List Župe Gospe Snježne-broj 11-Mlada misa

-> List župe -> Broj 11 >>> Mlada misa

MLADA MISA

Posljednja Mlada misa u našoj župi je bila 1985. godine. Imao je don Bariša Plećaš. Nakon, malo više od dvadeset godina, ponovno smo imali u našoj župi to rijetko slavlje. Mladomisnik nam je stigao iz Australije. Dijete je naših iseljenika rodom iz Vida, Martina Kešina i Nede r. Taslak. Martin je odselio u Australiju 1970. godine, a Neda 1971. Imaju jedanaestero djece. Josip im je najstarije dijete. Rodio se u Australiji gdje je završio srednju školu. Fra Josip Anthony Kešina je član franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Bogosloviju je završio u Zagrebu. Zaređen je za svećenika u Zagrebu 15. siječnja 2006. godine. Mlada misa je roditeljima posebna radost. Radi toga mu je za ređenje i Mladu misu iz Australije došla majka. Nakon ređenja, za svečanim ručkom, majka Neda je održala ovaj govor:

"Preuzvišeni oče biskupe, oče provincijale, oče gvardijane, oče magistre, dragi prijatelji, draga braćo i sestre!

Danas sam uistinu sretna majka kad vidim mog Josipa da je ostvario cilj za kojim je pošao prije desetak godina. Uputio se u našu domovinu Hrvatsku koju nije poznavao, jer se rodio tamo gdje su klokani, koale i široka prostranstva Australije.

Josip je uvijek silno volio svoju obitelj i bio je ponosan na svoju braću i sestre i nije mu bilo lako ostaviti sve nas i doći ovamo. Nikada nije prošao ničiji rođendan u obitelji, a da ne bi nazvao i čestitao i brinuo se za svakoga pojedinoga.

U svom srcu je osjetio, da ga BAŠ OVDJE Gospodin zove. Nastavio je biti vjeran Gospodinu pa i kada su nadolazile razne kušnje, kušnje mladog čovjeka koji se odriče želje za vlastitom obitelji sa ciljem da bi slijedio svoj svećenički poziv, kušnje sa studijem sa kojim je bio povezan jaki stres posebno ovih zadnjih nekoliko godina, a i razne kušnje povezane sa vlastitim slabostima.

U mom srcu je radost i zahvalnost dragom Bogu radi toga što je on danas postao njegov svećenik. Ovaj poziv je uistinu velika čast ali i velika odgovornost kada se jedna duša odazove biti u službi Isusa Spasitelja i Otkupitelja čovječanstva.

Danas je u meni radost i ponos na mojeg Josipa i zato jer primjećujem u njemu da onu vrlinu i krepost ljubavi koju je uvijek imao za svoju obitelj da je ima i za svoju franjevačku obitelj, a i za svu braću svećenike. Zahvaljujem Gospodinu Isusu, jer vidim da i onu poslušnost i poštovanje koje je imao za nas roditelje, da ih ima i za svoje starije u samostanu.

Moje je osobno mišljenje, da su ovo dobri temelji, da uistinu ide putem svetosti u svom svećeničkom životu.

A sada u ime mog supruga Martina, braće i sestara čestitam našem Josipu na njegovu svećeničkom ređenju i obećavam da ćemo te uvijek nastojati pratiti našim molitvama, a i našom ljubavlju, da uistinu budeš SVET svećenik.

Ovom prigodom želim se toplo zahvaliti ocu biskupu Košiću koji je ujedno bio njegov profesor i mentor, provincijalu fra Željku, gvardijanu fra Matiji, magistru fra Rozi, višegodišnjem Josipovu duhovniku fra Petru, a i svima njegovim prošlim poglavarima koji su pomagali Josipu u njegovoj formaciji. Zahvaljujem našem bivšem župniku fra Vjeki koji je došao iz Bosne.

