->  Žudije >>> Običaji čuvanja Kristova groba

Običaji čuvanja Kristova groba  u župi Gospe Snježne

Uskršnji običaji su dugogodišnja tradicija ove župe sa svojim posebnostima upotpunjuju raznolikost ovih paraliturgijskih običaja kako u Neretvanskom dekanatu tako i cijele Hrvatske.

Ono po čemu se razlikuju Žudije župe Gospe Snježne od svih ostalih je da nakon padanja ustaju i ostaju cijelu misu u stavu mirno tako i sutradan  na Uskrs što je jedinstven slučaj žudijskih običaja. Kod ostalih Žudija, u raznim mjestima, poslije "padanja" u ponoć  razbježe se i ne sudjeluju dalje u svečanom uskrsnom bdijenju, niti sutradan. Tako da je biti Žudija, u župi Gospe Snježne velika pokora. Žudije mogu biti samo oni koji žive u župi i idu redovito na svetu misu te su uzorni u svakodnevnom životu.

Do Domovinskog rata odnosno samostalnosti Repubike Hrvatske žudija je bio član ili potomak člana župne Bratovštine Srca Isusova a morali su pored toga odslužiti vojnu obvezu. Zbog velikog interesa za Žudije se potrebno zapisati i nekoliko godina prije.

Nekoliko dana uoči najčešće utorak i srijedu Velikog tjedna Žudije kite crkvu granama vrbe ili palmi.

Prestankom postojanja bratima i nepostojanja obveznog vojnog roka Župno pastoralno Vijeće donijelo je odluku po kojoj čuvar Kristova groba može biti muška osoba iz župe sa navršenih 18 godina a uzorno vladanje te redovito pohađanje Bogoslužja je ostalo kao glavni uvjet.

Žudije su sastavljene od:

· JUDA - osoba koja vodi žudije , višegodišnji je čuvar Kristova groba (najmanje 3 puta) mora biti kako bi mogao postati vođa. Zapovijedi izdaje kratkim udarcima mača o štit. Do Domovinskog rata ciklus Juda bio je dvije godine iz Vida pa jedna iz Pruda od tada su godina za godinom naizmjence.

· CRVENI – ima ih 4 razlikuju se u nekim detaljima odore od ostale tri boje a mijenjaju se svake godine jednom je postava sastavljena od Pruđana a druge godine od Vidonjaca. U čuvanju su prvi ispred prezbiterija kao i u procesijama.

· ŽUTI – čine ih također četvorica sa nekim različitostima od ostalih u službi su u sredini između druge dvije boje a u procesijama su uz baldehin , članovi se mijenjaju sa Crvenima jedne godine iz Pruda, druge iz Vida.

·  LJUBIČASTI – prestižna četvorka koja je uvijek sastavljena od Vidonjaca i u njoj ne može biti žudija debitant (početnik). U crkvi su zadnji pred prezbiterijem odnosno Grobom kao i u procesijama s tim da na Veliki petak imaju obvezu sprovoditi Šimuna.

· ŠIMUN – osoba koja zavjetno u procesiji Velikog petka nosi drveni masivni križ. Do devedesetih godina dvadesetog stoljeća križ je bio šupalj i punio se kamenjem ovisno koju je pokoru Šimun sebi odredio. Najčešće je bosonog, prekrivena lica i rijetko se kada zna tko je. Na red se čeka po desetak godina.

·  Voditelji ispred župne zajednice - Župno pastoralno Vijeće u svom mandatu određuje osobe koje su zadužene za rad žudija odnosno one koordiniraju između ŽPV-a i žudija odnosno Jude koji je jednogodišnji zapovjednik odnosno vođa. To su najčešće dva člana po jedan iz svakog mjesta i oni ujedno animiraju i prate članove sadašnjih i budućih žudija te bez njihova pristanka pojedinac nemože postati čuvar.

·   Osoba koja sama vodi evidenciju Šimuna prenosi se od osobe na osobu na način da obnašatelj te dužnosti kad osjeti zamor ili neku drugi razlog sam određuje osobu koja ga nasljeđuje i o tome izvijesti ŽPV. Predaje joj knjigu evidencije a mora biti osoba od velikog povjerenja jer čuva tajnu svih Šimuna koji svaki za sebe ima razlog svoje pokore. 

VELIKI TJEDAN U ŽUPI VID

 Veliki četvrtak – Poslijepodne je blagoslov vina i ispovijed Bratima i Žudija. Navečer su Obredi Gospodnje večere, Glorija se zatvara (zvona ne zvone do Uskrsa), nakon propovijedi, svećenik simbolično pere noge 12-orici dječaka kao što je to Isus činio svojim učenicima. Poslije je pričest a nakon pričesti izlaze sve Žudije. Mjesto izlaska je u sredini crkve ispred prezbiterija, između puka i svećenika. Nakon nekoliko pjevanja kraj je Obreda Velikog četvrtka. Puk se razilazi u tišini. Nakon toga pjeva se Gospin plač. Traje oko 50 minuta, ostane tko želi. Sve vrijeme žudije čija je smjena zatečena stoje na straži. Do osamdesetih godina dvadesetog vijeka Grob se čuvao 24 sata besprekidno a za vrijeme radnog vremena one koji su imali radnu obvezu a bili žudije mijenjali su članovi obitelji ili oni koje su oni sami zamolili. Nakon završetka obreda župnik bi častio žudije pićem u župnoj kući.

