FESTIVAL žudija
povijest žudija
uskršnji običaji
Žudije 2006.
Žudije 2005.
Žudije 2004.
Žudije 2003.
Žudije do 2002.
FOTO - žudije

 

->  Žudije >>> uskršnji običaji

 

Uskršnji običaji u Župi Vid

Uskršnji običaji predstavljaju posebnu dugogodišnju tradiciju ovog mjesta.

 

Osam dana prije Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje, to je spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Njom započinje Veliki ili Sveti tjedan. Na nedjeljnu misu pučanstvo nosi maslinove grančice. Nakon mise je procesija. Nekoliko dana uoči Velikog tjedna a najčešće utorak ili srijedu žudije kite crkvu granama vrbe i palmi.

Veliki četvrtak – Poslijepodne je blagoslov vina i ispovijed bratima i žudija. je Navečer je Sveta misa (u 18 h) Gospodnje, posljednje, večere, zvona ne zvone do Uskrsa. Nakon propovijedi, svećenik pere noge 12-orici dječaka kao što je to Isus činio svojim učenicima. Pred kraj mise pučki pjevači pjevaju muku Kristovu a tada ujedno izlaze sve žudije. Mjesto izlaska je u sredini crkve ispred oltara, između naroda i svećenika.

Veliki petak -obredi počinju u isto vrijeme (18.30 sati a traju oko 3 sata). Tijekom obreda žudije se međusobno izmjenjuju u smjenama po bojama svakih 10-15 minuta. Pjeva se muka Kristova na način da se nadopunjuju međusobno pučki pjevači, zbor (pjeva stihove s riječima naroda iz Svetog pisma) i svećenik koji govori Kristove riječi.  Potom slijedi sveta pričest a iza toga ljubljenje Križa.  Tada čitav narod u crkvi, u koloni hodi ka križu kojem se klanja i cjeliva. Po završetku izlaze sve žudije i slijedi procesija kroz cijelo mjesto. Na čelu procesije je križonoša koji nosi križ u pratnji ministranata a za njima ide ostali puk. U sredini procesije ide svećenik (koji nosi Svetu hostiju) natkriven baldehinom. Baldehin (platneni pokrov na štapovima)  nose bratimi (četvorica) a uz njih su 4 svijećonoše.Ispred, usporedo i iza svećenika raspoređeni su žudije (žuti crveni, po 4 sa svake strane. Iza svećenika, u pratnji ljubičastih žudija ide  tzv. Šimun –osoba pokrivena crnom neprozirnom tkaninom koja bosonoga nosi veliki drveni križ od punog drveta. Običaj, kojom osoba koja nosi križ je odjevena u crnu tkaninu i nitko ne zna njen identitet seže još od vremena komunizma (već 50-ak godina) kad su pojedinci na taj način štitili svoj identitet kako ne bi bili šikanirani od komunističkih vlasti. Zbog velikog interesa, za mjesto Šimuna potrebno se je zapisati desetak godina unaprijed. Pučki pjevači u procesiji pjevaju muku Kristovu. Po završetku procesije svi se vraćaju u crkvu gdje slijedi završno pjevanje (15-ak minuta) čime završava obred Velikog petka.

Velika subota –tijekom dana je blagoslov uskršnjih jela (17.00 sati; jaja, kruh, kolači…) koja se blaguju na Uskrs. Obredi uskrsnuća Kristova započinju navečer u 23.15 sati čitanja Svetog pisma (4 čitanja). Žudije započinju sa stražom oko 2 sata ranije i izmjenjuju se. Nekoliko minuta prije ponoći sve žudije izlaze. Kako se približava vrijeme Kristova uskrsnuća (u tih nekoliko minuta) žudije se sve jače tresu od "straha". Točno u ponoć svećenik zapjeva "Slava Bogu na visini…" a žudije popadaju na pod kao pokošeni. Slijedi 10 minutno pjevanje na čijem završetku žudije ustaju i na istom mjestu ostaju do kraja svete mise koja završava oko 01 sat.

USKRS, nedjelja - prva sveta misa je ujutro u Prudu (8.30 h), drugom mjestu u župi, gdje žudije stoje cijelu misu. U tom mjestu stražariti se počelo nakon izgradnje crkve Sv. Ivana 1989.godine. Potom je glavna sveta misa u župnoj crkvi u Vidu u 10.30 sati. Tijekom mise je i procesija kroz mjesto zajedno sa žudijama. Na obje ove mise sve žudije stoje cijelo vrijeme bez vršenja zamjena.

Od 2003.godine, na uskršnji ponedjeljak, Žudije iz Vida sudjeluju na tradicionalnom festivalu žudija koji je započeo u Vodicama i održava se na uskršnji ponedjeljak, svake godine u drugoj župi.

Ono po čemu se razlikuju vidonjske žudije od svih ostalih je da nakon padanja, poslije ustaju i stoje cijelu misu kao i sutradan što je jedinstven slučaj žudijskih običaja. Kod ostalih žudija, u raznim mjestima, po "padanju" žudija u ponoć na Uskrs žudije se razbježe i ne sudjeluju dalje u svečanom uskrsnom bdijenju, niti sutradan. Tako da je biti žudija, u župi Vid, jedna pokora.

 

 
   

na vrh

 
 

prilagođeno rezoluciji 1024*768