U Splitu, 23. travnja 2002

U 15 stoljeću Turci su osvojili Bosnu, a zatim i Hercegovinu i veći dio Dalmacije. Zavladali su dolinom Neretve i makarskim primorjem. Pod njihovom vlašću kršćani (raja) bili su obespravljeni. Za njih nije bilo nijedne škole. Oslobađanje od turske vlasti počelo je 1684. g. mirom u Sremskim Karlovcima, 1699. g. i konačno u Požarevcu 1718. g. Venecija je dobila dolinu Neretve i time je vratila u sastav Dalmacije. Ni mletačka uprava nije ništa učinila za školstvo. Znanje su držali svojim monopolom. Mletačku vlast je srušio Napoleon, a Dalmaciju dobila Austrija. Pokušala je uvesti školstvo, ali je nju uskoro izbacila francuska vojska. Francuzi su donijeli školske zakone. Uspjeh je bio jako slab zbog stalnih ratova, nedostatka šk. prostora i osposobljenih učitelja, opreme i novčanih sredstava. Već 1813. počelo je istjerivanje Francuza iz Dalmacije.

Napoleon je potpuno poražen kod Waterlooa 1815. g., a Austrija je zagospodarila cijelom Dalmacijom i ostat će u njoj do 1918. g. Ona je za namjesnika u Dalmaciji postavila baruna Franju Tomašića. Ozbiljno se prihvatila širenja školstva. Godine 1818. postavio je za krajinskog školskog nadzornika don Jurja Plančića, rodom iz Starog Grada na Hvaru. On je donio Pravilnik za osnovne škole u cijeloj Dalmaciji. Dobro je znao da se ne mogu svugdje uvesti viši razredi niti jednaki program, pa je člankom 17 Pravilnika naredio:»Župnicima i pomoćnicima kao i pojedinim redovnicima onim mjestima gdje ne mogu biti osnovne škole zbog premalog broja djece, a dotle neka budu ustanovljene škole u župama, ne samo da se dopušta nego se naročito zahtjeva okupljati djecu i pružati opću pouku». Plančićev Pravilnik je odobren i objavljen 1823. g. Franjo barun Tomašić, podmaršal i namjesnik pokrajine Dalmacije, nezadovoljan sporim širenjem školstva, iz Zadra 11. siječnja 1829. g. svim crkvenim i političkim vlastima šalje oznanjenje kojim u ime cara i kralja naređuje da «u svim gradovima i selima povechim budu nastavljene Ucionice Parvotvorne, od kojih jedne jesu od dvoe Cina i zovu se Manje; druge jesu od troe ili od cetvero Cina i zovu se Veche…duxna jest dohoditi u te ucionice sva mladost jednog i drugog spola od 6-te do 12-te… uprava i prigledanje svih ovih ucionica parvotvornih ima biti datuma Xupnikom mista, Namjestnicima izvanjskim i Pripostovanim Darxavnim Odrednicima…». Na to je biskupijski vikar, don Marko Dudan, kanonik, budući da je ukinuta makarska biskupija i sjedinjena s splitskom, dana 12. veljače 1829. g. svim župnicima poslao poziv za otvaranje škola:»Zdruxujese vama Postovani Kurate jedan ispis od Oznagnega stampanogh, koji naregiuje zapoceti i rasprostraniti nauk pucki, priporucujuchi goruchim nacinom vami Postovani Kurate navistitise u gnemu podobno rasglasitiga u svojoj xupi i uloxitise svojizim nastojagnem za da dostigne xegalno ispugnege». Tada je u Vidu bio župnik don Bariša Ereš (1779-1816+1851). Poslije njegove smrti u deset godina promijenilo se sedam župnika. I to je jedan od uzroka kasnom početku škole u Vidu.

Župna kuća i zdravstveni uvjeti dugo će biti velika muka u Vidu. Makarski biskup Stjepan Blašković (1731.-1779.) na pastirskom pohodu 25. svibnja 1733. osnovao je samostalnu župu Vid (Vid, Dragovija i Vratar), a za župnika odredio don Lovru Jerkovića iz Borovaca, koji nije mogao stanovati u novoosnovanoj župi.» Crkva postoji, jedino manjka još župna kuća, ali o njoj ću ja vodit brigu», kaže biskup godine 1813. biskup makarski Fabijan Blašković (1779.-1819.) piše vjernicima u Vidu «da je čuo, kako je župnik don Ante Dragoević, koga je za Vid odredio, bolestan. On je tražio drugog svećenika, ali se svi boje bolesti u Vidu. Za ukloniti nezdravlje koje vlada dolje kod rijeke, nastojao je da se gradi kuća u Dragoviji… Nemoguće je naći misnika, jer će svaki radi nezdravlja bježati, a kuća na Dragoviji nije još načinjena… Slično potiče i don (Josipa) Ivana Bašića (1814.-1815.) koji se u Vidu nalazi:»nastojte da načine kuću na Dragoviji, di je zdravo misto i tako nećete se bojati za dobiti nezdravlje dole pri blatu.» U arhivu nadbiskupije splitsko-makarske čuva se popis stanja župnih kuća s nadnevkom 30. srpnja 1835. g. U Vidu je «župna kuća osrednjeg stanja i pokrivena ševarom. Nema školske prostorije.» Župna kuća napravljena je 1860. g. blizu sadašnje župne crkve, na glavici s južne strane.

