-> List župe -> Broj 3 >>> Obnova crkve svetog Nikole u Borovcima

Obnova crkve sv. Nikole u Borovcima

Crkva sv.Nikole smjestila se, okružena grobljem, na uzvisini iznad sela. Jednostavna, jednobrodna, pravilno orijentirana građevina ima na zapadnom pročelju trodjelni zvonik na preslicu ukrašen plitkim reljefom, dok je na istok pravokutno svetište. U unutrašnjosti je crkva bila prekrivena ravnim daščanim stropom, s jednostavnim drvenim pjevalištem. Crkva ima skromni inventar u kojem se ističe slika Bogorodičina Uznesenja sa sv. Nikolom i sv. Mihovilom, rad makarskog naivca iz polovine prošlog stoljeća Franje Kaera, inače oca poznatijeg povjesnika don Petra.

Ni po čemu se ova crkva nije razlikovala od ostalih skromnih crkava u dalmatinskom zaleđu. Južna su bočna vrata, prekinutih dovratnika i s lučnim nadvojem s križem, na ožbukanom pročelju prepoznata kao romanički slog, što je usmjerilo obnovu crkve, koju je uz svesrdnu pomoć i dobrovoljni rad stanovnika Borovaca započeo Župski ured sv. Nikole u Borovcima i don Filip Pavić. Splitski Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, danas Konzervatorsko odjel Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine Ministarstva kulture, započeo je 1996.godine istražne konzervatorske radove. Stručnjaci tog odjela napravili su detaljnu arhitektonsku dokumentaciju i projekt obnove crkve, te uz suradnju arheologa Marinka Tomasovića izvršili arheološka istraživanja unutrašnjosti crkve.

Istraživanja su pokazala da je jezgra današnje crkve sv. Nikole djelomično sačuvana kasno romanička građevina, koja je kasnije proširena dogradnjom prema istoku i zapadu. Skidanjem vanjske i unutrašnje žbuke pokazali su se zidovi karakterističnog romaničkog zidanja: manje, obrađeno kamenje slagano u redovima s pravilnim sljubnicama od tvrde vapnene žbuke. Na južnom se pročelju pokazao do tada zazidani i skriveni manji prozor klesanog lučnog otvora s klupčicom koja je reutilizirana antička tegula. Prozor je duboko i koso usječen u debljinu zida, tako da je svjetlost točno padala na oltar u izvornoj romaničkoj crkvi. Na vanjskom su pročelju skidanjem žbuke postala očigledna faze produženja i povisivanja crkve, jasne zbog drugačijeg zidanja nepravilnim kamenjem vezanim vapnom i običnom crljenicom. Ovako je vezivo inače karakteristično za tradicijsko graditeljstvo ruralne Dalmacije.

U unutrašnjosti su se nakon skidanja žbuke pokazali ragovi svoda kojim je bila pokrivena romanička crkva, što su potvrdili I brojni komadi sedre uzidani u nove dijelove crkve. Sondiranje žbuke u unutrašnjosti pokazalo je šest slojeva oštećene žbuke od kojih su neki bili kolorirani. Najdonji je, vjerojatno, romanički sloj žbuke, izrazite tvrdoće što je posljedica mljevene sedre koja je upotrebljena kao vezivo. Zanimljivo je što su u dva sloja utvrđeni tragovi gareži, što očito govori da je crkva gorjela.

Prema izvješću makarskog biskupa Marijana Lišnjića iz 1672.godine spominje se crkva sv.Nikole u Borovcima koju Turci nisu porušili. Godine 1779.biskup Blašković određuje da se crkva poveća. Don Marko Marušić oko polovice 19. stoljeća povećava malenu presvedenu crkvu prekrivenu kamenim pločama.

Navod fra Luke Vladimirovića iz 1788.godine o fra Blažu Stipurinoviću koji je novcem nepoznate napuljske kraljice oko 1550.godine sagradio crkvu sv. Nikole u Borovcima, moglo bi se interpretirati kao obnovu starije crkve, obzirom da Turci nisu dozvoljavali izgradnju već samo popravak starih crkava. Ovaj podatak koji se prije istraživanja tumačio kao prilično maštovita usmena predaja, sada dobiva sasvim novo svjetlo. Neosporno je utvrđena srednjovjekovna crkva koja se polovicom prošlog stoljeća proširuje. Tada se staroj crkvi ruši svod, apsida I zapadno pročelje. Nadgrađuju joj se bočni zidovi te se visinom izjednačava s dogradnjama. Obzirom da se nova građevina osvjetljava novim prozorima u gornjoj visini zidova lađe i središnjim prozorom u svetištu, zazidava se stari prozor. S istočne se strane ruši apsida I dograđuje nova, a prema zapadu pročelni zid stare crkve. Tako se produžuje lađa koja nad novim ulazom dobiva drveno pjevalište. Portal izvorno smješten na zapadnom pročelju stare crkve ugrađuje se kao bočni ulaz na južnom pročelju. Na novo se zapadno pročelje postavlja reljefima ukrašena preslica s tri zvona. Datacija Kaerove slike 1855.godine te zvona izlivenog u Splitu 1865.godine, preciznije određuju dovršenje crkve.

