List Župe Gospe Snježne-broj 11-Vidonjci-reprezentacija grada

-> List župe -> Broj 11 >>> Kronološki pregled zbivanja u 2005. u župi

Vidonjci - reprezentacija Grada Metkovića

Krajem kolovoza 2005. godine nazvao me gradonačelnik Grada Metkovića, gospodin Stipe Gabrić i rekao da se javim gospodinu Pavi Jekoviću. Ne znajući o čemu se radi nazvao sam ga i oduševio se prijedlogom kojeg mi je ponudio. Naime, gospodin Jerković je poznato u turističkim krugovima. U svojim kontaktima sa Turističkom zajednicom Grada Zagreba, koja je organizator 16. Svjetskih korporacijskih igara, ponudio im je neka rješenja koje oni nisu imali. Naime, jedno od dvadeset dva (22) natjecanja trebalo se održati u DRAGON BOAT (kineskim brodovima), koje do tada nikad nije organizirano na ovim prostorima. Osnovni način upravljanja takvim plovilima nije im imao tko pokazati. Sličnost sa veslanjem u neretvanskim lađama bila je velika. Zato se organizator odlučio pozvati u pomoć Neretvane. Od gospodina Jerkovića su zatražili, da im osigura četiri parićara (kormilara) i po jednu žensku i mušku ekipu. Parićari su iz lađarskih udruga: Domagojevi gusari, Prud, Krvavac II i Opuzen. Grad Opuzen je odlučio poslati svoje lađarice, a Grad Metković je, od nekoliko udruga koje djeluju na njegovom području, povjerenje dao Domagojevim gusarima iz Vida, da brane njegov sportski ugled.

Odmah je organiziran sastanak cijele Udruge i prijedlog je jednoglasno prihvaćen. Dogovoreno je, da se za natjecanje treba ozbiljno pripremiti kako ne bi osramotili sebe i Grad kojeg predstavljamo. Izazov je bio tim veći što nitko od nas nikad prije nije ni čuo ni vidio takvo plovilo. Ja i Marin Petković iz Pruda, kao dva od četiri parićara, priključili smo im se na svako večernjim specijalnim treninzima koje su nam propisali Tomislav Glavina i Mladen Botica. Ekipa je sastavljena od deset zaslužnih članova iz seniorske ekipe i desetorice iz ekipe mlađih, da im bude poticaj za daljnji rad. Pripreme su trajale sve do samog polaska u Zagreb. Grad nam je osigurao prijevoz, četverodnevni boravak i komplet dresova. Mi parićari smo pošli smo u Zagreb tjedan dana ranije, da se upoznamo sa brodovima i da svoja znanja prenesemo našim natjecateljima. Dan prije dovezena su četiri broda. Brodovi su dugi 14 metara, a na najširem dijelu su široka samo 1 metar. Imaju uzdignutu provu na kojoj je glava zmaja i povišeno mjesto za bubnjara. Plovilo ima 10 klupa za po dva veslača. Na uskoj krmi je mjesto za parićara. Na krmu je pričvršćen zmajev rep. Čim smo došli u Zagreb organizator nas je primio. Upoznao nas je sa natjecateljskim pravilima, pripremnim i natjecateljskim programom. Prvi naš susret sa brodovima bio je sa ekipom Coca Cole. Odmah smo uvidjeli, da brod postiže veliku brzinu, da je vrckav i da je i teško s njim upravljati. Dugo smo vježbali, da se na te novine priviknemo, tako da smo na kraju dana gotovo padali od umora. Kroz petodnevno pripremno razdoblje uočavali smo karakteristične pojedinosti i izvještavali ekipu u Vidu. Primjetili smo tri ekipe koje se rezultatima izdvajaju od drugih ekipa: Lokat Leasing, Vodafon i reprezentaciju grada Zagreba, koja je sastavljena od svih kajakaša i kanuista koji u tim sportovima u Hrvatskoj nešto znače. Predvodi ih olimpijac Ljubek. Kako smo mi njih promatrali tako su oni promatrali nas i među sobom stvarali famu o "strašnim" gusarima koji dolaze iz Metkovića. Naša ekipa je stigla oko pola noći 29. rujna i smjestila se u hotelu Zagreb. Radi maglovitih jutara prvi i jedini trening im je zakazan u 9 sati ujutro. Širom otvorenih očiju promatrali su brodove na suhom, obilazili oko njih i znatiželjno ih «skenirali». Upoznali su se organizatorom, obukli prsluke, unijeli brod u vodu i ukrcali. Savjetovali smo ih kako se moraju vladati u brodu. Naime sve osobitosti takve vrste brodova i veslanje u njima morali su svladati u sat vremena. Nakon nekoliko zaveslaja potvrdila genetska veza Neretvana, vesala i plovidbe. Mi se naprosto rađamo sa veslom u srcu i ruci. Ostali su na vodi više od jednog sata, a kasnije su okom iskusnih lađara cijeli dan gledali treninge ostalih sudionika.