Zahvaljujem i našim dobrim sestrama, koje ovdje pomažu braći u samostanu a koje je Josip uvijek osjećao kao duhovne majke. Zahvaljujem i s. Anđeliti koju Josip poznaje još iz Australije i koja ga je uvijek hrabrila i pomagala. Zahvaljujem i mojoj sestri Vinki koja je došla sa suprugom, mojoj sestri Ivanki koja je ovdje s djecom i koje su mu uvijek bile dobre tete.

Zahvaljujem i mojoj sestri Danici koja je s. Paula u samostanu Klarisa u Splitu koja je uvijek zdušno molila za njega. Interesantno je evo da se Josip i zaredio za svećenika na sam njen rođendan.

Zahvaljujem i mojoj majci Mari, a i majci mog supruga Ivi koje su uvijek bile primjer žive vjere Martinu i meni i čvrsto vjerujem, da je Josip danas redovnik svećenik i njihovom zaslugom. Iako danas nisu ovdje prisutne vjerujem, da su u duhu prisutne. Moj otac Mijo, a i suprugov otac Jozo su u vječnosti. Vjerujem, da se i oni danas raduju s nama. Hvala i njima za njihovu ljubav i vjeru.

Neću duljiti, ali ne mogu a da danas na poseban način ne zahvalim Zlatku i Marijani Kešina koji su bili Josipu ovdje u Zagrebu kao drugi roditelji.

Zahvaljujem Josipu i Andreji Glasnović koji su mu u Zagrebu bili kao brat i sestra.

Pozdravljam i zahvaljujem i mojoj nećakinji Mariji koja je došla iz Engleske da skupa s nama uveliča ovo Josipovo slavlje. Zahvaljujem svim nazočnim prijateljima, braći i sestrama u Kristu za svu pomoć i ljubav prema Josipu. Zahvaljujem svima koji su pomogli u organizaciji ovog slavlja i neka Gospodin sve stostruko nagradi.

I ja kao majka, koliko mi je to darovano od Gospodina, zazivam danas na Josipa svoj majčinski blagoslov. Predajem ga Majci Mariji u njen majčinski zagovor, da ga ona štiti i čuva na svim putovima njegova svećeničkog života.

Hvala".

Dana22. siječnja 2006. godine, u našoj župi, fra Josip Anthony Kešina je imao Mladu misu. Članovi župnog pastoralnog vijeća su organizirali proslavu njegove Mlade mise. Za Mladu misu smo se željeli pripremiti i duhovno i materijalno. Duhovna priprava je počela u četvrtak na večer sa urom klanjanja. Namijenili smo je za duhovna svećenička i redovnička zvanja. U petak i subotu na večer je bila misa i propovijed i u Prudu i u župnoj crkvi. Propovijedao je fra Venancije Mihaljević vicemagistar bogoslova provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Uz duhovnu pripravu redovito je potrebna i vidljiva priprava. Trebalo je sve očistiti, okititi, kolače ispeći…i sto drugih sitnih detalja učiniti. Svi, i najsitniji poslovi, angažiraju ne samo ruke nego i duh. Tako čovjek sudjeluje u pripremi i duhom i tijelom. Na dan Mlade mise smo se okupili ispred župne kuće. U crkvu smo išli u procesiji, s križem na čelu procesije. Iza križa su bili poredani ministranti, dvadesetak bogoslova kolega fra Josipovih, 13 svećenika, potom svi nazočni. Crkva je bila puna. Mnogi su stajali i ispred crkve. Nazočnih je bilo i iz susjednih župa.

Na početku mise mladomisnika su pozdravile rodice: Antonija Taslak i Antea Boras pjesmom, koju je za ovu prigodu napisala S. Marija od Presvetoga Srca:

ZA SPASENJE SVIJETA

Mladomisniku Josipu Kešina

U proljet, kada mirisnim se cvatom

Priroda osu, o Ti mene pozva;

Ne tražih srebro nit´ čeznuh za zlatom,

Već glasu Tvome duša mi se ozva.

