Početna -> List župe -> Broj 4 >>> O narodnoj nošnji naše župe

O narodnoj nošnji naše župe

U posljednjoj fazi starinskog ruha koje je sačuvano do današnjih dana za glavno gornje ruho od debljeg zastupanog sukna bez rukava, a koje se oblači na platnenu košulju, sačuvao se naziv modrna. Naziv dobiva po modroj boji u koju se bojila ( u modro tangana).

Za laganije ruho od kupovnog pamučnog platna sačuvan je naziv vuštan. Modrne su žene same izrađivale. Najprije su pripremale vunu, tangale u modro, krojile, šivale i stupale. Modrna prekriva tijelo od ramena do gležnja, a ponekad i kraće. Sastoji se od dva dijela: duboko urezanog i od krila koje visi na opleću.

Traversa (pregljača) je važna dopuna osnovnom ruhu ženske nošnje župe Vid izrađivana je od laganije i tamnije tkanine koja štiti prednji dio vuštana. U gornjem dijelu je nabrana s pasicom i okurdelana za povezivanje. Nosila se i u svetačke dane i u radne dane. U svom donjem dijelu dugačka je kao i vuštan. Sam naziv upućuje na mletačko podrijetlo. Boje traverse malo su svjetlije od vuštana što doprinosi živopisnosti ženske nošnje. Starije žene su nosile britvu privezanu oko pasa na kožnoj traki. Britva je nožić u obliku luka izrezbarenom (ornamentiranom) koricom i sječivom. Mlade žene i djevojke oko vrata nosile su zlatni lančić s križem ili srcem, rećine, uglavnom zlatne, nosila je svaka i žena i djevojka.

Vuštan (suknja) gusto nakićen s tri dijela čitave širine. Prednji dio nje nakićen. Od pamučnog je laganog platna. Obično je tamno plave boje sitno išaran točkicama i cvjetićima.

Udovice i žene koje žale pokojnika nosile su crni vuštan , crni vanculet i crnu, pregaču i bluzu.

Bluza je s dugim rukavima, nošena je izvan vuštana. Prekriva vuštan u gornjem dijelu u dužini od 10-15cm.

Crne vunene ili pamučne bičve bile su sastavni dio obuće. Radi topline zimi su se nosile, nazuvale terluke (nazuvke). U svetačke dane bogatije žene i djevojke obuvale su cipele. U radno vrijeme obuvale su bakanče (gumena obuća) pogodne za rad u polju, blatu i brdu.

Kotula ili podsuknja slična je vuštanu. Najčešće je od bijelog platna. Okolo na rubu je nadošivena rekamom radi ukrasa.

Češljanje kose

Starinski način češljanja zadržao se do danas. Žene su kosu oblikovale u pletenice. I žene i djevojke kosu su češljale s ravnim dijelom po sredini tjemena.

Pletenice, zajedno s kurdelom, ovijale su oko glave preko tjemena u vijenac. Jedino pokrivalo za glavu kod žena bio je vanculet koji su kupovale u dućanima. Kvadratnog je oblika, žute boje sa crvenom podlogom. Išaran je cvitovima ili pšeničnim klasjem. Boje su vrlo izražene što daje posebnu ljepotu u vrlo raznolikom ambijentu. Mlade žene i djevojke vezale su ga oko tjemena glave, otraga. A starije žene i žene u crnini vezale su ga ispod brade (tako i danas). Djevojke su ljeti bile gologlave. Iznad uha, u kosi imale su kiticu masliđna (radi mirisa i osvježenja).

Obuća

U našoj župi bila je izjednačena starinska muška i ženska obuća. Sve što su nosili na nogama bio je domaći proizvod: bičve, terluci i opanke oputaše na priplete. Kod stanovništva ovaj način se dugo zadržao, naročito pri svakodnevnom obavljanju poslova.

Bičve su čarape izrađene od domaće vune, čvrsto pleten s pet igala, dužine do pola listova, do koljena i poviše (žene).

Terluci su se navlačili na stopalo preko bičava čvrsto su pletene od crne, bijele i zelene vune i dosežu do gležnja.

Opanke oputaše na priplete u svakoj kući neko je izrađivao. Opanci se s oplatom od goveđe ili svinjske kože. Prilikom izrade nabijaju se na kalup i dodaje se (posebnom iglom) pripetena oputa od uvijenih okrajaka ovčje ili kozje kože. U svečanim prigodama oputa je bila pripletena na dva, tri, pripleta što je ovisilo o mogućnostima pojedinca. Goveđu ili svinjsku kožu netko je morao kupiti, a oputu svako pravio, jer je svaka kuća imala ovaca i koza. Imućniji (muškarci i žene) su u svetačke dane nosili crne cipele.

Muška nošnja

U muškom starinskom ruhu izraziti su elementi dinarskog tipa odijevanja. Obzirom na prilike u kojima se održavala narodna nošnja svaki odrasli muškarac je ujedno i vojnik, branitelj svog doma, obitelji, imanja.

Košulja, crvena kapa, krožet, guća, kumparan i gaće važni su dijelovi muške nošnje i odgovaraju obilježjima dinarske i primorske muške narodne nošnje. Muškarci nisu ostavljali bradu, ali su na svoj ponos ostavljali raskošne brkove. Karakteristična crvena kapa bila je prisutna i u nošnji jadranske zone. Ona je predstavljala simboliku slobodarstva hrvatskog nacionalnog bića. Muška nošnja u našoj župi nije se sačuvala. U njoj su se sahranjivali muškarci. I tako je nestajala. Osim toga danas je običaj da se nakon smrti pokojnika spaljuje ili odlaže, odvozi u smeće nekad potpuno novo, što je prava šteta, jer na taj način nestaje ono vrijedno.

Stari nazivi:

BIČVE - čarape

FORKETA - kopča za kosu

GAĆE - hlače

GRIŠPE - sitni nabori

GUĆA - pletena vunena potkošulja

KAPA, CRLJENA - plitka kapa od crvene čoje

KIĆENO - ukrašeno

KITE - ukrasne rese

KOMBINET - donje ruho

KOSTI - leđni dio

KOŠULJAK - bjela platnena košulja