Tijekom arheoloških istraživanja pronađeni su ostaci stare romaničke crkve, temeljna stopa zapadnog zida i svetišta. Svetište je pravokutnog tlocrta, a nastavlja se na danas sačuvane bočne zidove stare crkve i temeljnu stopu u 19.stoljeću obnovljenog trijumfalnog luka. Uže je i kraće od današnjeg, a u njemu je uz istočni zid prislonjena temeljna stopa zidanog stipesa oltara, pačetvorinastog tlocrta. Podnica stare crkve nije bila popločana, već izravnim slojem žbuke koji je ispunjavao neravnine kamena živca na kojem je crkva temeljena. U perimetru stare crkve pronađen je naknadno ubačeni jednostavni grob-kosturnica od kamenih ploča.

Tijekom obnove crkve sv. Nikole na temelju mnogobrojnih novih podataka, mijenjala se datacija i stilska interpretacija crkve. Oblik portala karakterističnog srpastog luka prekinutih dovratnika kao i reljef križa na nadvratniku, upućuje na kasnoromaničku građevinu s početka 14. stoljeća. Oblik apside koja nije polukružna kao što se očekivalo već pravokutna, s oltarom prislonjenim uza zid svetišta, također upućuje na početak 14. stoljeća. Posebno je zanimljiv jednostavni rustični kameni impost ukrašen nizom istaka (biserni niz(?), ovuli (?), dijamantni vršci (?)) koji se zbog stupnja oštećenosti jer je naopako okrenut bio ugrađen u pločniku crkve, ne mogu jasno očitati ni interpretirati.

U nizu svojih mijena, od kojih svaka svjedoči značenje crkve i kulta, crkva sv. Nikole posljednji je put obnovljena 1968.godine. Tada je promjenjen oltar, zazidan prozor u svetištu gdje su otvorene dvije plitke polukružne niše, a uz sjeverno pročelje dograđena betonska prizemnica sa sakristiju.

Nakon završetka konzervatorsko-restauratorskih radova sanacije i obnove crkve prezentirat će se srednjevjekovna crkva i njezine dogradnje pod zajedničkim otvorenim krovištem. Obnavlja se i drveno pjevalište. Prezbiterij iz 1968.godine se preoblikuje radi usklađivanja s nalazima arheoloških istraživanja. U sačuvanom starom pločniku crkve prezentira se temeljna stopa kasnoromaničke crkve i oltara, kao i koso usječeni prozor s tegulom. Zazidavaju se polukružne niše istočnog zida svetišta, a umjesto njih se na izvorno mjesto vraća polukružna pala Frane Kaera koja se restaurira. Srušena je betonska sakristija iz koju zamjenjuje nova kamena koja se potpuno prilagođava obnovljenoj crkvi.

Crkva sv. Nikole u Borovcima u svjetlu je novih istraživanja postala spomenik od prvorazredne vrijednosti, najstarija srednjovjekovna crkva neretvanskog kraja, gdje je inače cjelokupni povijesni sloj iz vremena srednjeg vijeka, uz izuzetke stećaka, izbrisan tijekom dugotrajne I mučne turske okupacije. I crkva sv. Nikole, smještena na srednjovjekovnom lokalitetu s velikim kamenim križem pred njezinim pročeljem, pokazuje kontinuitet kulta na tom mjestu. Relevantne činjenice o crkvi sv. Nikole u Borovcima, otkrivene u tijeku njezine obnove, znanstvenom će analizom I valorizacijom doprinijeti novim spoznajama I sustavnijim proučavanjem prošlosti neretvanskog kraja.

Mr. sci. Zoraida Demori Staničić

Viši savjetnik konzervator

na vrh

SADRŽAJ

Mr.sci Zoraida Demori Staničić

Obnova crkve sv. Nikole u Borovcima

Don Stanko Vrnoga:

Poginuli iz župe

Marko Marušić

Uskršnji žudijski običaji

Marko Marušić:

Vidonjski gusari

Ante Pejar:

O ženskoj narodnoj nošnji

Don Ante Vojnović:

Moja sjećanja na župu Vid

Nedjeljko Kaleb:

Moji doživljaji u ratu 1941.-1945.

Don Stanko Vrnoga:

Iz života naše župe

Jakov Vučić:

U kralja od Norina

Žarko Markota:

Toponimi u Vidu i okolici

Pava Begić:

Blagdani u djetinjstvu

Dječiji kutak