Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

->  List župe -> Broj 8 >>> Kako majka oženi sina

 

Kako   majka  oženi   sina

Uvijek je bilo dobrih i pametnih  majka. I hrabrih. Ima ih i danas. Lako je u životu povući pametne poteze, ali da budu u isto vrijeme i hrabri, to je već malo teže. Posebno je teško kad to mora učiniti majka, jer majčinska ljubav je posebna ljubav. Majka ima posebni odnos prema djeci, nama često neshvatljiv. Zato majka na svojoj djeci mnogo toga ne vidi i ne čuje, što inače svi drugi vide, znaju i čuju. Majka djeci sve oprašta i podnosi samo da djeca budu zadovoljna. Katkada bi trebalo prema djeci povući i hrabrije rezove, ali je majkama redovito to teško.  Nešto sam čuo o hrabrom i pametnom potezu majke našega, svi ga mi u župi znamo, Maria Čambera. Jednom sam zamolio Maria:- Hajde, molim te, ispričaj nešto iz odnosa između tebe i tvoje majke. Ispričaj nešto od čega će možda i drugi imati koristi.

- Da onda ispričam kako me je majka oženila? To bi moglo i drugima dobro doći, reče Mario.

-Može! Najprije se predstavi za one koji te ne poznaju.

- Rođen sam u Viru 1960. godine od oca Stipe i Majke Ljube r. Čamber.  Petero nas je majka rodila. Prvo sestru, na kraju najmlađega brata, a između njih dvoje rodila je nas tri brata blizanca: Ivana, Joška i Maria. Taj Mario sam ja. Ivan je ubrzo umro, a nas smo dva brata blizanca ostala. Osnovnu školu sam završio u Viru, srednju ugostiteljsku sam završio u Sarajevu. Potom sam sa ocem otišao u Njemačku. Tri sam godine sa ocem  radio na crno. Radit na crno nije dobro, radi toga sam se 1983. godine vratio u domovinu. Imao sam 23 godine. Moj brat blizanac se u međuvremenu oženio. Majka mi je govorila:

- Mario, nađi posao i sredi se, kao što ti se i brat sredio. Neću ja moći o tebi uvijek brinuti. Ja ću ući u godine! Ostarjet ću! Što ćeš ti onda?

- Dobro sam razumio što će to reći: Mario, sredi se! To će reći, Mario,  ženi se! Ja sam se šalio, da ima vremena, da još nemam godina, da nisam još zreo za ženidbu… i tako iz dana u dan. Majka priča svoje, a ja opet odgovaram svoje. Posao sam tražio čim sam se vratio iz Njemačke. Na to me nije trebalo nagovarati, jer sam se i sam želio  zaposliti. Uskoro sam posao i našao u PIK-u –Neretva. Tako sam doselio u Metković. I nastanio sam se u Metkoviću kao podstanar.

Najmanje svakih petnaest dana, a često i svaki petak sam išao kući u Vir. Sve da i nisam želio ići kući, morao sam poći i ponijeti prljavo rublje, da mi ga majka i nevjesta operu i izglačaju. Kad bih došao kući, ako ne odmah prvi dan, onda sigurno drugi dan, majka bi počela:

- Mario, odrasti! Postani svoj čovjek! Do kada ćeš ovisiti o nama...?

- I tako ja, svaki petak torbu prljavoga rublja u ruku, i kući. Majka i nevjesta sve operu i izglačaju. U nedjelju poslije podne, opet u ruke torbu, sada punu opranoga rublja, i u Metković. Složio bih rublje u ormar i mirno! Time sam rješavao sve svoje probleme. Plaćom sam pokrivao hranu, stanarinu i ostale potrebe, a majka prala rublje…i ja sam bio uvjeren, da su time riješeni svi moji životni problemi. Majka tako nije mislila.

Jednu nedjelju kad sam se vraćao od kuće u Metković, meni putem padne na pamet, da majka ovaj put nije govorila ništa. Tako drugi i treći put. Majka ne govori ništa. I ja mislim u sebi: Fala Bogu pustila me na miru! Grdno sam se prevario. Ona ništa nije govorila, ali je odlučila uzeti stvar u svoje ruke. Ništa ja nisam slutio. Jednu nedjelju poslije podne, kad sam htio od kuće ići nazad u Metković, upitao sam je:

- Mama, je li mi rublje u torbi? A ona meni lijepo, onako, kao bezazleno:

- Je sine moj! Sve je u torbi.

