Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

->  List župe -> Broj 7 >>> Prud

 

PRUD

 

Na samom izvoru rijeke Norin između dva brda smješteno je ovo naše selo Prud. Iako smo mi župa Vid, selo je manje poznato nego Vid i njegova drevna Narona. Ne dolaze u Prud autobusi puni stranih turista. Mi smo tu tako blizu i nismo zanimljivi po iskopinama, ali ovdje se krije pravo bogatstvo. Tu je izvorište zdrave i hladne vode. Voda je izvor života. Po pričama naših djedova, kada je život bio znatno drugačiji od današnjega, mnogo se pješačilo. Ljudi, najviše Hercegovci prolazili bi u Metković i obrnuto. Zastajali bi na vrilu u Prudu, napili bi se i osvježili hladnom vodom, napojili bi tu i stoku te krenuli svojim putem. Danas tu nema vrila kao nekada. Sve je ograđeno željeznom ogradom, pumpe neumorno crpe vodu koja cijevima odlazi na naše otoke Pelješac i Korčulu. Izvorište je svakako neprocijenjivo bogatstvo, dar prirode gdje će se sigurno za koju godinu napraviti i punionica kao što je to na izvoru rijeke Cetine, Jane i drugih izvorišta. Kada neki strani gosti dođu, u trgovinama kupuju baš vodu, a ne nekakve gazirane napitke. Naša rijeka Norin polako vijuga dolinom i ulijeva se u Neretvu. Sve više vidimo našu tradicionalnu lađu, koja je nekada bila glavno prevozno sredstvo naših mještana. Ne vozi ona sada pržinu, travu i grožđe. Lađe našeg Đuđe i Mate vozaju turiste. Sada je lađa turistička atrakcija na bistrom Norilju a lopoč kako ga naši stari zovu kapurica simbol netaknute prirode, čega je danas malo u svijetu.

            U sred sela je naša crkvica sa velikim zvonikom. Selo štuje Sv. Ivana 24. lipnja i to je slava za sve mještane, a budu svečane mise i procesija kroz selo.

Naš tihi i moglo bi se reći duhovni zaštitnik je Sv. Leopold Bogdan Mandić kojeg slavimo 12. svibnja. Kip tog sveca dobili smo početkom rata iz Italije. Prva sveta misa posvećena tom svecu koji je svoj kratki život proveo ispovjedajući u Italiji, održana je 12. svibnja 1992. godine u samom jeku rata. Ja sam bio malo djete, ni u školu nisam pošao ali uvijek ću se sjećati da je baš toga dana najjače iz aviona raketiran Metković. Zato je od te godine na Sv. Leopolda sve više ljudi na svečanoj misi, možda zato što se taj svetac rodom iz Boke jedino štuje kod nas u Prudu i crkvi koja je u gradu Dubrovniku. Naš župnik je stoga odlučio proširiti crkveno dvorište. Kamionima je dovežen materijal, a uz pomoć mještana i dobročinitelja uredit će se malo svetište u čast Sv. Leopolda. Prve godine je bilo dosta svećenika i hodočasnika, pa je crkva postala mala i većina je bila vani.

Nadam se da će slijedeće godine zaista biti još ljepše i svečanije a to zavisi i od nas sviju. Jer doći u Prud i prolaziti kroz njega, šteta je ne znati za njegove duhovne i materijalne vrijednosti. 

 

Marin Volarević

 

   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


na vrh

 

 

SADRŽAJ

Don Stanko Vrnoga:

Uvodna riječ

 Don Ante Jurić:

Početak školstva u Vidu

Jakov Vučić:

Pregled arheoloških istraživanja

Željko Volarević-Špirić:

Dvi-tri crtice iz starije prošlosti

Ivan Vučić:

O pomalo zaboravljenim mjestima

Bernard-Valentin Marušić:

Moja sjećanja na II svjetski  rat

Jurica Ilić:

Preslice (kudilje) u Hrvatskoj

Žarko Markota:

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije

Žarko Markota:

Prvi svjetski rat

Ante Pejar:

Sjećanja

Don Stanko Vrnoga:

Iz života naše župe

Branko Markota:

Veliki Petak 18.travnja 2003.g.

Branko Markota:

6.maraton lađa

Marin Volarević:

Prud i 6.maraton lađa

Marko Marušić:

Mladi i mi

Marin Marušić:

Prud

Blic vijesti

Sestra Natanaela:

Kako sam dobila redovničko zvanje

 

Dječiji kutak