List Župe Gospe Snježne-broj 10-Iz zivota i rada nase zupe

-> List župe -> Broj 10 >>> Novosti iz života i rada naše župe 1/3

NOVOSTI IZ ŽIVOTA I RADA NAŠE ŽUPE

Baka Kata Ereš ud. Mate, okružena svojom obitelji i rodbinom, 19. rujna 2004. godine proslavila je svoj devedeseti rođendan. Rodila se 19. rujna 1914. od oca Andrije Šiljeg i majke Vide r. Ilić. Udala se za Matu Ereš i s njime imala šestero djece: tri sina i tri kćeri. Kćer Mara je redovnica u družbi SLUŽAVKI MALOGA ISUSA. Uzela je redovničko ime s. Ernesta. Poslije muževljeve smrti ostaje sama. Zbog toga je k sebi uzela najstarija kćer Tada. Ostala djeca su daleko po svijetu i povremeno je posjećuju.

Baki Kati želimo, da doživi i stoti rođendan! Živjela! Unuk Tomo

*****************************************

16. rujna 2004. godine čula se vijest, da je Papa imenovao nadbiskupom i svojim nuncijem u Bjelorusiji Msgr. Martina Vidovića, rodom iz Vidonja. Ređenje novoga nadbiskupa je bilo 21. studenoga u konkatedrali u Splitu. Bila je nedjelja i Gospa od Zdravlja. Župnicima je bilo vrlo nezgodno organizirati polazak na ređenje. Ipak je u Split na ređenje iz naše župe išao jedan autobus vjernika, iz župe sv. Ilije jedan autobus, a iz rodne župe Vidonja dva autobusa. Na ređenju je bilo nazočno dvadesetak biskupa i stotinjak svećenika.

*****************************************

Misije u župi

Ovu godinu smo željeli proslaviti 1700 godišnjicu od mučeništva sv. Vida, a kao posebnu duhovnu pripravu za njegov blagdan u župi smo imali Misije. Misije su održali Msgr. dr. don Josip Delić i dr. don Ante Mateljan. Misije su bile od prve do druge korizmene nedjelje, to jest od 13. do 20. veljače 2005. godine. Korizma je najzgodnije vrijeme za održavanje Misija. Razmišlja se i pjeva o Isusovoj muci, posti se i moli više nego u druga doba godine.

Misionari su govorili lijepo i razumljivo. Ljudski gledajući sve je bilo dobro isplanirano. Međutim sve nas je iznenadila velika hladnoća, snijeg, vjetar i kiša. Snijeg je počeo padati 25. siječnja u večer. Posebno je razveselio djecu, a i starije. Svatko je mislio kako će se snijeg brzo otopiti. Zato su sve uličice u mjestu pretvorene u sklizališta. Iako je snijega bilo dovoljno, u nekim uličicama, iz straha da se ne bi brzo otopio, dovozili su snijeg u kariolama i ulice polijevali vodom. Nisu se nadali, da će još obilato padati snijeg, a da se ni ovaj ne će tako lako otopiti. Posljednji snijeg je padao na zadnji dan Misija 20. veljače. Ovaj nije ostajao na zemlji. Brzo se topio, ali je padao obilno. Počeo je padati u 7 sati u jutro, a misa u Prudu je bila u 8,30. Snijeg nas je to jutro u crkvi prepolovio. U prošlu nedjelju, kad su Misije počele, u Prudu nas je u crkvi bilo više od 200, a danas samo 103. Slično nas je, iako ne ovako drastično, prepolovio i u župnoj crkvi.

Za misijsku ispovijed u Vidu i Prudu pomagali su susjedni župnici: don Srećko Majić iz Gabela Polja, don Bariša Čarapina iz Gabele, don Drago Bevanda iz Gorica-Struga, fra Dušan Džimbeg iz župe sv. Ilije, don Ljubo Pavić iz župe sv. Nikole, don Marinko Jurišin iz Dobranja, don Jure Vrdoljak iz Splita, misionar dr. don Ante Mateljan i domaći župnik don Stanko Vrnoga.