A ta moja torba je stajala na istom mjestu na koje sam je ja u petak na večer stavio. Nisam slutio nikakvu promjenu. Samo sam opazio, kad sam uzimao torbu u ruke,  da me nevjesta nekako neobično gleda. Nešto bi mi bila rekla, ali nije smjela. Pomislio sam: Dobro! Reći će drugi put! Uzeo sam torbu pozdravio se i otišao. Kad sam u Metkoviću otvorio torbu, da čisto rublje izvadim i složim u ormar, imao sam što i vidjeti. Sve je bilo onako zbacano, prljavo i zgužvano kako sam ja u petak poslije podne u torbu i stavio. Tada sam shvatio što je to nevjesta možda željela reći, a nije smjela. Shvatio sam majkinu poruku i želju: »Marijo, stani sam na svoje noge!» Znao sam, da se ne šali, da ona ne će popustiti i da je sa pranjem rublja unaprijed gotovo! Bio sam svjestan, da rublje od sada moram sam prati. Sutra u jutro kad sam došao na posao zamolio sam Anku, sadašnju moju ženu, da ponese rublje kući i da mi ga opere. Radili smo u PIK-u zajedno i poznavali smo se. Njoj je bilo neugodno. Rekla je:

- Pa bio si kući. Zar ti majka nije oprala?

Tada sam joj ispričao što je majka govorila i govorila i na kraju što je ovaj put učinila. Njoj je bilo malo neugodno. Ipak mi je rublje uzela i oprala ga. Tada smo se odlučili uzeti. Za dvadesetak dana smo išli kući k mojima. Bio mi je i rođendan - 24. 07.  Anku sam doveo majki i rekao:

- Evo ti nevjeste! Majka je bila sva sretna. I rekla:

- Tako moj sine! Tako! To sam ti ja uvijek govorila i to sam željela! Željela sam, da postaneš svoj čovjek!

Nakon mjesec i pol dana smo se Anka i ja vjenčali. Tako mene moja majka oženi. Da ona nije uzela stvar u svoje ruke možda bih ja još i danas lunjao od podstanarstva do podstanarstva i govorio da ima još vremena za ženidbu.

- E, moj Mario! Hvala tebi što si ovo za naš župni list ispričao. Još više hvala tvojoj pametnoj i hrabroj materi koja je to tako učinila. Njoj se, sigurno, nije bilo lako odlučiti na takav korak. Pozdravi je u ime svih čitatelja našega lista, a ja bih je želio upoznati i od nje doznati kako se ona osjećala kad je svoga Maria opremila od kuće sa torbom punom prljavoga rublja. Sigurno joj nije bilo lako. Ali joj se na kraju isplatilo.

          S.V.


na vrh

 

 

SADRŽAJ

Don Stanko Vrnoga:

Uvodna riječ

 Dr. don Slavko Kovačić:

Stanje duša u Vidu

Don Stanko Vrnoga:

Statistika župe

Željko Volarević-Špirić:

Dvi-tri crtice iz starije prošlosti

Vidak Taslak:

Moj Križni put

Jakov Vučić:

Prisjećanja na II svjetski rat

S.V.:

Tadini doživljaji

Žarko Markota:

Križari u župi Vid 1946. godine

Don Stanko Vrnoga:

Iz života naše župe

Ante Vučić:

Održan 12. memorijalni turnir

Don Nediljko Kešina:

Srebrena misa don Nediljka Kešine

Izišao zbornik radova

Danijela Vidović i Milka Vučić:

KUD Metković

Pava Begić:

Mališani sportskog duha

Ivana Volarević:

Zlatni pir

Izložba kipova iz Narone u Splitu

Jakov vučić:

Predstavljanje knjige

S.V.:

Sveti Josip

 

Don Ante Vojnović i S.V.

Otajstva rasta

S.M.Natanaela od Malog Isusa:

Misije u Bugarskoj

S.V.:

Kako majka oženi sina

Ante Pejar:

Vidom uzduž i poprijeko

Iva Marušić:

Eko vapaj

Danijela Marević:

Bog me stvorio

Ana Klobučić:

Isus