www.vid.hr

 

10 godina web stranica o Vidu na internetu

17.svibnja 2013.-svibanj je najljepši mjesec u godini. Priroda se budi i zeleni, idealno vrijeme za fotografiranje panoramskih slika. Ovaj mjesec jedan je mali jubilej, 10 godina od kada sam počeo uređivati stranice o mjestu i postavio ih na internet u svibnju 2003.godine.

Sve je počelo kada sam nabavio prvo računalo, danas prastari Pentium I i dial-up vezom spajao se na internet. Maraton lađa održan je već pet godina i šesta na vidiku. Začudio sam se kako na internetu, osim gdje-koje šture vijesti iz tiska, nema nikakvih informacija o ovom događaju koji prati uživo najviše gledatelja s ovu stranu Jadrana. Kako sam od samog početka maratona lađa prikupljao sve vezano uz isti, to me ponukalo da otvorim stranice o maratonu. Do tada nisam imao nikakvog iskustva o tome, zapravo ništa. Uz pomoć knjige i adekvatnog programa počeo sam raditi stranice a paralelno s tim i stranicu o Domagojevim gusarima koja se može i danas pronaći na internetu na linku. Malo pomalo kako sam stekao iskustvo i praksu, počeo sam dodavati i pratiti vijesti iz mjesta. Slika je bilo malo, uglavnom skeniranih, jer su digitalni aparati tada bili tek u povojima. Fotografiralo se sa analognim aparatima i razvijalo film a takve slike bih skenirao i stavljao na web. Stranicu sam postavio na besplatnoj domeni, ustvari u sklopu, danas mizernih 5 MB, koje sam imao od internet providera...

 

...nastavak 31.svibnja

Kako je takva stranica bila ograničena, upitao sam Marka Marušića da li ima načina da se zakupi jedna domena za stranice Vid-a. Marko je odmah pristao da istu financira i ubrzo smo krenuli u registraciju domene te izbor hostinga. Trebalo je napraviti i novu stranicu. Kontaktirao sam Jakova Vučića za savjet o izgledu stranice koji mi je puno pomogao n apočetku. Preporučio je ljubičastu boju-prema boji cvijeta perunike, koja je prema antičkim zapisima bila najbolja u Naroni tj. na ovim našim prostorima ujedno je napisao i kvalitetne tekstove o antičkoj Naroni i napravio prvi baner dok sam ja složio tadašnju stranicu Vida. Žao mi je što zbog havarije diska nemam sliku tadašnje stranice. Nabavio sam i digitalni fotoaparat pa je bilo puno lakše fotografirati i stavljati slike na stranice. S malo više prakse i uhodavanja radio sam na novom izgledu stranice kakv je uglavnom danas. Nekoliko suradnika pomoglo je prevesti dio tekstova na strane jezike pa bi im se ovim putem još jednom zahvalio na trudu: Sanja Novković (Engleski), Iko Vučić (Francuski jezik), Anđelko Prusac (Norveški), Tereza Ross (Njemački). Jakov je

U početku nisam imao predodžbu kako složiti podstranice koje su naknadno nastajale i dopunjavane s vremenom. Kada sam u početku počeo raditi stranicu u sadržaj sam ubacivao uglavnom događanja i novosti jer sam zamislio da stranica bude informativna za sve naše "iseljenike" kako bi mogli pratiti zbivanja u mjestu. Mislim da je danas stranica i više od toga jer donosi informacije i za same mještane.  Po nekakvom pravilu u ovoj branši, dizajn stranice bi trebalo mijenjati svakih nekoliko godina. Za to postoje i prikladni programi (Joomla, Wordpress), ali bi to značilo sve ispočetka za ovakve stranice koje su sada već "teške" oko 3 GB što mi je već preopsežan posao. Stranicu sam nastojao formirati da je što jednostavnija bez puno klikanja. Tako se na naslovnici prema datumima mogu pratiti sve novosti od početka godine. Svi oni koji prvi put posjete stranicu imaju informacije o čemu se tu radi kao i oni što redovno prate. Osim statičkih podstranica koje povremeno nadopunjavam (žudije, udruge, Vid, Narona) i početne stranice (gdje je po datumu navedena svaka novost ili događaj), na podstranici Novosti -nalazi se kronologija događanja koja se mogu pratiti unatrag po godinama tj. sve novosti vezane uz događanja u župi a na stranici Foto i sve fotografije koje su stavljene na stranicu. Te dvije stranice (Foto i Novosti) nisu u potpunosti identične je na stranici Novosti nema linkova na neki svakodnevni događaj poput posjeta bućalištu, "fotošetnja" mjestom i sl. dok u novostima ima nekad kratki opis događaja koji se ne nalazi pod "foto" jer nema fotografiju uz tekst.

Pojedine događaje nastojim odmah postaviti na stranicu dok su "friške" pa se događaju često i pravopisne pogreške. Dok pripremim sve, izaberem fotografije, uredim ih i pripremim tekst i sve to uploadm jednostavno se više i umorim tako da i ne provjerim da li je dobro posloženo. (Nadam se da posjetitelji to neće zamjeriti). Kako jedna fotografija "govori tisuću riječi" često ne stavljam tekst uz slike jer bi mi to iziskivalo još više vremena za uređivanje.