Za Tobom pođoh, i sve tebi dadoh,

U Tebi nađoh spas, smirenje svoje,

Beskrajnu ljubav Srca Tvoga znadoh;

Sigurno za me okrilje je Tvoje.

K oltaru Tvome uzići ću smjerno,

Molitvom – suzom pratit će me mati,

Za Tebe ona odgoji me vjerno…

Ti ćeš joj radost u blaženstvu dati!

I želim s Tobom k vrhuncima poći,

A Ti mi pružaš križ svoj, simbol spasa,

Znam da ću s Tobom sve postaje proći,

Trpjeti – mrijeti bez jauka, glasa.

Besmrtne duše, s Tobom, moram spasit,

Otimat paklu – povesti ih k Sjaju,

Žrtvama svojim Srce Tvoje krasit;

Po patnji, k vječnom uzići ću Raju.

Primi me, Kriste, srca smjerna molim,

Uz čisti miris mističnoga cvijeta,

Ti si mi život – ljubav; Tebe volim…

S Tobom sam ž r t v a – za spasenje Svijeta!

Samostan sv. Klare, S. Marija od Presvetoga Srca

Split, 13. I. 2006. Anka Petričević

Poslije rodica mladomisnika je u ime župe pozdravio župnik:

"Evo nas okupljenih ovdje u našoj župnoj crkvi, kao rijetko kada. Ima nas nazočnih iz naše župe, susjednih župa, različitih redova, duhovnih i građanskih predstavnika. Sve: duhovne osobe, građanske predstavnike i sve vas ovdje nazočne od srca pozdravljam.

Mlada misa je, na žalost, rijetki duhovni događaj. Neki misle i govore kako je udobno živjeti u duhovnom staležu. Očito u njihovu razmišljanju nešto nije u redu jer:

- Pojedina sjemeništa i bogoslovije su zatvorene radi toga što u njima nema đaka.

- U sjemeništa i bogoslovije koje su otvorene nema gužve za upis.

- Kad studenti završe bogosloviju nema krize zaposlenja.

- Svećenike, koji su na župama poglavari ostavljaju u službi, izuzev bolesti, dok ne navrše 75 godina života jer ih nema tko zamijeniti.

Kad bi duhovni poziv bio tako lijep i lagan, kako neki govore, onda bi sigurno najveće gužve bilo oko upisa na teološki studij. Naprotiv znamo, da su neke bogoslovije zatvorene, jer nemaju studenata, a druge su poluprazne. Očito je, da u glavama koje pričaju o udobnome životu duhovih osoba nešto nije u redu.

Oni koji vole Boga, vjeru i svoju Crkvu znaju pravo stanje i radi toga se vesele svakoj Mladoj misi kao što se i obitelji vesele novom rođenju. Stoga je svaka Mlada misa radost, ne samo za jednu redovničku zajednicu ili jednu biskupiju nego je radost za čitavu Katoličku Crkvu. Svi smo mi njezini članovi. Svaka Mlada misa je njezin produžetak, nova mlada krv u njezinim žilama.

Za našu župu je ova Mlada misa posebna radost. Iako fra Josip nije rođen ovdje, njegovi su roditelji ovdje rođeni, odgojeni. Ovdje su primili ljubav prema vjeri. Ovdje su primili kršćanski odgoj. U ovoj župnoj zajednici je njihov korijen kojega su ponijeli sobom u Australiju. Iz korijena njihove vjere niklo je jedanaest cvjetova: sinova i kćeri. Jedan od tih jedanaest cvjetova je i fra Josip oko kojega smo se mi danas okupili. Poznata je stvar, da samo u zajednicama koje Boga mole, poste i Boga vole niču redovito i duhovna zvanja. Izvan takvoga života, dogodi se da Bog nekoga poziva k sebi, ali su to rijetkosti i posebni Božji zahvati. Redoviti put kojim Bog dovodi radnike na svoju njivu je duhovno ozračje u kojemu su mladi rođeni i odgojeni.

