->  Žudije >>> uskršnji običaji

Uskrsni običaji u Župi Vid - VELIKI TJEDAN

Uskrsni običaji predstavljaju posebnu dugogodišnju tradiciju ovog mjesta.

Uskršnji običaji i paraliturgijska tradicija čuvanja Kristova Groba datira stotinjak godina unatrag a točnog zapisa o samom početku ove tradicije nema, pretpostavlja se da je počela po uzoru na običaje u župi svetog Ilije iz Metkovića za čiji se početak spomnje 1857 godina.

Osam dana prije Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje, to je spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Njom započinje Veliki ili Sveti tjedan. Na nedjeljnu misu pučanstvo nosi maslinove grančice. Nakon mise je procesija. Nekoliko dana uoči Velikog tjedna a najčešće utorak ili srijedu žudije kite crkvu granama vrbe i palmi.

Veliki četvrtak – Poslijepodne je blagoslov vina i ispovijed bratima i žudija. Navečer je Sveta misa (u 19 h) Gospodnje, posljednje, večere, zvona ne zvone do Uskrsa. Kamenice sa blagoslovljenom vodom su suhe. Nakon propovijedi, svećenik pere noge 12-orici dječaka kao što je to Isus činio svojim učenicima. Pred kraj mise pučki pjevači pjevaju muku Kristovu a tada ujedno izlaze sve žudije. Mjesto izlaska je u sredini crkve ispred prezbiterija, između naroda i svećenika. Nakon nekoliko pjevanja kraj je svete mise. Puk se razilazi u tišini. Nakon toga pjeva se Gospin plač.  Traje oko 50 minuta, ostane tko želi dok žudije ostaju dok svi ne napuste crkvu. Od 2012.godine pjevanje se vrši uoči svete mise, pola sata prije dok narod dolazi u crkvu. Do 60-ih godina prošlog stoljeća čuvari kod Gospodinova Groba bili su naizmjenice 24 sata.

Juda je zapovijednik ili vođa župnih žudija, za tu se dužnost može kandidirati nakon najmanje tri godine službe kao žudija, posebo je odjeven i zapovijedi izdaje udarcima mača o štit. Juda je naizmjenice jedne godine iz Vida a druge iz Pruda.

Veliki petak -Vino koje je blagoslovljeno dan prije pije se ujutro natašte. Po predaji, svaka kap tog vina pretvara se u krv. Obredi Velikog petka počinju u 18.30 sati (traju oko 3 sata). Tijekom obreda žudije se međusobno izmjenjuju u smjenama po bojama svakih 10-15 minuta. Pjeva se muka Kristova na način da se nadopunjuju međusobno pučki pjevači, zbor (pjeva stihove s riječima naroda iz Svetog pisma) i svećenik koji govori Kristove riječi.  Potom slijedi sveta pričest a iza toga ljubljenje Križa.  Tada čitav narod u crkvi, u koloni hodi ka križu kojem se klanja i cjeliva. Po završetku izlaze sve žudije i slijedi procesija kroz cijelo mjesto. Na čelu procesije je križonoša koji nosi križ u pratnji ministranata a za njima ide ostali puk. U sredini procesije ide svećenik (koji nosi Presveto) natkriven baldehinom. Baldehin (platneni pokrov na štapovima)  nose bratimi (četvorica) a uz njih su 4 svijećonoše. Ispred, usporedo i iza svećenika raspoređeni su žudije (žuti crveni, po 4 sa svake strane. Iza svećenika, u pratnji ljubičastih žudija ide Šimun – osoba pokrivena crnom neprozirnom tkaninom koja bosonoga nosi veliki drveni križ od punog drveta. Običaj, po kojem je Šimun pokrivena lica i nitko ne zna njen identitet seže još od vremena komunizma (već 70-ak godina) kad su pojedinci na taj način štitili svoj identitet kako ne bi bili šikanirani od komunističkih vlasti. Zbog velikog interesa, za mjesto Šimuna potrebno se je zapisati desetak godina unaprijed. Do 2000 godine Šimunov križ bio je šupalj a punio se kamenjem po zavjetu križonoše. Pučki pjevači u procesiji pjevaju muku Kristovu. Po završetku procesije svi se vraćaju u crkvu gdje slijedi završno pjevanje (15-ak minuta) čime završava obred Velikog petka.

