Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

-> List župe -> broj 2 >>> Mjesne legende ili kako je...

Mjesne legende ili kako je nastao Vid –2

U Vidu prije nisu imali čatrnje, već bi žene u burilu nosile vodu na sebi ili na magarcu. Vodu bi nosili sa Pristupka ili s rive u selu ili Vrila kod škole, a sa Dragovije su išli po vodu čak u Prud ili u Podgrede na vir gdje izvire voda. Pruđani su vodu nosili sa izvora Norina ili sa Pišteta. Na Dragoviji postoji nekoliko bunara. Neke su napravili stari Iliri koji su živjeli oko Marušića gradine gdje su pravili posude od gline. Na Mešića zemlji postoji jedan bunar koji se zove Podvornica. Bunar je u poli (stijeni) nastao prirodnim putem, dok je drugi bunar, također u poli, ispod crkve Svetog Ivana. Na putu u Lelekavicu se nalaze dva bunara.

Na Dragoviji i Ograđu postoji više gomila, u kojima se nalaze grobovi. U njih su stari Iliri pokapali svoje mrtve, a na grobove bi nabacali dosta kamena, zbog zvijeri.

U staro doba su ljudi imali umjesto stola staru siniju, promjera oko jedan metar i visine nogu oko pedeset centimetara. Za sjedenje su imali škanje te stolac sa tri noge visok oko četrdeset centimetara, a za spavanje sturu od pitoma botura kao ležaj.

Odjeća i raznorazne stvari su se držale u izrezbarenim drvenim škrinjama. Od drveta se uostalom izrađivala većina stvari u kući a tek poneke od gline ili metala (uglavnom željeza). U posuđe su spadale drvene zdjele,

kašike, kutlača, purač za miješanje pure, lukotac za tučenje luka, šešula- drvena lopatica za brašno.

Kruh se najčešće pekao od kukuruznog brašna na ognjištu pod sačurom, a dizao se sa ognjišta drvenom lopaticom, tzv. loparom. Mliko, riba, pura i ostala jela su se kuhala u glinenim loncima, kotlačama. Brašno se držalo u drvenim anbarima, kruh se mjesio u drvenim naćvama a maslo se dobivalo “metenjem” mlijeka u drvenim stapovima. Za prenošenje i držanje vode su se koristila burila, drvena vjedra i tikvice, a pilo se iz drvenih bukara. Ovčija ili kozja mišina je služila za držanje sira a svinjski mjehur osušen kao torba, ili bi se u obliku crijeva stavljao preko ramena za nošenje vode. To je bio tzv. škarpuč. Od ostalih stvari tu su maštalo, mali kablići za držanje sira i sl., mačkadur za držanje kruha, mesa i sira.

Kubura i puška kremenjača (koja se punila odsprijeda) su predstavljale oružje, a za nošenje novca, kubure, noža i sl., služio je pojas sa pregradama- svilaj.

Žene su uglavnom bile čobanice. Čuvale su ovce. Njihova nošnja kao i muška se izrađivala od vune. Strigle bi se ovce, ta bi se vuna prala i sušila i zatim prela i tkala. Prethodno bi se i bojila tako da se dobivalo raznobojno sukno i pređe.

Žene su na sebi nosile modre dolamice, suknju do peta, opasivale se pojasom, preko toga bi išao sadak, torba i kabanica. Na nogama su nosile bičve i teluke od vune te opanke.

Mušku odjeću sačinjavale su jaketa i gaće od crnog sukna, svilaj, na glavi mala crvena kapica s kitama pozadi, te bičve, teluke i opanci na nogama. Za pojas bi se zatakli kubura i nož. A tu je i škarpuč od svinjskog mjehura u kome su se nosili duhan, ćate, kremen i ognjilo za pripalu, glinena lula ili drveni čibuk za cigarete ili cigaršpic.

Pisalo se perom od kokoši ili metalnim perom sa drvenim drškom, i tintom. U školi se pisalo na malim tablama sa posebnim pisalom, tzv. lapešom jer nije bilo toliko papira da bi se pisalo u bilježnice. Pribor se držao u škatuli, a sve to se nosilo u jankesi od robe koja bi se objesila o ramenu.

Jeo se kruh od kukuruza ili sirka, pura i čorba od pure. Sa zeljem se kuhala ripa ili tikva. Krumpira je bilo malo. Kuhao se još fažol, bob, slanjak, sočivica, poljak… Jegulja se kuhala na zelju ili na brudet. Mišine su služile za sir i grožđe kad se trgalo.

Žarko Markota

na vrh