Dragi fra Josipe, da si ti sada ovdje i da smo mi ovako oko tebe okupljeni sigurno je i tvoja zasluga, ali je u prvom redu to Božji dar, Božji odgovor, tko bi mogao znati na čije sve molitve i uzore. Svakako, u prvom redu, to je Božji odgovor na molitve i primjere tvoje majke, oca, bake, teta, braće, sestara…živih i mrtvih naših župljana. I sada ovdje među nama ima osoba koje redovito mole svaki dan za svećenička i redovnička zvanja. Koliko je čijih molitava i žrtava Bog u nas ugradio, mi to sada ne možemo znati. Jednoga dana ćemo i to doznati. Svakome od njih će Bog njegove postotke vratiti. Nikome ne će ostati dužan.

Zato ovdje sada stojimo ponosni i radosni što možemo proslaviti tvoju Mladu misu. Kad si nedavno javio, da ćeš 15. siječnja biti zaređen za svećenika, a da bi danas želio imati Mladu misu ovdje u našoj župi, istu večer sam sazvao ČŽPV (Članove župnog pastoralnog vijeća), da vidimo što možemo u tako kratkom roku učiniti. Tvoja najava Mlade mise došla je za župnike u vrlo nezgodno vrijeme: u vrijeme božićnih ispovijedi, obilaska bolesnika, blagdana, praznika, blagoslova kuća…ČŽPV su jednodušno i veselo odlučili, iako je zimsko hladno vrijeme, da će oni organizirati proslavu kao što je u ovoj župi i do sada bilo organizirano svakom mladomisniku. Njima hvala! U ime njihovo, svoje i u ime cijele naše župne zajednice ja te pozdravljam i čestitam tebi, roditeljima, baki, braći, sestrama, tetama i tvojoj Provinciji. Svi ti želimo, ono što si sada, da ostaneš do kraja života. To ti je čestitka i želja moja i ove župne zajednice. A sada započni euharistijsko slavlje Mlade mise!"

Propovijedao je fra Rozo Brkić, magistar bogoslova. Župni zbor je pjevao vrlo lijepo i svoj pučki napjev mise i ostale pjesme. Svečani ručak smo imali u Jurashopu u Gabela Polju. Za stolom je bilo 445 uzvanika. Prigodni program je vodila i svirkom i pjevanjem uveličala Anđela Brečić sa svojim sastavom Narona. Sve je u crkvi i za ručkom zabilježio fotoapratima i kamerom Ivo Veraja sa svojim osobljem. I jedni i drugi su sve učinili na dar, iz ljubavi, ne za novac.

Neda, majka mladomisnikova je na početku svečanoga ručka održala ovaj govor:

"Poštovani oče Stanko, poštovani oče gvardijane, poštovana braćo svećenici, redovnici, drage redovnice, draga moja rodbino, prijatelji, dragi moji župljani! Prije oko 35 godina otisnula sam se iz našeg Vida u daleku Australiju. Mislila sam u srcu idem koju godinu pa ću nazad u svoju domovinu.

Međutim život ne ide uvijek kako mi to planiramo. Ali iako sam otišla sa bolju u srcu jedna misao mi je uvijek davala utjehu. Znala sam, da u srcu imam jedno veliko blago, koje je najdragocjenije na svijetu, pa gdje god se ja nalazila, a TO BLAGO JE NAŠA SVETA VJERA.

Uistinu Martin i ja smo nastojali, pored svih naših ljudskih slabosti i posrtaja, da to BLAGO sačuvamo i VJERU u Boga predamo svojoj djeci.

I evo dragi moji župljani, draga moja rodbino i prijatelji, ja sam danas uistinu sretna majka da je moj najstariji sin Josip KRISTOV SVEĆENIK. Velika je to čast, ali sigurno i velika odgovornost.

