TRADICIJA ČUVANJA KRISTOVA GROBA

ŽUDIJE ŽUPE GOSPE SNJEŽNE - VID

16.4.2022.-Proteklih dana u tisku i web medijima povela se polemika oko Vodičkog festivala žudija između najstarijih (Sv. Ilije Metković i začetnika Vodičkih žudija). Ne ulazeći u te polemike ovdje iznosimo tradiciju žudija iz naše župe u Velikom tjednu koji je bio do 2019.godine kada dvije godine nije bilo zbog pandemije Covid19 a ove godine zbog "produžene" pandemije.

Današnja Župa Vid svojim najvećim djelom nalazi se na ostacima  antičkog grada Narone a sjeverozapadno od današnjeg grada Metkovića. Uskršnji običaji i paraliturgijska tradicija čuvanja Kristova Groba datira stotinjak godina unatrag a točnog zapisa o samom početku ove tradicije nema. Pretpostavlja se da je tradicija u Vidu počela po uzoru na običaje u župi sv Ilije iz Metkovića koja je tada bila susjedna župa (župa sv. Nikole biskupa na desnoj obali Neretve osnovana je tek 1969.godine) a za koju se pouzdano zna početak ovih običaja 1857 godine. Pretpostavka je da je u našu župu običaj donio župnik don Josip Gabrić rodom iz Metkovića koji je obnašao župnički apostolat u našoj župi od 1862. do 1865. godine. Po predaji starijih mještana iz početka se Kristov Grob čuvao u mornaričkim odorama (tada se takva odjeća čuvala kao „Misna roba“ a u ovakvom obliku uz neke manje korekcije djeluju od 1932. godine.

Po tradiciji čuvari se sastoje od dvanaest vojnika razdijeljenih u tri boje (zas tri mjesta Vid, Prud i Dragovija) i vođe kojeg pučki zovu JUDA. Sa čuvanjem se počinje na Veliki četvrtak iza Glorije u smjenama po 15 minuta. Do pedesetih godina dvadesetog stljeća stražarilo se neprekidno 24 sata, dan-noć  a zbog novijih standarda i veće zaposlenosti župljana prešlo se na skraćenu verziju s početkom nešto prije sv misa odnosno obreda pa neko vrijeme po završetku istih.

Moramo istaći da se čuvari  oblače u jednoj od sakristija i  iz nje preko dijela prezbiterija izlaze  pred oltar gdje se na središnjem dijelu razmaknu klupe za tu prigodu i u tom prostoru vrše svoju dužnost . Vrijeme nastanka ovih paraliturgijskih običaja je vrijeme male pismenosti puka te se ovim svojevrsnim igrokazima nastojalo puku predočiti događaje Isusove Muke. Tako da puk istovremeno prati misno slavlje, izmjene i bdijenje čuvara jer se sve događa ispred njih.

POSEBNOST ŽUPNIH ŽUDIJA

Ono po čemu se razlikuju Žudije naše župe od svih ostalih je da nakon padanja, ustaju i stoje cijelu misu kao i sutradan na Uskrs što je jedinstven slučaj žudijskih običaja.

Tako vojnici koji su mučili i razapeli Isusa služeći i slušajući svoga cara odnosno zapovjednika spremni za njih počiniti i nagora zvjerstva, svojom trešnjom prikazuju svoju unutarnju „borbu“ neželeći izdati svoje nadređene i odreći se dotadašnjeg načina života. Samo koji trenutak kasnije po prikazu Uskrsnuća oni svojim ustajanjem i mirnim stavom daju svima do znanja da od toga trenutka služe samo jednom Kralju. To je u stvari prikaz preobrazbe krvnika i razbojnika u ponizne Isusove sljedbenike.

 Biti Žudija, u župi Gospe snježne velika je pokora. Žudije mogu biti samo oni koji žive u župi i idu redovito na svetu misu te su uzorni u svakodnevnom životu. Uvjet su se vremenom mjenjali od prvih kada su to mogli biti članovi bratovštine pa do onih koji su morali  završiti vojnu obvezu, danas za to pored ovih prethodnih uvjeta mora biti punoljetna muška osoba.

 Slijed običaja čuvanja Kristova Groba u Župi Vid

 Osam dana prije Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje, to je spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Njom započinje Veliki ili Sveti tjedan. Na nedjeljnu misu pučanstvo nosi maslinove grančice. Nakon mise je procesija. Nekoliko dana uoči Velikog tjedna Žudije kite crkvu granama vrbe i palmi.

