Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

 

 

->  List župe -> Broj 6 >>> O duhovnim zvanjima

 

O duhovnim zvanjima u župi vidu

 

Za mlade mise don Marinka Jurišina, na velikom ručku bilo je svečanih govora i pjevanja o svemu i koječemu. Oko stolova su bile različite skupine: rodbine, svećenika, redovnica i prijatelja. Pogled mi je pao na jedan stol, u sredini šatora, oko kojega su sjedile časne sestre, redovnice iz različitih družba.  Prigodom govora i pozdrava njih nitko  nije posebno oslovio. Ja sam kasnije o tome razmišljao i došao do zaključka: da njih nije bilo u toj župi, ne bi bilo ni mladih misa. Jer kako piše don Mile Vidović u knjizi «Neretvanske župe», odavno se u župi Vid nije slavila mlada misa. Iz župe nije bilo ni redovnica. Poslije drugoga svjetskoga rata don Frane Bego je neke poslao u sjemenište, ali bez uspjeha.

Dok sam bio župnik u Vidu imao sam pred očima župu Vidonje. U njoj je odavno bilo i starih i mladih redovnica. Tada sam u Vidu mladima, napose pjevačicama, počeo još više govoriti o duhovnim zvanjima. Iznosio sam im razne primjere. Znam, da sam ih sve pozivao na molitvu Blaženoj Gospi i na pobožnost prvih petaka na čast Presvetoga Srca Isusova. Priličan ih se broj odazvao. Tako bi na prvi petak bilo ispovijedanje, te sveta misa sa pjesmama. To je bila prigoda i za pouku. Sjećam se, da sam im pripovijedao jednu zgodu iz života slavnoga njemačkoga socijalnoga učitelja i apostola radnika biskupa E. Von Kettelera, najpoznatijeg crkvenog dostojanstvenika 19. stoljeća. Bio je biskup Ketteler kao mladić, plemić živi vjetrogonja. Svršio je pravo i kasnije postao ugledni odvjetnik. Jednoga dana u njegovu kancelariju uđe Isus i pokaže mu neku redovnicu i reče: «Ona za tebe moli». I viđenje nestane. U to vrijeme je u Njemačkoj s protestantima  bjesnila «Kulturna borba». I ponosni westfalski plemić, čuveni pravnik Ketteler, da može uspješnije braniti katoličku stvar poče studirati teologiju. Tako temeljito upozna svoju katoličku vjeru. Dade se rediti za svećenika. Kako je bio prije izvrstan odvjetnik tako je kasnije postao poznati propovjednik i apostol radnika. Ističe se u mnogočemu i postaje biskup koji se najviše borio za prava katoličke Crkve, slobodu i dobro radnika.

Kao biskup redovito je obilazio svoju biskupiju. Kad je jednom ušao u jedan samostan redovnica vidio je da nošnja ovih redovnica potpuno sliči onoj nošnji koju je vidio u viđenju kad mu je rekao Isus: «Ona moli za tebe». Starješica samostana mu je redom predstavila sve sestre, a on je upitao: «Ima li u samostanu možda još koja vaša sestra?» «Ima još jedna, ali ona je sada u štali, radi oko životinja» odgovori starješica, a u sebi je mislila gdje će nju sada dovesti kad se zna kakav čovjek izgleda kad radi u štali. Nije tada bilo kupatila i tuševa kao danas. Na veliko svoje čuđenje čula je biskupove riječi: «Želio bih i nju vidjeti, molim Vas, dovedite je odmah!» Kad je došla u njoj biskup prepozna onu koju mu je Isus pokazao i rekao da moli za njega.

 Tada slavni biskup prizna, da je do sada mislio kako je on, prema mnogim uspjesima, učinio toliko za Crkvu, a sada uviđa kome zapravo pripada ta zasluga. Pripada skromnoj redovnici koja obavlja najniže poslove u svome samostanu i moli za svećenike.

Kad sam im ovo ispričao o biskupu Ketteleru i redovnici koja obavlja najniže poslove u samostanu, sjećam se reakcije tih djevojaka, uskoro prvih kandidatica. Jedna je rekla, da će moliti svoju poglavaricu neka je ne šalje u školu, a raditi će svaki posao koji bude trebalo bilo u kući, vrtu ili štali. Slično su govorile i druge. Prva od njih se prijavila za samostan Mara Ereš, Služavka Malog Isusa, sada imenom s.Ernesta. Zatim dvije Marušićke: s. Margarita i s. Andrijana. Kasnije su im se pridružile dvije Mande, jedna Marušić, a druga Taslak. One su bile prve časne sestre u župi Vid poslije drugoga svjetskoga rata. Njih su ubrzo slijedile mnoge druge. Sigurno su i one molile i za svoju župu i za svećenička i redovnička zvanja.

Tako se poslije njih prijavio prvi kandidat za svećenika i rekao mladu misu 1969. godine. Bio je to don Tomislav Brečić. I tu se obistinila teološka misao poznatoga filozofa J. Maritaine-a: «U Crkvi Kristovoj postoje bogata i siromašna sredstva djelovanja. Bogata sredstva su svjetovna. Ona se mogu vidjeti. To su razne organizacije, sastanci, manifestacije, gradnje i dekoracije crkava. Ona mogu koristiti Crkvi za duhovne ciljeve. Siromašna su sredstva djelovanja: oskudica, poniznost, razne žrtve i patnje i sve slabosti koje su obilježene znakom križa.» Isus je primjerom svoga siromaštva i žrtve križa pokazao čemu daje uz molitvu prednost.

Veoma je važno u mladosti dobar cilj odabrati i dobro početi. Tko to učini, kasnije mu se lakše u dobru  i čestitosti vježbati. Želimo li biti sretni i sada i u vječnosti, djelujmo u životu po Kristovu zakonu. Što sam u životu bio Isusu Kristu vjerniji, bio sam sretniji. Što sam Mu bio manje vjeran, bio sam i manje sretan. Neka vas pomaže zagovor Bl. Gospe Snježne.

U Splitu, ljeti 2002. godine 

 Don Ante Vojnović

      Zlatomisnik


na vrh

 

 

SADRŽAJ

Don Stanko Vrnoga:

Uvodna riječ

Jakov Vučić: Zvona i zvonici u župi  Vid

Don Ante Jurić: Početak školstva u Vidu

Ivan Volarević:

Moj Križni put

Žarko Markota: Sijelo i svadbeni običaji

Ante Pejar: Toponimi s područja naše  župe

Don Stanko Vrnoga:

Iz života župe

Don Stanko Vrnoga:

Prvopričesnici

Don Stanko Vrnoga: Krizma-15.6.2002.g

Don Marin Škarica:

Don Ante Vojnović zlatomisnik

Branko Markota:

Peti maraton lađa

Ante Vučić: Memorijalni turnir "Ante Taslak"

Don Ante Vojnović:

O duhovnim zvanjima

Sestra Natanaela:

Karmelsko zvanje

Ivan Kešina:

Svijet je lijep

Mira Kešina:  Sv. Vidu

Hirundo: Majka

 

Foto zanimljivosti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

prilagođeno rezoluciji 1024*768