Najstariji sačuvani popis učenika u Vidu u Nadbiskupskom arhivu u Splitu, Školski arhiv kutija 31, g. 1859. br. 1868/522 (preslika originalnog dokumenta nalazi se u papirnatom izdanju-op.web.)

Godine 1857. došao je u Vid za župnika don Nikola Vežić. Ostat će kratko (1857.-1858.). Sačuvani su neki dokumenti u arhivima koji nedvojbeno potvrđuju da je don Nikola držao školu u Vidu. Naime, dalmatinska vlada u Zadru 07. kolovoza 1859. godine odobrava da se isplati don Nikoli 20 fiorina nagrade za DRŽANJE ŠKOLE U VIDU U ŠKOLSKOJ GODINI 1857./58. iznos mu je upućen 12. 09. 1859. potvrđuju potpisom glavni školski nadzornik don Šimun Zuppaneo i biskup Alojzije Marija Pini. Ta ga je nagrada zatekla u novoj župi Makru Kotišini gdje je također držao školu.

Godine 1859. u Vid je došao za župnika don Srjepan Čulić. Čim se upoznao sa župom, otvorio je školu. Na 12. prosinca 1859. javlja dekanu u Metkoviću: «Kako je mnogopoštovani dekane poznato, potpisani je 06. STUDENOGA 1859. U SKLADU S PROPISIMA OTVORIO ŠKOLU ZA MLADEŽ U OVOJ ŽUPI…Zaključujući ovaj popis dajem na znanje da svi ovi mlađarci dolaze u školu točno i svakodnevno».

Prilažem popis učenika ove župe koji pohađaju školu: 1. Brnas Jakov Ivanov, 2. Beš Andrija Šimunov, 3. Beš Ivan Šimunov, 4. Bitunac Nikola Stanislavov, 5. Boras Mate pok. Šimuna, 6. Bukovac Petar Jurin, 7. Bukovac Petar pok. Stjepana, 8. Bukovac Stanislav pok. Antuna, 9. Klobučić Ante pok. Špire, 10. Ereš Bartul pok. Duje, 11. Ilić Stjepan Ivanov, 12. Krstičevoć Ivan Stjepanov, 13. Markota Ante Mijin, 14. Markota Jure Antin, 15. PlećaŠ Andrija Bartulov, 16. Suton Andrija Mijin, 17. Suton Filip pok. Ante, 18. Vučić Marin Antin, 19. Vučić Petar Josipov, 20. Vušković Ivan pok. Stjepana, 21. Mijatović Toma Vidov. – U Vidu na 15. prosinca 1859. – Don Stjepan Čulić.»

Njihov župnik i učitelj don Stjepan nije im upisao ni godine ni ocjene. Vjerojatno nije ni imao propisani imenik s rubrikama za unošenje raznih podataka o učenicima, a tako će biti i nekoliko godina poslije, imenici nisu tiskani obrasci.

Pomoćnu školu u Vidu pohodio je fra Vice Janović, kotarski školski nadzornik u Metkoviću. Na 27. kolovoza 1860. zapisao je: «Danas je potpisani školski nadzornik u Metkoviću obavio redovni pohod pomoćnoj školi u Vidu, obraćajući svu pozornost na slijedeće, to jest:

- Poštovani župni upravitelj don Stjepan Čulić, učitelj, vjeroučitelj i ravnatelj škole. On se zdušno trudi oko poučavanja , njegovo je nastojanje okrunjeno odličnim uspjehom koji su učenici postigli u kratkom vremenu. Učenicima je svojim sredstvima nabavio papir, tintu i pera. Oduševljava ih za pohađanje.

- Školska prostorija. Ovdje u Vidu nema odvojene prostorije namijenjene za školu nego poštovani župni upravitelj okuplja učenike u župnoj kući i uči ih, pa neki zbog udaljenosti katkad ostanu cijeli dan.

- Učenički roditelji. Oni drže da u poštovanom župnom upravitelju imadu velikog dobročinitelja zbog pouke koju daje , trude se da njihovi sinovi marljivo pohađaju školu.

F. Vicenco Janović – nadzornik.

Stranica 1 >>2

na vrh