www.vid.hr

 

Iz povijesti: HOP u Vidu 1963.g.

Još malo o HOP-u uz jedan mali osvrt na dio iz knjige gospodina Utovca: “Osobito je važno njegovo isticanje da se je organizacija zapravo zvala Hrvatski omladinski pokret, što se kosi s istražnim utvrđenjem da HOP znači Hrvatski oslobodilački pokret.37 Razlog može biti u slabostima njegova pamćenja, ali dakako može biti i drugdje, pa i u pokušajima režima da vlastitim tumačenjem akronima HOP sugerira postojanje veza mladeži s emigracijom. U razgovoru s autorom 6. kolovoza 2022. Ivan Vučić je ustrajao u nazivu Hrvatski omladinski pokret, iako je potvrdio da su neki članovi doista predlagali naziv Hrvatski oslobodilački pokret. Zanijekao je plaćanje članarine, ali je potvrdio planove za nabavu novca odlaskom na nadnice. Niječe i pribavljanje eksploziva, ali potvrđuje da je osobno od oca potajice uzeo manju količinu baruta za punjenje lovačkih naboja, što je bila ustaljena lovačka praksa onoga vremena. Dalje navodi da su s tom malom količinom baruta radili nekakve improvizirane petarde kojima su uznemiravali miliciju kada bi došla u selo. Također tvrdi da je postojalo više različitih inačica programa i prisege, te da ih milicija nije sve pronašla. Te pojedinosti dopunjuju sliku ustanovljenu istragom, a ne isključuju mogućnost da su UDB-ini službenici iz političkih, a možda i iz osobnih, karijernih razloga mjestimice stvar preuveličavali”.

Udbi je vjerojatno smetao naziv “omladinski“, jer kako osuditi mladost, (bilo smo skoro svi maloljetnici) zato i njihova tvrdnja “oslobodilački” kako bi nas mogla lakše proganjati i osuđivati. Ništa se u njihovu radu do danas nije promijenilo. To smo mogli osjetiti i u kolovozu 1988. godine kad smo nosili cvijeće na spomenik Stjepana Radića u Metkoviću. Tada su nas nazvali teroristima i državnim neprijateljima. Čini mi se kako je ta Udba sve do sada nedodirljiva i zaštićena. Ona nam je pisala i piše povijest pa vidimo kako i danas izmišlja “vanjskog i unutrašnjeg” neprijatelja, primjer (antikorupcijsko vijeće).

Ali dobro. Vratimo se malo HOP-u. Zar je sada jedino bitno kako se zvala organizacija jer mi nismo sigurno bili proganjani i zatvarani zbog njenog imena. Od naoružanja imali smo dvije topovnjače “ Rajska djevo kraljice Hrvata” i “Do nebesa nek se ori” uistinu jako ubitačno? Znali smo kako bez Ustaškog pokreta nebi nikada bilo Hrvatske, vjerovali smo u nevinost danas blaženog Stepinca, slušali smo priče o “Križnom putu”, o ubijenima i nestalima iz Župe Vid. Jednom prilikom stariji čovjek koji nije bio član, ali se našao s nama u društvu sa suznim u očima je rekao “svu zemlju bih prodao za naći grob svog brata” teško je bilo slušati njegovu priču, a znali smo koliko je bilo još puno sličnih, itd. Istina, u to vrijeme govoriti o Križnom putu, širiti istinu o blaženom Stepincu, o NDH, o Ustašama, Kamišarima, itd je bio udar na društveno uređenje, Udbu i na njihov način pisanja povijesti. Ne znam za druge, mene su htjeli poslati u kazneno popravni dom Glinu, a sudac za maloljetnike je bio Željko Minčetić iz Splita. Spasio me čovjek koji je dobro poznavao lovce iz Vida. Bio sam među prvima zatvoren, a pušten sam zajedno s Perom Pejarom u sred ljeta iz zatvora. I tako smo se nas dvoje iz Makarske pješice uputili prema Vidu, ali o tome jednom drugom prilikom.

Što se tiče pravljenja petardi kao i rad na dnevnicama za sakupljanjem novca nema nikakve veze s HOP-om. Vjerojatno se Gospodin Darko i ja nismo dobro razumjeli, jer to je radila većina omladinaca u Vidu. Ali vratimo se malo “UDB-inim” službenicima i njihovim doušnicima. Oni su i danas na ključnim položajima u svim porama društva, a o njima se šuti, zaboravljeni ili je razlog “slabost nečijeg pamćenja”, uglavnom oni bezbrižno rade i danas, a kao doušnike spominju se osobe koje s tim nemaju nikakve veze, vjerojatno stare-nove UDB-ine metode. Završit ću riječima Josipa Jurčevića: “Crkva će se oporaviti od Udbe i ponovo pokrenuti promjene u Hrvatskoj”

Write to Iko Vucic, siječanj 2023.