|
ŽIVOTOPIS MARKA KRNJEVALA Za vrime bivše Juge 1 sat prije 3. rodija se naš Marko. Bio je kišan dan a njegova pojava bila je ujedno i njegov plan. Crne puti i duguljasta vrata, svi su se nadali evo fratra. Samo par sati poroda vidilo se da je drugačije vrste. Kao razigrana beba bio je pun ambicije, dok su drugi sisali majčino mliko on je jeo papire i tu upija razne informacije o financijama i načinima opstanka. Tako u surovom svijetu upoznaje svoju tetu. Ona ga uz dogovor sa njegovim skrbiteljima o kojima se danas malo zna, šalje na školovanje u samostan časnih sestara pod nazivom „velike sestre“. Kao jedinom muškarcu brzo mu počinju trnci jer se osjeća pre otvorenim za takav režim. Već sa 16 godina bježi glavom bez obzira kao razvijeni muškarac. Samo s torbom na leđima pojavljiva se ispred svoje rodne kuće i kaže za mene brzo svi čut će. Kao mlad nije tija vozački polagat, stoga je oša u vinariji prazne boce slagat. Pun informacija i raznih saznanja dolazi do zaključka da nešto mora bit u tim bocama, te se daje u daljnju potragu. Predaje se raznim tekućinama i tako postaje veliki distributer vina. Sve je bilo dobro do jedne večeri kad je ostao sam i uvidio da se od alkohola samo može obolit, odlucio je samo sok u sebe ulit. Ispijanjem soka sportske marke dolazi na ideju da snima reklamu, u kojoj nakon soka proguta bocu sa uzrečicom zdravo je zapravo zdravije. Probivši se na vrh svih radijskih i telvizijskih reklama, odlučuje se kandidirati za prvog čovjeka grada. Narod uvidjevši da on od svega ima samo jezik, nije mu udjelijo podršku, te umjesto gradonačelnika postaje selonačelnik. I dan danas među nama živi, bez obzira što se svako druga majka u selu krivi. Ne vjeruje vise ni jednoj dozi, stavlja asfalt samo di on može da vozi, još uvijek vozačke nema, za to u politici nije postojala šema. Hvala ti za sve što si nas iz sranja vadio, bilo bi dobro da si cili život u vinariji radio. Nadamo se da te neće puno bolit, ti ćeš Marko sad priko mosta gorit. |
