Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

Ante Taslak

(prigodom 10-godišnjice smrti)

Nekako poslije podne 22. prosinca 1991, godine potiho se Vidom širila tužna vijest, da je poginuo Ante Taslak, od milja zvan ZEKA. Teško je bilo povjerovati, ali je bila istina. Od tog tužnog dana proteklo je deset godina.

Kao dječak i odrastao čovjek p.Ante je bio jak, zdrav, veseljak, pošten, inteligentan i društven čovjek. Volio je svoju obitelj. Volio je svoje selo Vid i nastojao je raditi na njegovu boljitku. Bio je revan član župne zajednice i njamlađi član pastoralnoga vijeća. Po potrebi u crkvi je čitao, recitirao i glumio u igrokazima. Više puta je bio «Žudija», jedanput «Šimun». Pomagao je u radovima u crkvi i oko crkve. Bio je iskreni hrvatski rodoljub koji se ponosio svojim hrvatstvom. Bio je jedan od prvih koji su poduprli ideju o izgradnji spomenika knezu Domagoju u Vidu i član prvoga odbora za izgradnju navedenoga spomenika. Kao član odbora išao je u Zagreb kad se je mnogo toga dogovaralo i rješavalo.

Nekoliko godina poslije Antine smrti njegov sin Mijo, malo dijete, sa predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom otkrio je u Vidu spomenik knezu Domagoju. Spomenik knezu Domagoju u Vidu je i spomenik Anti Taslaku i svima koji su se borili i stradavali za Hrvatsku.

Sjećamo se hrvatskoga branitelja Ante Taslaka sa ponosom i tugom. Počivao u miru Božjemu.

Don Jure Marasović

Početna ->  List župe -> Broj 5 >Ponos si kraja neretvanskog bio

Ponos si kraja Neretvanskog bio

Poginulom gardisti

Anti Taslak

Bio si ponos neretvanskog kraja,

Rodila Tebe Hrvatica mati,

Duša Ti bila puna čistog sjaja;

Život za Dom svoj želio si dati.

Ljubio ti si Domovinu svoju,

Pratio njene sve nevolje, jade;

Zlodjela dušu boljela su Tvoju,

I svaki kamen Ti braniti stade.

Kad crni vihor rata prekri pute,

Domove mnoge u bol-tugu zavi,

Ljubljene majke Ti ostavi skute;

Kacigu bojnu sad na glavu stavi.

Sve žešća bješe borba strašna, ova...

Ne bježiš nego na braniku stojiš,

Da bi nam zora osvanula nova;

Smrti se, muke, niti zla ne bojiš.

U Tebi milost blista, straha nemaš,

Svu ljubav svoju za Domaju dade;

Na vječnu gozbu Očevu se spremaš...

Zgodi Te metak i Ti u čas pade.

Za Tobom cvili žena, čedo noseć

U krilu svome, a drugo već plače...

Mati se moli Milosrđe proseć,

Dok mač joj srce razdire sve jače.

Ko strijelac kneza Domagoja posta,

S vođom Domaje u jedno se slio...

I spomen na Te u kamenu osta;

Ponos si kraja neretvanskog bio!

S.Marija od Presvetog Srca

- Anka Petričević, osc

Samostan sv. Klare

Split,1992.

na vrh

SADRŽAJ

Don Stanko Vrnoga:

Uvodna riječ

 Željko Volarević:-Špirić

Dvi-tri crtice iz prošlosti župe

Željko Volarević:-Špirić

 Iz svog arhiva: dva seoska dokumenta

Marko Jakić:

Moj "Križni put"

S.Marija od presvetog Srca:

Ponos si kraja Neretvanskog bio

Don Jure Marasović:

Ante Taslak-poginuli gardista

Jakov Vučić:

Znanstveni skup: "Arheološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve"

Marko Marušić:

Muzej "Narona"

Branko Markota: Maraton lađa

Jure Ilić:

Susret bračnih parova iz Vida

Don Stanko Vrnoga:

Iz života naše župe

Mira Kešina, Hirundo, Anka Beš:

 Pjesme

Kutak za mladež

Dječiji kutak