Čudni su putovi Božji. Iako se je Josip rodio i odrastao do svoje devetnaeste godine tamo u širokim prostranstvima gdje klokani skakuću, uvijek je imao osjećaj sigurnosti da je baš Hrvatska gdje ga je Gospodin pozvao.

Josip je uvijek bio dobar i poštovan sin, pun ljubavi prema roditeljima i prema svojoj braći i sestrama i vjerujem da će te dobre vrline i kreposti prenijeti i u služenju Isusu – našem Spasitelju i Otkupitelju.

Danas sam uistinu sretna i ponosna majka da je moj Josip došao do svog cilja. Zahvaljujem dragom Bogu koji ga je pozvao da bude radnik u Gospodnjem vinogradu.

Darivam ga Isusu radosna srca i vjerujem kao što je bio dobar nama roditeljima da će biti i svom Gospodinu na slavu i hvalu u širenju Njegova svetog Kraljevstva.

U ime Martina i mene i cijele moje obitelji čestitam našem Josipu.

U ime cijele moje obitelji zahvaljujem se svima vama od sveg srca.

Ja sam stvarno ganuta i nisam ni u snu mislila, da je u ovako kratkom roku moguće organizirati ovako veliko slavlje. Ganuta sam u srcu i zato jer, iako sam ovako dugo odsutna iz naše župe, da smo uistinu ovdje prihvaćeni sa ljubavlju i radošću.

Zahvaljujem se našem župniku don Stanki koji je s pravom očinskom ljubavlju prihvatio Josipa. Zahvaljujem se Župnom vijeću za mnoge žrtve i trud u organiziranju svega, a isto tako i svima drugima koji su bili uključeni u prihvaćanju gostiju, pravljenju kolača, pjevačima, a i svim drugim poslovima i pripremama. Zahvaljujem se na svakom daru molitve i ljubavi.

Ne mogu a da posebno ne zahvalim mojoj sestri Ivanki i njenu suprugu Peri za svu ljubav i brigu i uvijek topli doček za Josipa. Zahvaljujem se i mojoj sestri Vinki i suprugu Mati koji su ovdje sa obitelj. Zahvaljujem se i mojoj sestri Danici koja je s. Paula u samostanu Klarisa u Splitu, jer se je uvijek zdušno molila za svog Josipa. Zahvaljujem se i mojoj nevjesti Smilji sa djecom. Moj pokojni brat Ante nije s nama ali vjerujem da se i on s nama raduje. Hvala mu. Zahvaljujem se i mojoj sestri Dragi i suprugu Juri sa njihovom obitelji s kojima se Josip odgojio u Australiji, jer su i oni uvijek pratili Josipa sa svojom ljubavlju. Sigurna sam, da su s nama u duhu ovdje i Martinov brat Mate sa obitelji i brat Vido. Hvala i njima.

Posebno HVALA mojoj majci Mari i Martinovoj majci Ivi za primjer žive VJERE. Vjerujem, da su zbog te žive vjere u svojim srcima i te kako zaslužne da je danas Josip svećenik. Moj otac Mijo i Martinov otac Jozo su u VJEČNOSTI ali ipak vjerujem da se i oni u duhu danas s nama raduju. Hvala i njima.

Zahvaljujem se evo ovdje svim svećenicima, redovnicima, redovnicama naše župe i okolnih župa kao i Josipovoj braći franjevcima koji su došli iz Zagreba i drugih mjesta. Zahvaljujem se i fra Vjeki Tomiću koji je bio naš župnik u Canberri a došao je iz Bosne da se evo raduje i proslavi skupa s nama.

I na kraju svih ovih zahvala, Bogu neka bude najveća hvala i slava.

I ja kao majka koliko mi je to darovano od Gospodina zazivam danas na Josipa svoj majčinski blagoslov.

Predajem ga Majci Mariji u njen majčinski zagovor, da ga ona štiti i čuva na svim putovima njegova svećeničkog života.

Hvala".

