Nogomet: Kad sam ubacio ovu temu zaboravio sam još nešto pa sad stavljam na početak ove reportaže. U danas aktualnoj temi tijekom svjetskog prvenstva u nogometu i jedna zanimljiva tema. Starije generacije se sigurno sjećaju, a mlađi i ne znaju da se nekad pjevalo "Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, sa njima se ponosi čitava Hrvatska" Navijačke tenzije kakve danas prevladavaju između ova dva kluba nekad (do početka i prvih godina Domovinskog rata) nisu postojale. Za otići danas na utakmicu ova dva suparnika treba ponijeti "glavu u torbi". Kako bi trebalo biti, govori jedan primjer iz Slavonije. U mjestu Cret kod Bizovca postoji klub NK Hajdin. Ime je izvedenica od Hajduk i Dinamo a osnovali su ga domaći žitelji, pretežno naseljenici iz Like i Dalmacije, navijača naša dva najpoznatija kluba. Klub je osnovan 1968.godine. i natječe se u županijskoj nogometnoj ligi.

12.6.2010.-Harkanovci i Vid imaju nešto zajedničko, sakralne objekte istoimenih zaštitnika: crkvu Gospe Snježne i Svetog Vida. Središte Župe je u mjestu Harkanovci (oko 600 stanovnika) 9 km udaljenog od grada Valpova (kojem teritorijalno pripadaju), 13 km od poznatog lječilišta reumatskih i kožnih bolesti Bizovačkih toplica te 30 km do Osijeka. Drugo mjesto u župi je Zelčin (350 stanovnika). U Zelčinu je crkva Imena Marijina koja se slavi na Malu Gospu. Treće mjesto su Ivanovci (490 stanovnika), najbliži Valpovu (5 km). Ime je dobilo po srednjovjekovnom viteškom redu Ivanovaca, budući da se nalazilo na granici njihova posjeda (postoje i Ivanovci kod Osijeka). U mjestu je crkva svetog Ivana Kapistrana čiji blagdan se slavi 23.listopada. Sva tri mjesta opslužuje župnik don Josip Martinović a nedjeljne mise su u 8 sati u Zelčinu, 9.30 u Ivanovcima i 11 sati u Harkanovcima. Na dan  zaštitnika/ce mjesta u mjestima se održavaju tradicionalni kirvaji (ili po naški dernek). Župa Gospe Snježne je dala 15-ak redovnika i redovnica, svećenika i čak dva biskupa, odnosno nadbiskupa. U Ivanovcima su rođeni i osnovnu školu pohađali sadašnji đakovački biskup (i predsjednik HBK), mons. dr. Marin Srakić (r.1937.) i isusovac dr. Josip Jelenić (r.1947.), profesor na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu. Pokojni đakovački biskup mons. Ćiril Kos (1919.-2003.), u Harkanovcima je proveo djetinjstvo i pohađao pučku školu. Svako od ova tri mjesta u župi ima svoje groblje. Župna crkva Gospe Snježne u Harkanovcima podignuta je 1799. godine, a proširena i obnovljena 1938. godine. Cijela unutrašnjost crkve oslikana je freskama i ugrađenima vitrajima na prozorima. Freske je oslikao akademski slikar Karlo Matzek, (porijeklom Čeh) od 1955.-57.godine. Matzek je bio osuđen na smrt od strane tadašnjih komunističkih vlasti ali je pred streljanje spašen utjecajem tadašnjeg župnika don Mirka Gazivode. Iz zahvalnosti u crkvi je oslikao dvije freske koje su se svidjele župljanima te su isti, iz vlastitih zavjeta naručivali izradu  drugih freski do potpunog oslikavanja crkve. Slična crkva sa takovim motivima bila je u susjednim Ivanovcima oslikana od strane nepoznatog autora koja je poslije srušena nakon izgradnje veće crkve u istom mjestu. Na dan kad sam bio u toj župi u mjestu Zelčin održavala se kulturno-etnografska priredba "Vatre na konjari" (>>>više) u organizaciji Hrvatske kulturno-umjetničke udruge "Šokačko srce" (održava se od 2002.godine) kao uspomena na tradiciju čuvanja konja preko noći na pašnjacima i kojoj je osnovni cilj njegovati običaje vezane uz konje. Na jednom platou u mjestu postave se vatre na više mjesta oko kojih se peku slanina i kobasice na drvenim štapovima. Uoči toga održavaju se kulturne manifestacije, recitacije pučkih pjesnika, plesovi i drugo. Kako sam ranije morao poći a priredba je počinjala tek predvečer nisam uspio zabilježiti fotografijama. U župi djeluje KUD "Šokadija" Ivanovci.