*****************************************

U treću korizmenu nedjelju, to jest 27. veljače, kao priprema za proslavu sv. Vida, u našoj župi su bili gosti sjemeništarci iz Splita sa svojim odgojiteljem. Pjevali su misu u Prudu i u župnoj crkvi. Na kraju mise su nam pričali svoja iskustva iz života u sjemeništu i kako su u sjemenište došli. Kad se iskustva pričaju iskreno, kao što su to učinili sjemeništarci onda to djeluje pozitivno na sve nazočne posebno na mlade.

U nedjelju 29. svibnja naši gosti su bili bogoslovi iz Splita sa svojim odgojiteljem don Alojzijem Čondićem. I oni su pjevali misu u Prudu i župnoj crkvi. Na kraju su mise pričali o svome životu u bogosloviji i razlozima koji su ih potakli, da idu u bogosloviju. Pripovijedali su zanimljivo i poučno. Svima drago, posebno mladima. Nije ni čudo njima su oni najbliži.

Svako živo biće ima srce. Ako srce radi normalno tijelo se osjeća dobro. Ako srce zataji, zna se što čeka organizam – smrt. Svaka biskupija na svijetu je kao jedan živi organizam. I ona mora imati svoje srce, a to su sjemenište i bogoslovija. Odatle treba poteći život u cijelu biskupiju. Sjemenište i bogoslovija moraju biti briga svih nas. Nitko ne mora biti svećenik ni redovnica. Ali moliti moramo svi, da Bog, kako Isus reče: «Pošalje radnike u svoju žetvu!» Moliti moramo svi, a biti će svećenik ili redovnica onaj kome tu želju Bog stavi u srce. Na ovoj zemlji ne postoji raj, ali će čovjek biti ipak najsretniji ako posluša glas svoga srca i bude ono što mu Bog stavi u srce.

*****************************************

2. travnja, u subotu navečer je umro Papa Ivan Pavao II. Sutra, preko misa, je župnik rekao, da će misa za Papu biti u dan kad iz Nadbiskupije odrede. Nadbiskup želi da u čitavoj nadbiskupiji mise budu isti dan. Kad iz nadbiskupije jave, napisat će se oglasi i staviti će se na sve četiri prodavaonice u župi. Misa je bila u petak na večer. Na veliko iznenađenje, župna crkva je bila gotovo puna kao da je božićna ponoćka. Papu su voljeli i stari i mladi. Kad je bio izabran za Papu, mnoštvu okupljenom na trgu Sv. Petra, poslije pozdrava, prve riječi koje je izgovorio bile su: »Ne bojte se! Otvoriti vrata Kristu!» U ove riječi može se sažeti čitavo njegovo papinstvo. Učio je i zalagao se, da Kristov zakon uđe u ustave svih katoličkih država, zakon i kulturu. Neumorno je učio, da samo na Kristovu zakonu može opstojat čovječanstvo. Promicao je pravdu, a osuđivao nepravdu i sve nepravedne ratove. Branio je život od začeća do smrti. Branio je obitelj. Uvijek se zauzimao za male narode. Za nas Hrvate je značajan na poseban način. Hrvatske katolike je obdario sa dva sveca: svetim Leopoldom Bogdanom Mandićem i svetim Markom Križevčaninom. Proglasio je troje blaženicima: blaženoga Alojzija Stepinca, blaženu Mariju Propetoga Isusa Petković i blaženoga Ivana Merza. Hrvatskim katolicima je darovao i četiri kardinala: Franju Kuharića, Vinka Puljića, Josipa Bozanića i Josipa Uhača koji je umro upravo na dan kad je Papa najavio da će ga imenovati kardinalom. Za vrijeme Domovinskog rata koliko se za nas zauzimao to sam Bog znade. Branio je sve vjere i kulture. Za druge kulture je govorio: «To su kulture na drugi način, ali su kulture. Treba ih cijenit i poštivati». Neki su ga netom je umro nazvali Ivan Pavao II. Veliki, a narod je na trgu sv. Petra skandirao: «Santo subito» Prevedeno na hrvatski: « Svetac odmah!» Kako je živio tako je i umro. Sav svoj život stavio je pod zaštitu Blažene Djevice. To je pokazao i svojim životnim geslom: «Totus tuus – Sav Tvoj.»

>> >>