Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ |
|
![]()
SVETI PAŠKO
Na lokalitetu Pod Ograđem već dugo godina nalazi se kamena ploča u koju su uklesani likovi sv. Paške i sv. Ante. Kao o svim starim događajima ili predmetima za koje se ne zna kako i kada su nastali, tako i za ovu ploču, pričaju se razne priče. Sv. Paško, kako pučki zovemo taj toponim, nalazi se uz nekadašnju najstariju stazu kojom se išlo od Vida do Dragovije. Kasnije se staza još dva puta premještala. Uslijed promjena pravaca kretanja sv. Paško je ostao podalje od sadašnjeg puta za Dragoviju. Ploča sv. Paške je oštećena zubom vremena i posljednjih godina zarasla u gusto grmlje. Što radi toga, jer je ostala dalje od sadašnje staze, što radi grmlja oko nje, a i radi toga što danas nitko više ne ide pješice na Dragoviju, ploča sv. Paške je bila zapuštena i prepuštena nezaustavljivom raspadanju. Vidonjci, pripadnici III. voda, A satnije, 116 brigade, 1991. godine su se zavjetovali, da će kad završi rat, ako ostanu živi, ploču i okoliš sv. Paške obnoviti i primjereno urediti. To smo i učinili 1998. godine. Kad smo uređivali okoliš sv. Paške ispitivao sam najstarije župljane što oni znaju o tome zbog čega je, i kada je na ovome mjestu postavljena ploča sv. Paški. Ispitanici iz Vida pričali su dvije verzije. Jedni su pričali, da je ploča donesena iz pobožnosti od Križa ili Kešinova briga u Vidu. A drugi su kazivali, da je donesena pod utjecajem maligana. Ispitanici, podrijetlom sa Dragovije, pričaju da je ploča sv. Paške donesena sa Dragovije radi zavjeta, a prije se nalazila između Krstača i crkve sv. Ivana. Taj predio se zove Figura. Neki i danas sv. Pašku zovu Figura . Dragovija je tada bila naseljena gotovo kao i Vid. Svakodnevno se išlo sa Dragovije u polje od ranog jutra do kasne večeri. Na cijeloj dionici puta nisu imali nikakvo "sveto misto" a na samoj Dragoviji u 200 metara dva «sveta mista». Radi toga su, uz odobrenje tadašnjeg nadležnog župnika iz Borovaca, ploču sv. Paške prenijeli pod Ograđ. Ploča je ugrađena i obzidana, uz tadašnji put, na "Počivalima" i okrenuta prema istoku, to jest prema polju i putu kuda su išli da bi sveci bdjeli nad njima i njihovom ljetinom. Tada nije bilo otrova kao danas, da težaci ljetinu brane od štetočina. Vjerovalo se samo Božjoj pomoći. Tako pričaju Dragovinci. Kad je nakon mnogo godina za Dragoviju probijen novi put sv. Paško je ostao podalje od novoga puta i ljudi, jer su svi išli novim, kraćim putem. Martin Petković, sa Ograđa, tražio je, da se ploča prenese 100 metara sjevernije na trasu novog puta. To mu Dragovinci nisu dopustili, jer nisu dali dirati u zavjet svojih starih. Tada je on na Ograđu sagradio današnju kapelicu sv. Ante. Neki Vidonjci su se u Domovinskom ratu zavjetovali, ako ostanu živi, da će obnoviti ploču sv. Paške. Kako je ploča bila u raspadanju, savjetovali su se sa stručnim osobama iz Arheološkog muzeja u Splitu što bi najbolje bilo učiniti. Kad su ploču pogledali ljudi iz Zavoda rekli su, da bi bilo najbolje učiniti novu ploču, a ovu negdje odložiti, da dalje ne propada. Zato je ploča dignuta, odnesena u župnu dvoranu u Vidu, a isklesana je nova ploča, ugrađena i obzidana na istom mjestu i na isti način kao i prethodna. Projekt uređenja okoliša izradio je Damir Taslak Vidakov. Vodio je računa o tome, da se ambijent ne naruši, a da se poveže prva i sadašnja trasa puta. Tako, sada kao i nekada, tko želi doći sv. Paški, može doći, zaustaviti se, odmoriti i pomoliti. Za ovaj nacrt dale su svoju suglasnost Hrvatske šume i cijelu akciju su pomogle sa desetak sadnica koje su predvidjele, da budu zasađene na tom prostoru. Izgrađen je monumentalni oltar koji se sastoji od dva kamena bloka, a oni su, uz odobrenje profesora Emilia Marina, preneseni iz Bara. Dana 24.svibnja 1998. mjesni župnik je, uz nazočnost zavjetnika, mnogih župljana i gostiju blagoslovio novouređeni prostor. Svake godine, 17. svibnja, zavjetnici sa svojim obiteljima provode dan kod sv. Paške. Oni koji zbog radnih obveza ne mogu biti nazočni taj dan to učine u nedjelju prije 17. svibnja. Sjeverno od uređenog prostora gradi se nadkriveno odmaralište koje će na prijedlog projektanta i suglasnost Hrvatskih šuma biti izgrađeno u neretvanskom stilu u kombinaciji drva i botura, a služit će za kratkotrajni odmor svim posjetiteljima , izletnicima i drugim prolaznicima.
Lipanj , 2005 godine Marko Marušić
|
|
SADRŽAJ |
||
Don Stanko Vrnoga: Uvodna riječ |
||
i |
||
Don Stanko Vrnoga: |
||
Don Stanko Vrnoga: |
||
Don Ante Mateljan |
||
Marko Marušić: |
||
Marko Marušić: |
||
Marko Marušić: |
||
Branko Markota: |
||
Marko Marušić: |
||
Marko Marušić: |
||
Branko Markota: |
||
|