|
www.VJESNIK.hr - Ponedjeljak, 28. rujna 2009. K O M E N T A R I Hrvatska sramota
KULT KULTURE
U slučaju slavne Livije presudu je donio Opuzen. Sebično je zadržao obezglavljenu skulpturu, čime je prokockana šansa da zajedno s glavom, pristiglom iz Oxforda, bude izložena u Muzeju Narona. Stoga je Livijina glava vraćena u Oxford.
Kada je početkom novog milenija u Hrvatsku iz muzeja Asmolean u Oxfordu stigla Livijina glava, vjerovalo se da je time označen sretan kraj jedne uzbudljive i zagonetne arheološke priče, čiji se vrhunac trebao zbiti otvaranjem Muzeja Narona u Vidu kraj Metkovića. Ali epilog te priče nije očekivan. Livijina glava vraćena je u Oxford. Tijelo je ostalo obezglavljeno - u Opuzenu! Hrvatska se osramotila zbog inata i prkosa Opuzena koji se desetljećima sramotno odnosio prema toj antičkoj skulpturi, a onda poželio otkinuti dio naronitanskoga kolača, vjerujući da će mu tako pripasti i dio slave. No, tom je ucjenom zaradio samo pogrde. Podsjetimo: Nakon što su arheolozi pod vodstvom Emilija Marina, negdašnjeg ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu, koji je vodio arheološka istraživanja u Naroni, otkrili i iskopali 16 kolosalnih mramornih statua te je odlučeno da se nad tim arheološkim nalazištem podigne muzej unutar kojeg će biti predstavljen antički hram Augusteum sa svim pronađenim i restauriranim kipovima (što je i učinjeno), ali i drugi ranije sakupljeni nalazi, skulptura Livije je privlačila posebnu pozornost. Ona je na neki način bila zvijezda toga lokaliteta. Zašto? Jer je njezino tijelo još 1847. otpremljeno iz Narone u Opuzen (da resi terasu tadašnjeg tamošnjeg načelnika), a glava je skončala u oxfordskom muzeju (u zamjenu za cilindar lorda Evansa). Nakon pomnih istraživanja Emilio Marin otkrio je da ta glava pripada tom Livijinom tijelu, što je dokazano najprije spajanjem odljeva, a potom i originala koji je tada u Split donio kustos muzeja Ashmolean Michael Vickers. Bio je to dan velikog uzbuđenja za hrvatske i engleske arheologe. Tako što, naime, u arheologiji se ne zbiva baš često. Upravo stoga muzej Ashmolean dao je splitskom Arheološkom muzeju na posudbu Livijinu glavu, pod uvjetom da bude spojena s originalnim tijelom. Takva Livija, koja je gotovo dva tisućljeća bila obezglavljena, bila je i na europskoj izložbenoj turneji u Oxfordu, Barceloni i Vatikanu, ali je po povratku u Hrvatsku ponovno obezglavljena i takva vraćena u Opuzen. Glava je završila u depou splitskog Arheološkoga muzeja, čekajuci milost Opuzena koji je odlucio ne dati tijelo za Muzej Narona, nego ga zadržati u Opuzenu. A do senzacionalnog otkrića to je Livjino tijelo bilo zabačeno u prašini i paučini pod stubištem općinske zgrade! Glava je, pak, mogla ostati u Hrvatskoj i Muzeju Narona trajno, sve dok bude spojena s originalnim tijelom. Stoga je za Opuzen, kojem je odjednom postalo stalo do Livije, trebalo izraditi kopiju, a original postaviti u Muzeju Narona, gdje bi bio i primjerenije čuvan. No, Opu¬zen tijelo ne da, pa ne da, iako zna koji je opravdani uvjet muzeja Ashmolean. I ignorira sva upozorenja struke, posebno formiranog povjerenstva Ministarstva kulture, mišljenja Muzejskog vijeća i Vijeća za kulturna dobra Ministarstva kulture! Pa, iako je i gradonačelnik Opuzena prošle godine pokušao apelirati na odluku Gradskog vijeća, ono je ostalo neumoljivo. Bez obzira na istek vremena! Livijina glava nikad nije dospjela do Narone. Iz depoa splitskoga muzeja vracena je u Oxford. Osobno ju je odnio Micahel Vickers. Šansa koju je velikodušno Hrvatskoj dao muzej Ashmolean, nije iskorištena. Ministarstvo kulture nije prerezalo taj gordijski čvor i donijelo odluku - premještaj kipa dekretom. Lokalna zajednica ucijenila je državni ugled i provela svoj naum u djelo. »I to je demokracija«, rekao je Vickers, odnoseci Livijinu glavu. Pa i po cijenu sramote! Ali najviše po cijenu gubitka! Izvorni tekst sa stranica pročitajte ovdje Tekst iz Metkovskog vjesnika, broj 20, stranica 14, na istu temu pogledajte ovdje A kako opuzenci skrbe o kulturnom dobru pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji |
||
