žudije padale u subotu ujutro u 10 sati kada zazvoni Glorija i objavi se
Kristovo uskrsnuće. Nakon toga se moglo i raditi u polju tj. nije bio
svetac (osim nedjelje), a najčešće se sadio duvan. Sutradan u nedjelju
tj. na Uskrs nakon svete mise bi se u selu na Kekavici
redovno igralo kolo Trusa i Dalmatinka (isto i poslijepodne nakon ručka)
koje je redovno povela i predvodila mladež jer druge razonode nije bilo
(nije bilo TV-a niti kafića). Glazbena podloga kolu bila je cvintara
(usna harmonika) koju bi netko svirao. Cijela Kekavica bila je puna
svijeta, gotovo kao za dernek jer su dolazili iz cijele župe
(osim vidonjaca i iz Pruda i Dragovije te okolnih Hercegovačkih mjesta
Garišta i Zvirića). Zanimljiva zgoda vezana je uz žudije gdje bi pojedine starije žene iz potonjih mjesta tijekom
mise dodirivale žudije i govorile "O svete i slavne žudele". Tako
je jedan od tadašnjih žudija često znao reći "da se kostriši" kad
ga tako dodiruju.
U ponedjeljak na blagdan
svetog Ivana (kao i "ljetnog" i "zimskog") na Petkovića guvnu
u Prudu također se igralo kolo i okupljala mladež. Omladina bi
pjevala "Selo Prudu ruševino stara, u tebi je vrilo (vrelo
op. ur.) od bećara"
(Ukoliko netko posjeduje stare slike tih događanja i želi ih
digitalizirati i učiniti dostupnim za web stranicu i župni list bilo bi
lijepo)
2006.g., BM
|
vrh