|
Neretvanskom lađom od Prevlake do Maslenice u čast 20.obljetnice 4.gardijske brigade-1.dan Nakon što smo sinoć stigli na Prevlaku i pripremili se za ranojutarnji maraton kojim započinje naša projekt, krenuli smo na spavanje. Od komaraca cijelu noć nismo mogli oka sklopiti. Pokušali smo se zavući u vreću za spavanje ali od vrućine nije se moglo ostati, bez vreće još gore cijeli rojevi komaraca. Ova noć će nam ostati u posebnom sjećanju. Ustajemo ujutro u 3.30 sati, spremamo opremu u kombi i krećemo u lađu. U 4 sata počinje naš dugi maraton. Svježe je pa je bilo potrebno obući trenerku ili šuškavac. More je mirno kao ulje, bolje nije moglo početi. Laganim ritmom krećemo put 30 km udaljenog Cavtata. Monotoniju prekidaju dijalozi svakog veslača kako je prošao u borbi sa komarcima. Veslanje nam dođe kao odmor nakon naporne borbe sa komarcima. Bilo je i drugih smiješnih dosjetki pa i ne primjećujemo kako napredujemo. Brzina nam nije bitna pa nekoliko puta stanjemo da malo predahnemo. Oko 8 sati stižemo pred Cavtat. Veliki bubanj za ritam na daleko se čuje pa smo po njemu zamijećeni i prije nego su nas ugledali. Uplovljavamo u luku i stajemo pred crkvu. Ekipa iz logistike već ranije je pripremila prigodni transparent „1991.-2011“. Po njemu smo se ravnali kad smo pristajali. Dočekao nas je načelnik općine Konavle gospodin Luka Korda sa suradnicima i djevojkama u lijepim nošnjama Konavala te nekoliko TV i tiskanih medija. Nakon prigodnih riječi i izjava za medije na poziv načelnika sjedamo na piće gdje malo ćaskamo o svemu pomalo. Uskoro nam se pridružuje i mjesni župnik don Ivan Penava kojemu čestitamo imendan-Svetog Ivana. Don Ivan udijelio nam je božji blagoslov da nas prati na našem putu do cilja. Potom doručkujemo sendviče i sjedamo u lađu, idemo dalje put Dubrovnika. Ravno preko mora ima oko 12 kilometara. Kristalno plavo more obasjano zrakama sunca okružuje nas te ostajemo sami na pučini. U daljini prolaze brodovi koji nas pozdravljaju sirenama. Već je sunce počelo pržiti a mi dobivati crvenu boju. Od obale nailazi val, za plitku lađu pravi mini tsunami. Osim malog ljuljanja i desetak litara vode u lađi drugih posljednica nije bilo. Naš kormilar dobro je odradio posao i pravilno okrenuo lađu u val. Pred Dubrovnikom malo usporavamo i stajemo jer su nam javili da predstavnici županije i naši kolege iz Splita polažu vijence na Boninovu pa da će doći pred nas u stari gradski port. Brojni turisti sa kruzera usidrenog u akvatoriju neumorno škljocaju aparatima kada su nas ugledali. Prava smo atrakcija na moru. Čude se u kakvoj se to „orahovoj ljusci“ vozimo po moru. Pristajemo u stari port gdje nas čekaju naši prijatelji i predstavnici grada. Nakon fotografiranja i kraćeg zadržavanja krećemo dalje oko Lapada prema Gružu gdje imamo ručak. Točno je podne, nesnosna vrućina. Stajemo nekoliko puta da se namažemo kremom za sunčanje i napijemo vode. Jedva dišemo od vrućine. Teže nam je ovih 5 kilometara nego svi ostali cijeli dan. Nekako ipak stižemo u Gruž te se potom prebacujemo kombijem do restorana na ručak koji nam je osigurao grad Dubrovnik. Baš nam je dobrodošao ovaj odmor no ne zadugo jer krećemo dalje prema Slanom i Stonu. Čeka nas još oko 25 km. Vrućina nije kao u podne pa se može lakše disati. Kvasimo se morem da se malo rashladimo i u laganom ritmu brzinom od oko 7-8 km/h polako idemo dalje. Nekoliko veslača ima dobar smisao za humor pa nam nije dosadno. Sve je više smijeha pa i ne osjećamo umor koji se ipak da zamijetiti na licima veslača. Oko 18.30 uplovljavamo u Slano. Ovo mjesto je u cijelosti popaljeno i sravnjeno od strane agresora u Domovinskom ratu, danas većinom obnovljeno iako ratne rane još nisu zacijelile. Na rivi dočekuje nas načelnik općine gosp. Nikola Knežić sa suradnicima. Nakon prigodnih riječi i malog odmora odlazimo do spomenika poginulim braniteljima gdje sa domaćinom palimo svijeću. Odavde lađu prebacujemo u Mali Ston kako nebi obilazili cijeli Pelješac. Držimo se obale. Čujemo sumorne prognoze o pogoršanju vremena narednih dana. Odlučili smo rano ujutro krenuti za Ploče iako smo planirali dolazak oko 12 sati, sad bi trebali doći oko 9 ujutro. Neretvanski kanal je uvijek vjetrovit i nastojimo tako izbjeći neveru. Idemo na večeru u obližnji restoran i nakon toga polazimo za Ston gdje ćemo noćiti i ovaj put na ovorenom pod zvijezdama, nadamo se bez komaraca. Ovaj put pripremili smo tinjajuće spirale koje odbijaju ove napasnike. Dogodio nam se i prvi peh, pokvario se alanser na kombiju. Srećom imamo pravog vozača i nadamo se da će riješiti kvar. Ali prije spavanja počinje kišiti, zar su započele naše nevolje a tek je prvi dan prošao?
|
||