Za vrijeme ručka je s. M. Ilinka Šiljeg, SMI pročitala svoju pjesmu koju je napisala u čast mladominika:

MLADOMISNIKU

Dragi naš Josipe, biseru odabrani,

I u vinograd Božji pozvani!

Sve zapreke hrabro si izdržao

I svećenik Božji – ti si postao.

Raduje se danas nebo i zemlja,

A posebno radosno kliče

Veliko «Bogu hvala» -

Neretvanska dolina cijela.

Raduj se, draga Nede,

Velika majko, kliči od sreće

Jer na to nitko, osim tebe,

Nema pravo veće.

Tko je više od tebe želio

I dragog Boga molio!?

Danas je ovo tvoja sreća prava –

Dopratila si svoga dragog sina Josipa do oltara.

Tvoj dragi tata u Canberri

S tvojom braćom i sestrama,

Kojih, na radost svima, još deset ima,

Posebnom kamerom ovo veliko slavlje snima.

Bake Iva i Mara danas se vesele

I svom dragom unuku Josipu

Ustrajnost i vjernost Kristu,

Do kraja života žele.

Svi ćemo te, dragi naš Josipe, i dalje pratiti molitvama,

A ti se svih nas sjeti kod oltara

Da Božja milost i ljubav

Ostane trajno sa svima nama.

s. M. Ilinka Šiljeg, SMI

Mladomisnik je primio čestitku s. M. Natanaele od Maloga Isusa, karmelićanke. Zabunom nije za ručkom pročitana. Donosimo je ovdje:

"Dragi Josipe!

Dok se spremam da Ti uputim molitvom popraćenu čestitku prigodom Tvoje Mlade mise pada mi na pamet ono što su pred veličinom svećeničke milosti i službe osjećali Crkveni naučitelji. Tako sv. Grgur Nazijanski, još kao mlad prezbiter, piše:

Treba očistiti sebe prije nego se počne čistiti druge; treba biti poučen da bi se moglo druge poučavati; treba postati svjetlo da bi se moglo svijetliti, približiti se Bogu da bi se Bogu druge privodilo; biti posvećen da bi se druge posvećivalo, vodilo za ruku i pametno savjetovalo. Znam čiji smo službenici, na kojoj smo razini i prema komu smo usmjereni. Poznam Božju veličinu i čovjekovu slabost, ali i snagu. (Tko je dakle svećenik?)

Branitelj istine, uzdiže se s anđelima, slavi s arkanđelima, uzdiže žrtve na nebeski oltar, ima udjela u Kristovu svećeništvu, preobražava stvorenje, obnavlja (u njemu) sliku Božju, iznova ga stvara za nebeski svijet i, da reknem što je tu najveće, on je POBOŽANSTVENJEN i on POBOŽANSTVENJUJE.

A SVETI Arški župnik kaže: «Svećenik nastavlja otkupiteljsko djelo na zemlji.» Kad bi čovjek potpuno shvatio svećenikovo mjesto na zemlji, umro bi ne od straha nego od ljubavi. Svećeništvo je ljubav Isusova srca.»

Ta ljubav Isusova srca neka Ti dade krila koja će te nositi u Tvojoj svećeničkoj i redovničkoj službi. Neka je hvala Bogu i Majci Božjoj i svima koji su Ti pomagali da dođeš do Oltara Gospodnjega. U duhu pratim Tvoju Mladu misu u našoj dragoj župi u crkvi Gospe Snježne i zazivam svaki Božji blagoslov na sve okupljene. Neka Bog po Tvom predanju podari našoj župi dobrih obitelji iz kojih će niknuti dobra zvanja, jer su ona, kako kaže Ivan Pavao II. najljepši dar jednoj obitelji. Tebe i sve prisutne od srca pozdravljam".

S. M. Natanaela od Maloga Isusa

Ono što su mladomisniku izrekli govornici svi smo u srcu isto mislili i isto mu željeli. Sretno! I neka ostane do kraja života ono što jest!

na vrh