Velika subota –tijekom dana je blagoslov uskrsnih jela u crkvama u Vidu i Prudu (jaja, kruh, kolači…) koja se blaguju na Uskrs. (Od 2022. blagoslov jela vrši na Vazmenom bdijenju, nakon ponoći). Obredi uskrsnuća Kristova započinju navečer u 23.15 sati čitanjem Svetog pisma (4 čitanja). Žudije započinju sa stražom oko 2 sata ranije i izmjenjuju se. Nekoliko minuta prije ponoći sve žudije izlaze. Kako se približava vrijeme Kristova uskrsnuća (u tih nekoliko minuta) žudije se sve jače tresu od "straha". Točno u ponoć svećenik zapjeva "Slava Bogu na visini…" a žudije popadaju na pod kao pokošeni. Slijedi 10 minutno pjevanje na čijem završetku žudije ustaju i na istom mjestu ostaju do kraja svete mise koja završava oko 01 sat.

USKRS, nedjelja - prva sveta misa je ujutro u Prudu (8.30 h), drugom mjestu u župi, gdje žudije stoje cijelu misu s obadvije strane prezbiterija. U tom mjestu stražariti se počelo nakon izgradnje crkve Sv. Ivana 1989.godine. Potom je glavna sveta misa u župnoj crkvi u Vidu u 10.30 sati. Na obje ove mise sve žudije stoje cijelo vrijeme bez vršenja zamjena. Tijekom mise je i procesija kroz mjesto zajedno sa žudijama. Od 2022.godine župnik je ukinuo tradicionalnu procesiju na Uskrs koja je bila otkad pamte župljani.

Od 2003.godine, na uskrsni ponedjeljak, Žudije iz Vida sudjeluju na tradicionalnom festivalu žudija koji je započeo u Vodicama i održava se na uskrsni ponedjeljak, svake godine u drugoj župi. 2007.godine po prvi put je održano van Vodica i to u Vidu. >>> više o festivalu

Ono po čemu se razlikuju vidonjske žudije od svih ostalih je da nakon padanja, poslije ustaju i stoje cijelu misu kao i sutradan što je jedinstven slučaj žudijskih običaja. Kod ostalih žudija, u raznim mjestima, po "padanju" žudija u ponoć na Uskrs žudije se razbježe i ne sudjeluju dalje u svečanom uskrsnom bdijenju, niti sutradan. Tako da je biti žudija, u župi Vid, jedna pokora.

Stariji Uskršnji običaji

Često puta od starijih sam čuo kako bi nekad za velike blagdane (Božić, Uskrs i dr.) cijelo selo (misli se na centar mjesta, tj. Kekavicu) bilo puno svijeta i igralo se kolo, pjevalo i veselilo gotovo kao za dernek u kolovozu pa i više jer danas osim sajma nema niti kola niti pjevanja. Po sjećanju Jele Markota, dok se bogoslužje održavalo u crkvi svetog Vida (Crkva Gospe Snježne nije još bila sagrađena), tj. 50-ih godina 20.stoljeća žudije su čuvale stražu 24 sata na dan od Velog četvrtka do padanja na Veliku subotu ujutro, dakle i cijelu noć i dan. Nije bilo ponoćke kao sada već bi žudije padale u subotu ujutro u 10 sati kada zazvoni Glorija i objavi se Kristovo uskrsnuće. Nakon toga se moglo i raditi u polju tj. nije bio svetac (osim nedjelje), a najčešće se sadio duvan. Sutradan u nedjelju tj. na Uskrs nakon svete mise bi se u selu na Kekavici redovno igralo kolo Trusa i Dalmatinka (isto i poslijepodne nakon ručka) koje je redovno povela i predvodila mladež jer druge razonode nije bilo (nije bilo TV-a niti kafića). Glazbena podloga kolu bila je cvintara (usna harmonika) koju bi netko svirao. Cijela Kekavica bila je puna svijeta, gotovo kao za dernek jer su dolazili iz cijele župe (osim vidonjaca i iz Pruda i Dragovije te okolnih Hercegovačkih mjesta Garišta i Zvirića). Zanimljiva zgoda vezana je uz žudije gdje bi pojedine starije žene iz potonjih mjesta tijekom mise dodirivale žudije i govorile "O svete i slavne žudele". Tako je jedan od tadašnjih žudija često znao reći "da se kostriši" kad ga tako dodiruju.

U ponedjeljak na blagdan svetog Ivana (kao i "ljetnog" i "zimskog") na Petkovića guvnu u Prudu također se igralo kolo i okupljala mladež. Omladina bi pjevala "Selo Prudu ruševino stara, u tebi je vrilo (vrelo op. ur.) od bećara"

(Ukoliko netko posjeduje stare slike tih događanja i želi ih digitalizirati i učiniti dostupnim za web stranicu i župni list bilo bi lijepo)

2006.g., BM

na vrh

impressum (kontakt) * © www.vid.hr  *