Ustajemo rano u četvrtak 29.lipnja i polazimo vozilima prema Zadru. Već u pet sati dok je još mirno more krcamo se u lađu veslamo dalje. Osvježili smo postavu sa nekoliko novih, neuvježbanih veslača koji će malo zamijeniti umorne. Slijedi nam ruta do 30 km udaljenog Nina. Nakon gotovo četiri ipol sata veslanja stižemo u Sabuniku nekoliko kilometara prije Nina. Pristajemo uz maleni mul. Pred nama je još dug put, do Velebitskog kanala još desetak kilometara pa do Ražanca isto toliko, odatle do ulaza u novsko ždrilo oko 15, kroz ždrilo četiri kilometra i do Novigrada četiri. Iako smo planirali ulazak lađom u Nin odustajemo jer će nam oduzeti vrijeme, tko zna kakvo nas vrijeme čeka u velebitskom kanalu. Nakon malog odmora šest veslača nastavlja dalje bez čekanja ostalih koji se prebacuju osobnim vozilima. Veslamo dosta sporo, oko 4km/sat. Nastojimo održati najkraći pravac pa nailazimo na prevlaku između otoka Zečeva i kopna. Vrlo uzak prolaz od niti metra širine i dubine svega oko 10 cm. Kako ne bismo gubili vrijeme za obilazak otoka odlučili smo lađu prenijeti na drugu stranu. Nekih 50 metara u plićaku prebacujemo metar po metar lađu koja je teška oko 800 kg. Prethodno smo iskrcali sve stvari na obalu da nam je lađa što lakša. U blizini je nekoliko slovenskih turista koji nam pomažu. Nakon što smo prebacili lađu, tovarimo stvari i opremu i nastavljamo dalje. Sada već vidimo paški most, udaljen oko 4 kilometra, ovom brzinom još sat veslanja. Vjetar i valovi tuku nas bočno, puno lakše nego prethodnih dana kada smo imali vjetar i valove u provu (pramac). Malo prije mosta pristajemo s lijevu stranu uz otok Pag prema Dinjiškoj. Nestalo nam je i vode. Uz mali mul u blizini ribogojilišta sjedamo u hladu tende koju koriste radnici. Do nas dolazi čovjek sa dvije kese osvježavajućih pića. Baš nam je dobrodošlo za osvježenje. Ispostavilo se da je to župnik iz Dinjiške don Ivan Babjak, podrijetlom Ukrajinac. Dok je vozio preko mosta ugledao je „barku i zastavu“ . Pratio nas je u medijima i odmah znao da smo to mi. Uskoro stižu četiri nova veslača, sada nas je deset plus bubnjar i kormilar. Osvježeni i kompletni polazimo dalje. Točno u 13 sati prolazimo ispod paškog mosta. Vjetar i valovi tuku nam u leđa. Nakon sat ipol veslanja stižemo u Ražanac sjedište istoimene općine na zapadnoj strani Velebitskog kanala. Pristajemo uz mali mul. Dočekuje nas naš veslač Tonći Curić sa obitelji. On je u projektu bio do Splita. Kako vodi dijete kod liječnika u Zagreb, iskoristio je priliku da nas sačeka. Domaći mještanin prima nas u svoju kuću i gosti. Uskoro stiže i ručak iz Nina. Zovu nas u Nin gdje je za nas pripređen doček uz gradsku glazbu i mjesnu feštu. Gradonačelnik Nina Emil Ćurko sa suradnicima primio je ostatak ekipe a prijemu je nazočio i dožupan Đani Bunja. Valovi su dosta veliki ali kako ne pušu u provu puno je lakše. Čeka nas još 25 kilometara do cilja. Od lokalnog ribara dobivamo upute kojim pravcem da krenemo dalje. Moramo se izvući na pučinu, na sredinu kanala prema Starigradu da nas vjetar i valovi nebi nanijeli u uvalu na zapadnoj strani jer onda nema šanse da nastavimo dalje sa vjetrom i valovima u provu. Držimo se upute i polazimo dalje. Nekolicina veslača imala je opekotine već od prvog dana. Nekoliko puta stajemo da predahnemo. Lađa se ljulja na valovima. Nakon nekog vremena ulazimo u novsko ždrilo, valovi su ovdje manji, gotovo je mirno more. Prolazimo ispod mostova i ulazimo u novigradsko more. Cilj je pred nama. Pristajemo u Maslenici, mjesto koje je nakon istoimene akcije 1993.godine oslobođeno i nakon nekoliko mjeseci povezano s drugom obalom pontonskim mostom. Vlasnik kafića Vrisak časti nas pićem. Spremamo se za polazak dalje. Već smo dosta umorni i iscrpljeni. Četvorica veslača u lađi su od jutros u 5 sati i gotovo cijeli dan veslaju. Ruke su nam pune žuljeva, jedva stiskamo vesla. U Novigradu nas očekuju oko 20 sati. Ekipa je postala nestrpljiva i želi što prije stići na cilj. Računali smo da nam u ovakvom stanju treba još oko sat veslanja ali smo stigli prije, za skoro pola sata. Pred ulazom u zaljev pred nas izlaze brodice okićene hrvatskim zastavama a na obali nas pozdravljaju mještani. Veslamo do kraja kanala i okrećemo se natrag do mjesta uz rivu ispred prostorija lokalnog nogometnog kluba gdje se sprema fešta. Napokon, nešto iza 19 sati pristajemo uz rivu dočekani pljeskom. Dočekuju nas čelnici općina Novigrad i Posedarje, dogradonačelnik Ploča, dožupan, prijatelji i suborci iz udruge. Nakon gotovo više od 500 izveslanih kilometara i šest dana putovanja stižemo na odredište povezujući na simboličan način dva nekadašnja bojišta Zadarsko i južno na kojima je četvrta gardijska brigada tijekom 1991-1993.godine ostvarila jedne od svojih najvećih uspjeha. Stižemo tamo odakle je četvrta 1991.krenula. Presvlačimo mokru odjeću na sebi i nastavljamo druženje. Na licima se osjeća umor i iscrpljenost. Večeramo i vraćamo se u Pakoštane na odmor. Sutra slijedi polaganje vijenaca i povratak u Neretvu.  (tekst i foto BM)

Vezani linkovi: dolazak na Prevlaku; 1.dan maratona; 2.dan maratona; ; 3.dan maratona; 4.dan maratona; 5.dan maratona

                    Zadarski list; ZNET portal; Slobodna Dalmacija1;  Slobodna Dalmacija2; 

                    Jutarnji list;   Portal OKO;  Dubrovački vjesnik 1d.; DU vjesnik2; POVRATAK S MASLENICE