ČOBANAC: Svaki kraj ima svoj kulinarski specijalitet. Ono što je kod nas brudet od jegulje i žaba, u Slavoniji je čobanac i fiš-paprikaš. Fiš je glavni specijalitet uglavnom u mjestima uz vodu jer je glavni sastojak riba. Čobanac se radi od više vrsta mesa sastava: 50% junetina, 30% svinjetina, 10% svježih svinjskih nogica, 10% divljač (srnetina, veprovina i jelen). U ovom jelu nema krumpira. Kuha se u kotlićima zapremine od 10-15 litara. Prvo se isjecka (ili izmiksa usitno) kapula (ovaj recept rađen je na količinu od 10 kg mesa gdje ide 4 kg kapule) koja se kuha u kotliću sa malo vode (ne dodaje se ulje) dok ne postane kašasto ili želatinasto. Potom se dodaje meso po tvrdoći: svježe svinjske nogice, nakon petnaest minuta dodaje se junetina i nakon 15-ak minuta ostalo meso. Povremeno se nadolije vrela voda toliko da prekrije meso. Nakon toga se dodaju začini (ne sve odjednom), prvo sol (2 pune jušne žlice) 2 lovorova lista, 15 zrna papra, 1 jušna žlica koncentrata rajčice. Nadolije se određena količina tople vode (ovisno koliko želimo da ima juhe) u koju kad sve provre dodaje se crvena mljevena paprika, ljuta (1 žlica) i slatka (5 jušnih žlica) te 4-5 ljutih feferona (osušenih, svježih ili iz staklenke). Proces kuhanja traje ukupno oko 2 ipol sata ili do željene gustoće. Čobanac se tradicionalno kuha na tronošcu u kotliću na laganoj vatri. Na ovim slikama dobro je poslužio bubanj od perilice rublja kako zbog velike vrućine plamen nebi pekao noge i da se može lakše prići kotliću.

Polja u jednom dijelu župe su bila poplavljena za nedavnih velikih poplava u Slavoniji, zbog čega je uništen i dio žitnih polja (kukuruza, ječma, soje...). Kao i kod nas, industrijalizacija je odvukla ljude u grad a danas se sve manje drže svinje. Za usporedbu, krajem 60-ih godina prošlog stoljeća Ivanovci su imali oko 600 rasplodnih krmača. Svaka kuća je tada imala 2-3 krave, 1-2 konja, perad (patke, guske, tuke, kokoši), svinje. Danas u mjestu Ivanovci ima svega 7 krava, 2 konja, oko 60-ak rasplodnih krmača koja svaka na godinu daje 20-ak praščića. Trenutna cijena praščića (25-30 kg) je 18 kn/kg žive vage koji se mogu kupiti kod u nekom od seoskih domaćinstava. Za vrijeme svinjokolje tradicionalno se suši meso od čega se rade kobasice, švargle (svinjski želudac punjen kuhanim mesom i kožom sa začinima), slanina (panceta), šunka, čvarci (žmare, nakon kuhanja slanine) a pokoja kuća radi kulen. Kulen je cijenjena delicija koja iziskuje kvalitetno meso (od plećke, umbule i buta), posebnu pripremu i dugotrajan proces zrenja (6-7 mjeseci). Nepridržavanje toga procesa i neuvjetnost čuvanja dovodi do kvarenja i propadanja zbog čega se u domaćinstvima malo radi. Kulen iz trgovine i pravi domaći u kvaliteti i okusu nemaju usporedbe što govori i sama cijena (u trgovinama je cijena kulena oko 110-130 kn, a pravi domaći 220-250 kn /kg).

Kod nas se nakon topljenja masti od slanine dobiju žmare (čvarci) koje se najčešće poslije koriste kod kuhanja sapuna. Neznam dali itko više u Vidu radi domaći sapun ili jede te žmare (uglavnom stariji) a najvjerojatnije se dade kokošima. Cijena kg žmara-čvaraka u trgovinama u Zagrebu je 130 kn/kg.