|
Jedan osvrt... Tek su nešto više od dva mjeseca u godini prošla a u selu smo imali niz aktivnosti. Koliko puta smo čuli „ništa se ne događa, tuga...“ i slično. Pa kad se događa onda nekima "svaka dlaka smeta", čini se da "Knjiga gostiju" nekad posluži u krive svrhe. Više bih rekao da je u pitanju pojedinac nego pojedinci. Nekad smo u selu imali istodobno 5-7 registriranih udruga koje su se preoblikovale u jednu koja i dalje djeluje. Za bilo kakvu aktivnost trebaju i neka sredstva a da bi nešto i dobili za to, danas se treba prijaviti na razne natječaje, osmisliti program, troškovnik...kad sve to završi, zakonska je odredba da treba opravdati sredstva davateljima iz javnih izvora (prema gradu, županiji, ministarstvu) i svima ostalima koji su to naveli u ugovoru o sponzorstvu-donaciji. Svima njima uz opisno izvješće treba priložiti i račune. Sve transparentno. Sam neki događaj ne započinje i ne završava taj dan kad se dogodi, nego prije i završi tek poslije s izvješćima. To je jedan dio priče, drugi je sama realizacija događaja. Sredstva koja su na raspolaganju treba utrošiti sukladno planiranom troškovniku i dobivenim sredstvima, priprema, provedba i izvješća traju puno više od samog jednodnevnog događaja. Oduzimaju vrijeme, nešto sitno i košta (poštarina-za samo jedan odobreni natječaj treba potrošiti 7-8 eura poštarine u što uključuje slanje prijave, povratak ugovora, dostava izvješća), odlazak u nabavu svojim vozilom, pozivi telefonom, a od svega je najgore "trošenje živaca" kad ima sitnih podbadanja. Tko to nije prošao niti ne razumije. HSŠKD Narona kroz godinu ima niz dobrih aktivnosti koje održavaju mjesto na razini društvenog života (Raštika, Mačkari-sve aktivnosti, od prošle godine Street art festival, Vukovar, Advent, Dvorana kviz, razne dječje radionice, MNK Vid i Domagojevi gusari, popunjava se teretana novim spravama...). Za sve to treba potegnuti i uglavnom najviše padne na leđa par ljudi. Dio starih udruga/sekcija i aktivnosti se ugasio pa ako ne podržimo sadašnju udrugu ugasiti će se i ove aktivnosti, nestat će i društveni život mjesta, kao ljudi smo ipak društvena bića, smatram da nikad dosta toga. Sjećam se Poklada prije Domovinskog rata. Bio je to središnji događaj u selu, mnoštvo svijeta bi se slilo na Rivu (U Prudu osim njihovih tradicionalnih mačkara nije bilo zabava). Sve je to prekinuo Domovinski rat, običaji su zamrli (kao i niz drugih stvari) a nakon rata ih nije niti bilo. Pokušavalo se to pokrenuti, jedno vrijeme je bila aktivna i Pilićara, imao se prikladan zatvoren prostor. Počele su i zabave u Prudu, ne tako davno nakon „suđenja“ Krnji u selu išlo se na zabavu u Prud. Malo pomalo došlo se na sadašnju kvalitetnu razinu i umjesto da se sad to podrži jednostavno se upitati ima li svrhe toliko se truditi i pripremati? Mačkari i jesu za šale i u tom duhu se napravi Krnjo prema nekom od mještana, ne treba to shvatiti kao uvredu, jer ako nisi "bio" Krnjo nisi onda niti ostavio nekog traga u mjestu. Kasniji pozivi da se objave "skinu", uvrede na račun lika Krnje i sl. ne priliče pojedincima. Ne treba se uvrijediti na spominjanje u ostavštini i čitanjima, sve je to dio pokladnog folklora i humora. Ekipa koja to radi i priprema, Mačkare je zadnjih godina podigla na zavidan nivo. Neznam što bi više trebalo od toga. Život nam je ubrzan, milijarde informacija obasipaju nas svakodnevno i teško je u tome ostati bistre glave, teško je svima i ugoditi, zato se malo treba i opustiti kroz smijeh i šalu a mačkari su namijenjeni za to. KUD se ugasio i ta priča je zatvorena, zamrli su i "Strijelci". Tri godine išlo se organizirano u Vukovar uz minimalne troškove a kako je prošle godine jedva bilo interesa ove će se godine ići na jedan dan u Škabrnju i Zadar 18.studenog. Pokrenuli su se i lađari. Ova godina trebala je biti u znaku „50.obljetnice lađara“. Međutim i to zapinje, nedostaje potpore pa nema ni motivacije. Selu nedostaje jedan društveni dom, sadašnja župna dvorana to nije. Smatram da mjestu to treba i da bi se društvene aktivnosti svakako poboljšale. Negdje vidjeh plan za Vatrogasni dom. Dobro je i to, ali znači da pravi društveni dom nećemo nikad niti dobiti. U kontinentalnom dijelu RH brojni su vatrogasni domovi u kojima je i prostor za društvena događanja. Tako je to najlakše riješiti i namaći financijska sredstva. EU fondovi (kao potpora na početku pristupa u EU) preko kojih se to moglo rješavati polako idu kraju. Smatram da je najidealniji prostor za takav jedan društveni dom između vodospreme i groblja, dio toga sada je zauzeo muzej. Dom u kojem bi podrum služio za opremu i prostor DVDa s izlaskom na cestu prema mrtvačnici, prizemlje s pristupom od gornje ceste kod vodospreme i u kojem bi bila jedna veća društvena dvorana za razna događanja (kao biračko mjesto, za zabave, slave, prostor za vježbanje KUDa i strijelaca ako se aktiviraju...) na katu teretana, prostor MO i udruga te potkrovlje za smještaj gostiju (folklorne skupine, lađarski gosti, goste muzeja, vatrogasce na dežurstvu ili za odmor tijekom nekih izvandrednih aktivnosti...) i dio opreme. Takav dom bio bi praktički u središtu sela, lako pristupačan za autobus i sl. Selo nam je zagušeno, bez mjesta za širenje, a čini mi se i bez neke vizije za razvoj, zato nam mladi i odlaze. Pogledajmo samo primjere okolo. Komin je uredio svoj društveni dom, sada je to veliki prostor gdje se mogu i održavaju koncerti, zabave, vjenčanja...), Krvavac, zatim se planira dom i u Stablini. Kod nas je, prije rata Orapak bio zamišljen za sportsko-rekreacijske sadržaje s velikim igralištem, od toga ništa a i malo je izvan sela i ograničen pristupom. Sadašnji prostor ispod škole (ured MO, vrtić i muzejski depo) je slabo pristupačan i prostorno ograničen. Ovo je jedno moje promišljanje u svrhu razvoja sela i društvenih događaja. bm
|