Veliki četvrtak – Poslijepodne je blagoslov vina i ispovijed Bratima i Žudija. Navečer je Sveta misa Gospodnje večere, zvona ne zvone do od Glorije sve do  Uskrsa. Nakon propovijedi, svećenik simbolično pere noge 12-orici dječaka kao što je to Isus činio svojim učenicima. Poslije je pričest a nakon pričesti izlaze sve Žudije. Mjesto izlaska je u sredini crkve ispred prezbiterija, između puka i svećenika. Nakon nekoliko pjevanja kraj je svete mise. Puk se razilazi u tišini. Nakon toga pjeva se Gospin plač. Traje oko 50 minuta, ostane tko želi a žudije ostaju dok svi ne napuste crkvu. Do 60-ih godina prošlog stoljeća čuvari kod Gospodinova Groba bili su naizmjenice 24 sata, dan-noć.

Juda je zapovijednik ili vođa župnih žudija, za tu se dužnost može kandidirati nakon najmanje tri godine službe kao žudija, posebo je odjeven i zapovijedi izdaje udarcima mača o štit. Juda je naizmjenice jedne godine iz Vida a druge iz Pruda.

Veliki petak -obredi počinju u isto vrijeme a traju oko 3 sata. Tijekom obreda Žudije se međusobno izmjenjuju u smjenama po bojama svakih 10-15 minuta. Pjeva se muka Kristova na način da se nadopunjuju međusobno pučki pjevači, zbor (pjeva stihove s riječima naroda iz Svetog pisma) i svećenik koji govori Kristove riječi.  Potom slijedi sveta pričest a iza toga ljubljenje Križa.  Tada čitav narod u crkvi, u koloni hodi ka križu kojem se klanja i cjeliva. Po završetku izlaze sve Žudije i slijedi procesija kroz cijelo mjesto (jedina procesija u godini kroz samo mjesto). Na čelu procesije je križ u pratnji ministranata a za njima ide ostali puk. U sredini procesije ide svećenik (koji nosi Presveto) natkriven baldehinom kojeg nose bratimi (četvorica) a uz njih su 4 svijećonoše. Ispred, usporedno i iza svećenika raspoređeni su žudije (žuti crveni, po 4 sa svake strane). Iza svećenika, u pratnji ljubičastih žudija ide  Šimun – osoba pokrivena crnom neprozirnom tkaninom koja bosonoga nosi veliki drveni križ od punog drveta. Običaj, po kojem je Šimun pokrivena lica i nitko ne zna njen identitet seže još od vremena komunizma (već 70-ak godina) kad su pojedinci na taj način štitili svoj identitet kako ne bi bili šikanirani od komunističkih vlasti. Zbog velikog interesa, za mjesto Šimuna potrebno se je zapisati deset-dvadeset godina unaprijed. Do 2000. godine Šimunov križ bio je šupalj a punio se kamenjem po zavjetu križonoše a poslije je napravljen veći križ od punog drveta. Pučki pjevači u procesiji pjevaju muku Kristovu. Po završetku procesije svi se vraćaju u crkvu gdje slijedi završno pjevanje (15-ak minuta) čime završava obred Velikog petka.

Velika subota –tijekom dana je blagoslov uskršnjih jela koja se blaguju na Uskrs. Obredi uskrsnuća Kristova započinju navečer u 23.15 sati čitanjima Svetog pisma (4 čitanja). Žudije započinju sa stražom oko 2 sata ranije i izmjenjuju se. Nekoliko minuta prije ponoći sve žudije izlaze. Kako se približava vrijeme Kristova uskrsnuća (u tih nekoliko minuta) žudije se sve jače tresu . Točno u ponoć svećenik zapjeva "Slava Bogu na visini…" a žudije popadaju na pod kao pokošeni. Slijedi 10 minutno pjevanje na čijem završetku žudije ustaju i na istom mjestu ostaju svi do kraja svete mise koja završava oko 01 sat.

USKRS, nedjelja - prva sveta misa je ujutro u Prudu, drugom mjestu u župi, gdje žudije stoje cijelu misu sa obadvije strane prezbiterija. U tom mjestu stražariti se počelo nakon izgradnje crkve Sv. Ivana 1989.godine. Potom je glavna sveta misa u župnoj crkvi u Vidu u 10.30 sati. Tijekom mise je i procesija kroz mjesto zajedno sa žudijama. Na obje ove mise sve žudije stoje cijelo vrijeme bez vršenja zamjena. Od 2003.godine, na uskršnji ponedjeljak, Žudije iz Vida sudjeluju na tradicionalnom Festivalu Žudija .

Kako je u uvodu navedeno Žudije su od izlaska na Veliki četvrtak do Velike  subote prije „Slave“ iako stoje mirno i svi njihovi pokreti su vojnički sihronizirani ipak su  otresiti, srditi i nepristupačni u svom odnosu prema puku. Narod se ne smje kretati ispred njih i ne smje polaziti kroz njihove postrojne linije sve to vrijedi do samog „buđenja“ i ustajanja kada nastaje njihova preobrazba u  skrušene i miroljubive Gospodinove vojnike. Tada narod iz poštovanja prema njihovoj žrtvi isto ne remeti niti ometa njihovu službu.