Sutra, prvi dan natjecanja, je bilo veslanje na 250 metara. Ekipe su veslale po 16 veslača i bubnjarom. Kormilari smo bili nas četvorica na svakom brodu po jedan osim u ekipi Zagreba i našima koji su od organizatora dobili odobrenje za svog parićara. U prvim izlučnim trkama Vidonjci i Zagrebaši su se izdvajali. Bližili su se u toj disciplini svjetskom rekordu. Ždrijeb je omogućio, da se nakon četiri trke ogledaju u finalu uz još dvije ekipe. Glede stalne promjene smjera vjetra, naši su bili u bovama svoje staze. Iako su na propisan način signalizirali sucu trka je ipak krenula. Zaostavši tako na startu žestoko su krenuli, pretekli dvije ekipe i sustigli Zagrebaše. Više se nije moglo jer je cilj već bio tu. Osvojeno je srebro, a prvaci su oborili svjetski rekord. Tu večer organizator je upriličio veliku feštu na Jarunu za 4000 sudionika i gostiju uz obilje hrane i pića sa spektakularnim vatrometom. U nedjelju 2. listopada naši su se «brusili». Bili su uvjereni kako mogu pobijediti u trci na 500 metara. Takmičenje je bilo na programu taj dan. Sve je prštalo od izjava i veslanja. Naši su se ponovo nakon četiri trke izborili za finale kao i Zagrepčani. Mi parićari smo se gotovo ukočili na krmama naših brodova, jer se natjecanje neprekidno odvijalo u četiri staze. Dalje su išle po dvije iz svake trke. Ekipe se mijenjale, a mi smo bili stalno kormilari. Došlo je vrijeme za završni okršaj. Svi su bili «napaljeni» na naše, a oni su bili uvjereni da mogu pobijediti. Poslije znaka za start u takvom uvjerenju su i krenuli. Poveli su i ostali u vodstvu do polovice staze, ali je tada "dream team" hrvatskih veslača pokazao tko je gazda na vodi. Obadvije ekipe su prošle kroz cilj za dužinu broda ispred treće i četvrte ekipe. Zagreb je prošao kroz cilj za trećinu broda prije Vidonjaca. Prvaci su i u ovoj disciplini oborili svjetski rekord, a naši se poravnali sa starim rekordom. Nakon dodjele odličja i pozdrava sa organizatorom morali smo krenuti natrag, jer sutra je bio za sve nas novi radni i školski dan. Sve ove dane bili smo u stalnom kontaktu sa našima u Vidu i Metkoviću. Radio Delta je stalno izvještavao o rezultatima reprezentacije Grada Metkovića. Nakon svega mislimo, da smo obavili dobar posao promocije Vida, Metkovića, Neretve i lađara što nam je bila posebna čast. Za Vidonjce pod imenom "Grad Metković" nastupali su: Augustin Brnas, Ivan Boras, Branko Markota, Frane Jurišin, Josip Pejar, Željko Markota, Miro Matić, Dario Botica, Ivica Marušić, Ante Vučić Miki, Ante Bukovac, Ivan Erceg, Kristijan Ramić, Tomislav Ramić, Ante Suton, Mario Krstičević, Krešimir Boras, Ivan Marušić, Filip Suton, Ante Vučić Matin i Ante Marušić.

Uz mene parićari su bili: Marin Petković iz Pruda, Jozo Jelčić Krvavac II i Jure Musulin iz Opuzena.

Na kraju hvala gospodinu Jerkoviću na prijedlogu i Gradonačelniku na ukazanoj časti i povjerenju.

Vid, listopad 2005. godine

Marko Marušić

na vrh