Ponekad dobijem mail posjetitelja stranice koji nemaju nikakvu vezu sa mjestom nego su jednostavno "naletjeli" i svidjela im se informativnost o događanjima u tako malom mjestu. U knjizi gostiju netko je jednom napisao "zašto nema slika sa...". Teško je sve popratiti jer i nas trojica (moja malenkost, Marko i Vicko) koji najviše pratimo vijesti imamo svoje vlastite obveze pa se sve ne stigne. Nekad budemo zamoljeni ako možemo popratiti neki događaj pa se u tom slučaju i potrudimo da bar netko od nas bude nazočan. Jedno vrijeme bio je aktivan i forum. Kako nije bilo aktivnosti ugasio sam ga. Kao svojevrsna "oglasna ploča" tu je knjiga gostiju koja nekad i ne služi svojoj svrsi. Ukoliko netko ima savjet, ideju ili želi pomoći na poboljšanju ovih stranica slobodno neka se javi. Ukoliko primjetite da neki link nije aktivan molio bih da me obavijeste, dovoljno je u mail kopirati link i poslati mi, naravno ako ima i kakva pogreška. Stranice ću uređivati sve dok mi to bude zadovoljstvo. Svi koji su nam slali tekstove za stranice bili su objavljeni. Naravno, ukoliko netko misli da može bolje, nitko mu ne smeta da napravi stranicu i stavlja tekstove po vlastitoj želji.

 

O drugim aktivnostima koje nemaju izravnu vezu sa stranicama:

-Don Stanko je u župnom listu započeo sa objavom sjećanja naših župljana koji su preživjeli Križni put. Ako netko zna za još nekog iz župe bilo bi dobro da se zapišu njegova sjećanja. Jer da nema takvih zapisanih svjedočanstava oni kojima to ne odgovara rekli bi da se to nije niti dogodilo, da su to samo priče. Ne tako davno završio je i Domovinski rat. O strahotama stradanja Vukovara, Škabrnje i drugih mjesta mogli ste dosta toga saznati. Ima jedan događaj u našoj župi koji je gotovo zaboravljen i o kojem se godinama nije smjelo pričati a u kojem su stradali i naši župljani dok se za neke niti grob ne zna. Dijelom je opisan u našem župnom listu a isti je citiran i u jednoj knjizi jednog Čeha (koji nema nikakve veze s anašom župom ali je na internetu pronašao ovaj zapis). Zbivanja koja su se dogodila nakon završetka drugog svjetskog rata u rujnu 1946.godine. Mislim da bi bilo vrijedno incijative da se taj događaj bolje istraži i obilježi bar jednim spomen križem na Glibuši ili nekom drugom prikladnom mjestu.

-U siječnju je obilježena 20.obljetnica akcije Maslenica kojom je nakon jednoipol-godišnjeg prekida cestovnom komunikacijom povezan sjever i jug Hrvatske. U ovoj veličanstvenoj akciji sudjelovalo je i petnaestak naših župljana od kojih je nekoliko i ranjeno.  Događaj je za župni list, iz prve ruke, trebao opisati naš mještanin, zapovjednik metkovske satnije koja je sudjelovala u akciji u sklopu 4.gardijske brigade. Neznam zašto autor nije završio tekst ali se nadam da će biti ispravljeno za idući broj. Nekoliko puta sam pisao svoje doživljaje iz Domovinskog rata i za župni list i na ovim stranicama. Bio sam pozvao i ostale da se priključe, jer je veća dokumentarna vrijednost kada piše više sudionika. Ako o tome nećemo mi pisati kao svjedoci toga vremena, onda nas ne treba čuditi kada nam obezvrjeđuju Domovinski rat pričom o nekakvom "dogovorenom ratu". To nije nikakvo isticanje sebe, nego jedno svjedočanstvo koje čuva vrijednosti Domovinskog rata i borbe Hrvata za slobodu. Da u kamenu nemamo zapise poput Višeslavove krstionice, Baščanske ploče i drugih zapisa kojima smo dokazivali svoju postojanost kroz povijest, za Hrvatsku se nebi niti znalo. Zato je svaki zapis o nekom važnom povijesnom događaju jedan kamenčić u mozaiku hrvatske opstojnosti.

Jedino smo mjesto koje svetu misu prenosi uživo putem streaminga za što ponekad stigne mail sa pohvalama od nepoznatih slušatelja. Također imamo i meteo postaju koju vodi Vicko pa možemo pratiti svakodnevno temperaturu u mjestu što je posebno važno zimi kada su poledice.

Iduće godine obilježava se 100 godina od početka 1.svjetskog rata u kojem su sudjelovali i naši župljani kao vojnici tadašnje Austro-ugarske monarhije. Za to povijesno vrijeme veže nas i jedna priča o zvonu sa crkve svetog Vida koje je navodno bačeno u Norilj da ga nebi odnijela vojska za lijevanje topova. Tim povodom Ante Vučić planira jednu izložbu na kojoj bi bile izložene stvari, fotografije i drugo vezano uz 1.svjetski rat i našu župu. Više o tome biti će uskoro.

