|
->
Žudije
ŽUDIJE
>>> Više:
Običaji čuvanja Kristova groba u Župi
Vid
Što znači riječ "žudije"? Naziv je
grčko-romanskog podrijetla i vjerojatno znači "Židov". To su čuvari
Kristova groba koji u dane Velikog tjedna čuvaju Kristov grob uprizorujući
tako događaje Isusova uskrsnuća.
Odjeveni u odore rimskih vojnika 12 stražara sa
trinaestim vođom tzv. "judom" izlaze na Veliki četvrtak pred oltar. Tako
stražare izmjenjujući se po četvorica. Na polnoćki, na Veliku subotu
prilikom uskrsnuća oni popadaju od straha kao što su to radili rimski
vojnici prije 2000.godina kad su čuvali Isusov grob.
Običaj čuvanja Kristova groba na Uskrs, u
Metković je početkom devetnaestog stoljeća, točnije 1857.godine donio Ante Gluščević iz Loreta
a odatle se proširio po Neretvi. S vremenom, svaka je župa iznjedrila
svoje običaje tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po svojim
specifičnostima. Metkovske žudije najstarije su u Hrvatskoj.
O početku
žudija u Vidu nema pisanih tragova ali po indicijama se pretpostavlja da
ih je u Vid iz susjednog Metkovića donio don Josip Gabrić rodom iz
Metkovića koji je obnašao župnički apostolat u našoj župi od 1862. do
1865. godine te da su nastale negdje u tom periodu. Po predaji starijih
mještana u Vidu se iz početka Kristov Grob čuvao u mornaričkim odorama
(tada se takva odjeća čuvala kao „misna roba“ a u ovakvom obliku kao
rimski vojnici uz neke manje korekcije djeluju od 1932. godine.
U svim župama doline Neretve njeguje se ovaj
običaj. U gornjoj Neretvi (od Metkovića, Zažablja do Krvavca) čuvari
Kristova groba su Žudije obučene u odore rimskih vojnika, dok su u
donjoj Neretvi (od Opuzena do mora) donedavno to uglavnom bili čuvari
odjeveni u mornarske odore s drvenim puškama. U novije vrijeme i tu
žudije "mijenjaju" mornare.
Vidonjske žudije su u
dane Velikog tjedna čuvanje Kristovog groba vršili 24 sata dnevno a
zadnjih 40-ak godina stražare
samo preko obreda Velikog četvrtka, petka i subote.
Ono po čemu se razlikuju od ostalih žudija je u
tome da i nakon "padanja" tj. kad se ustanu, na Uskrs ostaju svi stajati.
I tako cijelu misu i ujutro na dvije jutarnje mise: u Vidu i Prudu. To
predstavlja veliku pokoru, jer nije nimalo lako stajati više od sat
vremena nepomično. I zato za žudije trebaju čvrsti i snažni koji to mogu
izdržati. Godine nisu važne, mogu biti oženjeni i neoženjeni, jedini uvjet
je da je odslužio vojsku.
Zašto vidonjske žudije ostaju i nakon "padanja"?
To je posebnost vidonjskih žudija. Rimski vojnici koji su čuvali Kristov
grob nisu nestali nakon uskrsnuća. Ostali su među pukom, tako i vidonjske
žudije ostaju među pukom i na Uskrs.
2000.godine napisan je pravilnik ili scenarij
djelovanja žudija u te dane: vrijeme kad izlaze, redoslijed mijenjanja,
postupak zamjene, redoslijed u procesiji i to u detalje sa slikovitim
skicama i shemama kao pravi vojnički pravilnik.
Detaljnije o povijesti vidonjskih žudija možete
pročitati na podstranici
povijest.
2003. godine žudije su krenule u obnovu
dotrajale odore. Po nacrtu poznate metkovske pjevačice i modne
kreatorice Matije Vuica, koja živi i radi u Zagrebu ove godine sašivena su
nova odijela i štitovi. Kacige i koplja su prebojani. S obzirom da same
žudije snose trošak obnove opreme, za ovu godinu obnovljen je dio a
dogodine će ostatak opreme (kožni prsluci i obuća) snositi iduće žudije.
2003. godine napravljen je i novi križ od punog
drveta koji "Šimun" nosi u procesiji na Veliki petak (oko 1 km). I to je
svojevrsna tradicija Vida. Bos i u crnoj odjeći da se ne prepozna, s
križem koji ne spušta na zemlju cijelo vrijeme još jedna je pokora i
vrijedan običaj.
Godinama do
Domovinskog rata u župi je djelovao običaj bratima, koji
seže daleko u povijest župe a zamro je tijekom Domovinskog rata.
|
vrh