Veliki petak -obredi počinju u isto vrijeme a traju oko 3 sata. Tijekom obreda Žudije se međusobno izmjenjuju u smjenama po bojama svakih 10-15 minuta. Pjeva se muka Kristova na način da se nadopunjuju međusobno pučki pjevači, zbor (pjeva stihove s riječima naroda iz Svetog pisma) i svećenik koji govori Kristove riječi.  Potom slijedi ljubljenje Križa a iza toga sveta pričest (ranije je bilo obrnuto dok je zadnjih godina ovakav raspored).  Tada sav puk u crkvi u koloni hodi ka križu kojem se klanja i cjeliva ga. Po završetku izlaze sve Žudije i slijedi procesija kroz cijelo mjesto. Na čelu procesije je križonoša koji nosi križ u pratnji ministranata za njima ide ostali puk. U sredini procesije je svećenik (nosi Presveto) natkriven baldahinom kojeg nose bratimi (četvorica) a uz njih su 4 svjećonoša. Ispred, usporedno i iza svećenika raspoređeni su žudije (žuti i crveni po 4 sa svake strane. Iza baldehina u pratnji ljubičastih žudija ide  tzv. Šimun –osoba pokrivena crnom neprozirnom tkaninom koja bosonoga nosi veliki drveni križ od punog drveta (do devedesetih  20 stoljeća to je bio šuplji križ koji se punio pijeskom po zavjetu Šimuna). Običaj, osoba koja nosi križ je odjevena u crnu tkaninu i nitko ne zna njen identitet seže još od vremena komunizma kad su pojedinci na taj način štitili svoj identitet kako ne bi bili šikanirani od komunističkih vlasti. Zbog velikog interesa, za mjesto Šimuna potrebno se je zapisati desetak godina unaprijed. Pučki pjevači u procesiji pjevaju muku Kristovu. Po završetku procesije svi se vraćaju u crkvu gdje slijedi završno pjevanje (15-ak minuta) čime završava obred Velikog petka.

Velika subota –tijekom dana je blagoslov uskršnjih jela koja se blaguju na Uskrs. Obredi uskrsnuća Kristova započinju navečer u 23.15 sati čitanjima Svetog pisma (4 čitanja). Žudije započinju sa stražom oko 2 sata ranije i izmjenjuju se. Nekoliko minuta prije ponoći sve žudije izlaze a najčešće tijekom 3 čitanja. Kako se približava vrijeme Kristova uskrsnuća (u tih nekoliko minuta) žudije se sve jače tresu . Točno u ponoć svećenik zapjeva "Slava Bogu na visini…" a žudije popadaju. Padanje nije inscenirano svaki žudija za sebe vodi „borbu“ otima se volji Božijoj koja ga lagano obuzima jer je u njemu još uvijek jaka svijest vojnika, krvnika koji je spreman učiniti zlodjela po zapovijedi nadređenog. Slijedi 10 minutno pjevanje SLAVE na čijem završetku žudije ustaju i na istom mjestu ostaju svi do kraja svete mise koja završava oko 01 sat. Od ustajanja do kraja misnog slavlja žudije više nemaju otresite i krute kretnje već mirno bez ikakvih pokreta simboliziraju svoj pristanak prelaska pod Isusovo zapovjedništvo, mirno i skrušeno u velikoj žrtvi pokorno mu služe.

USKRS, nedjelja - prva sveta misa je ujutro u Prudu, drugom mjestu u župi, gdje žudije stoje cijelu misu sa obadvije strane prezbiterija. U tom mjestu službovati se počelo nakon izgradnje crkve Sv. Ivana 1989.godine. Potom je glavna sveta misa u župnoj crkvi u Vidu u 10.30 sati. Tijekom mise je  procesija oko župne crkve i groblja zajedno sa žudijama. Na obje ove mise sve žudije stoje cijelo vrijeme bez vršenja zamjena kao nakon padanja  u Velikoj suboti i time još jednom daju svoju potvrdu predanja sebe cijeloga u službu Krista Kralja.

Od 2002 godine, na uskršnji ponedjeljak, Žudije iz župe Gospe Snježne sudjeluju na tradicionalnom Festivalu Žudija.  

MALI USKRS – Svi koji su sudjelovali u čuvanju Kristova groba u Velikom tjednu po tradiciji bi dolazili na Dragoviju gdje se održava župna sveta Misa, nakon toga svi bi se okupili u župnim prostorijama na zajedničkom ručku (najčešće je to pečena janjetina). Ukoliko Šimun želi otkriti svoj identitet to čini tada svojim dolaskom na druženje. Troškove ručka snose žudije i župna zajednica popola.

2000.godine tiskan je Pravilnik djelovanja žudija sa slikovnim opisom) u Velikom tjednu kako bi se služba ujednačila.