Dok je još bio aktivan forum bila je jedna inicijativa o malonogometnoj ligi vidonjskih kvartova. I to je međutim zamrlo. U svakoj aktivnosti netko više a većina manje podmetnu svoja leđa. I ukoliko nema par entuzijasta od toga nema ništa. Tako je i u ovom slučaju. Sjećam se jednog turnira početkom 80-ih godina na Orapku. Drvene stative ukopane u zemlju, teren donekle ravan, više zemlje i kamenja nego trave. Turnir je bio centralni događaj u mjestu. Vjerujem da bi liga kvartova bilo jedno kvalitetno događanje jer je bavljenje sportom zdravo. Puno je interesantnije kada se navija za svoj kvart (radi supraništva) nego kada su ekipe izmješane. Vjerujem da bi mogla zaživjeti i veteranska liga, nisu oni još za bacit!

Žudije: krajem Domovinskog rata gotovo je nestao interes mlađih naraštaja za žudije, stariji su to pokrivali samo da se održi. Vjerujem da je "oživljavanju" interesa puno doprinio i festival žudija. Tako možemo vidjeti kako te običaje s pažnjom njeguju i drugi. Festival je ujedno i prilika mještanima za jedan lijep izlet (gdje se do sada išlo sa jednim do dva autobusa) po dalmatinskim mjestima gdje se već održava festival. Pokrenuta je jedna inicijativa da se prikupe fotografije svih dosadašjih žudija te takve slike uokvire i izvjese u župnu dvoranu ili na primjereno mjesto. Sjećam se mnogih starijih žudija, danas pokojnih. Dobrodošla bi bila svaka pomoć oko pripreme fotogalerije naših žudija.

Gusari: jedna su od najpostojanijih udruga u mjestu. Ovogodišnji maraton biti će im 15. u nizu. Osim lađa gusari se ističu i u drugim aktivnostima. Iako zadnjih godina nisu na nekadašnjem nivou, nemože se zanemariti činjenica da su najtrofejnija ekipa sa gornjeg dijela doline. Ove godine s pomlađenom ekipom krenuli su u ozbiljnije pripreme da se vrate u vrh gdje i pripadaju. Mislim da treba podržati njihov trud, zbog upornosti. Momci su čak večeras odradili trening na Neretvi po jakom pljusku. Iduće godine gusari obilježavaju 35 godina vidonjskih gusara te je u planu izrada jedne monografije kojom bi zaokružili svoje dosadašnje djelovanje.

-MNK Vid: godinama su bili u vrhu lige malog nogometa Metkovića. Nakon prvog mjesta prošle godine došlo je do zasićenja.

Žao mi je što su se klapa i župni zbor mladih ugasili. Šteta a bilo ih je lijepo slušati.

-Domagojevi strijelci: iako Vid osim današnjeg spomenika nema povijesne povezanosti sa Knezom Domagojem, u mjestu djeluje udruga što je jedna pozitivna stvar da se mladež aktivira u nečem korisnom. Naravno to je i sama promidžba mjesta i njegovanje uspomena na našu povijesnu baštinu.

Mačkari, odnosno Udruga vesela bratstva su jedna od najdugovječnijih udruga. Stariji se sigurno s nostalgijom sjećaju raznih dogodovština, pjesme i plesa. Kao i kod žudija, Domovinski rat poremetio je sklad i veličinu tih događaja koji su bili gotov zamrli ali se ponovno vraćaju.

Prošle godine osnovana je i Udruga mladih koja je imala zapažen niz aktivnosti. Tu je i KUD Župa Vid. Svim ovim i drugim udrugama treba pružiti podršku u radu, bilo dolaskom na događaj koji organiziraju, bilo pomoći u volontiranju ili na neki drugi način jer im tako dajemo podršku da nastave i dalje. Bolje je da su nam djeca u nečem tako korisnom nego da se smucaju i odaju porocima. Ne treba zaboraviti niti starije uzraste.

 

I na kraju, dobrodošla je svačija pomoć, posebno kako sam gore naveo oko bilježenja i zapisivanja doživljaja preživjelih sa Križnog puta, sudionika Domovinskog rata, sjećanja starijih generacija na II.svjetski rat i poraće, perioda za vrijeme komunizma: svoje viđenje tadašnjeg života bez struje i TV-a, dolaska telefona, nestašice kave, ulja, benzina, vožnje par-nepar, zabrane pjevanja domoljubnih pjesama (poput Ustani bane, Vilo Velebita...), događaja početkom demokratskih promjena (izbori, osnivanje stranaka, kako se pekao vol na rivi na prvim višestranačkim izborima), doživljaji iz Domovinskog rata, priprema raznih izložbi... Šaljite nam svoje ideje i sudjelujte.

Nadam se da će se naći entuzijasti koji će se pokrenuti i zabilježiti to za buduće generacije.

 

bm