List Župe Gospe Snježne-broj 10-Iz zivota i rada nase zupe

-> List župe -> Broj 10 >>> Novosti iz života i rada naše župe 2/3

NOVOSTI IZ ŽIVOTA I RADA NAŠE ŽUPE 2/3

8. svibnja 2005. - Prva pričest.

Prva pričest u župi je redovito svečani dan. Cijela župa je na okupu u župnoj crkvi. Bliža rodbina doprati prvopričesnike. Roditelji sa svojoj djecom idu na pričest. Svatko se sjeća svoje prve pričesti i radosti koje smo tada osjećali. Kad k svemu tome Bog dade i lijepo vrijeme, tada je Prva pričest u župi doista događaj. Ovu godinu u našoj župi je bio 21 prvopričenik i Ana Planinić iz Crnića, župa Gabela Polje.

I. red: Marin Suton, Katarina Suton i Ivan Marević.

II. red: Mateo Vidović, Ana Volarević, Matea Taslak, Sanda Volarević, Marijan Vučić, Domagoj Marušić, Ivan Petković, Marin Jakić, Ante Matić i Mate Ramić.

III. red: Barbara Tolj, Mateja Nicole Suton, Hrvoje Marušić, Mihovil Ilić, Ana Planinić, Ivan Vučić, Nedjeljko Kešina, Renato Marušić i Matija Ilić.

IV. red: don Stanko Vrnoga – župnik, Nikolina Doko – učiteljica III. razreda u Prudu, Krešimir Jurić – vjeroučitelj u Prudu i Tomislav Medak – vjeroučitelj u Vidu.

*****************

12. svibnja – Sveti Leopold Bogdan Mandić.

Pred blagdan sv. Leoplda, ovu godinu, je bila trodnevnica. Svaku večer je bila najprije krunica, zatim misa, a iza mise molitve na čast sv. Leopolda. Sve tri večeri su bile dobro posjećene. Na sam blagdan je u jutro u 8 sati bila tiha misa, a poslije podne procesija i svečana koncelebrirana sveta misa u 19 sati. Propovijedao je kapelan iz župe sv. Nikole don Dario Čorić. Čini se, da je svaku godinu na blagdan s. Leopolda nazočnih sve više.

15. lipnja 2005. – Krizma u župi.

Na blagdan sv. Vida je bila krizma i glavna proslava tisuću sedamsto godina od mučeništva sv. Vida. Slavlje i svetu misu je predvodio Msgr. Ante Jurić – nadbiskup u miru. S nadbiskupom su koncelebrirali ovi svećenici: don Ante Vojnović, don Mate Selak, don Pavao Banić i don Jure Marasović – sva četiri su bivši župnici ove župe; don Marinko Jurišin, don Bariša Plećaš i dr. don Ivan Kešina – svećenici rodom iz ove župe; don Marko Marasović, don Ivan Banić, don Srećko Majić, don Drago Bevanda, don Damjan Raguž, don Marko Lukač i župnik don Stanko Vrnoga.

Svečanost je počela sa procesijom. Poslije procesije, a prije početka svete mise nadbiskupa je u ime krizmanika pozdravio krizmanik Goran Volarević ovim riječima:

« Dragi oče nadbiskupe!

Sretan sam što Vas baš ja mogu pozdraviti u ime svih krizmanika iz Vida i Pruda. Sretni smo svi mi krizmanici i cijela naša župa što ćete nam Sveti sakramenat podijeliti baš na današnji dan kad slavimo 1700-tu godišnjicu mučeništva sv. Vida zaštitnika naše župe, mladića koji nam je i danas primjer kako biti čovjek Duha Božjega i kako živjeti Evanđelje Kristovo.

Danas smo se okupili u kući Božjoj i s nestrpljenjem očekujemo da nas dragi Bog, na Vaša usta, oče nadbiskupe, zovne imenom i u naša srca stavi pečat dar Duha Svetoga, neizbrisivi trag Boga u našim životima.

Utječemo se sv. Vidu našem zaštitniku, pozivamo i Vas, oče nadbiskupe, pozivamo naše roditelje i cijelu našu župu da se danas na poseban način molite za nas: da nas Duh Sveti ojača i vodi kroz život, da izrastemo u prave, poštene i iskrene ljude u čijim će srcima uvijek biti mjesta i za Boga i za čovjeka.»

Slike na stranici.

Sa lijeva na desno I. red: Ante Taslak, Tomislav Ramić, Krešimir Boras, Antonio Marušić, Mia Bukovac, Andrea Janković, Antonija Volarević, Marija Volarević i Jelena Medak.

Srednji red: Mijo Marušić, Damir Bjelopera, Danijel Ramić, Josip Volerević, Mara Volarević, nadbiskup Ante Jurić, Ana Boras, Ivana Jurišin, Karmen Suton i Stanko Vrnoga- župnik.

Najgornji red: Stjepan Jakić, Željko Jakić, Marin Volarević, Mario Jakić, Mario Krstičević, Kristijan Ramić, Goran Volerević, Mijo Vidović, Tomislav Kešina i Mijo Volarević.

Poslije krizmanika Gorana nadbiskupa je pozdravio župnik ovim riječima:

«Oče nadbiskupe! Hvala Bogu, evo smo se i ove godine okupili kod crkve sv. Vida. U posljednjih deset godina, ovo je šesti put, da ste s nama na blagdan sv. Vida. Svaka krizma i svaki nadbiskupov pohod u župi je posebni događaj. Ovu godinu, Vaš pohod našoj župi je nama, malo «posebniji « događaj. To Vam govori i ovih, pred Vama nazočnih, 27 mladih sa natpisom na grudima: Sv. Vid – 1700. Natpis nas podsjeća na tisuću sedamsto godišnjicu mučeništva sv. Vida. To je velika godišnjica.

Ovu godinu se u našoj župi sjećamo još nekih važnih obljetnica. Nisu tako visoke godišnjice kao godišnjica mučeništva sv. Vida. Njihovu vrijednost ćemo moći ocijeniti tek u nebu kad upoznamo njihove posljedice na vjerski život ove župe. Naime ove godine je:

a) četrdeset godišnjica posvete župne crkve Gospe od Snijega. Značenje toga događaja mogu ocijeniti samo oni koji su zimi, ovu crkvu sv. Vida, koja je služila za župnu crkvu, mogli gledati poplavljenu, u vodi, kako je to zimi redovito bivalo, a ne u nju ići.

b) Ovu godinu se navršava 45 godina, da je prva djevojka iz ove župe, Mara Ereš, sada redovničkim imenom s. Ernesta, otišla u samostan. Sada iz ove župe, u raznim redovničkim družbama, ima šesnaest živućih redovnica. Od njih su dvije u strogim zatvorenim samostanima, jedna u klarisama, druga u karmelićankama.

Radi istih razloga su danas ovdje s nama i svi bivši živući župnici ove župe: don Ante Vojnović, don Mate Selak, don Pavao Banić i don Jure Marasović. Svi su oni ovdje sijali Riječ Božju i trudili se kako je tko znao, mogao i umio. Vas, bivše župnike, sve nazočne svećenike, sve župljane ove župe i sve naše drage goste od srca pozdravljam. Današnji naš skup je lijepo sjećanje na jedan junački život, život sv. Vida. Blagdan sv. Vida je poziv mladima i starima. Svakome na svoj način. Mladima je poziv, da ne smiju nikada smetnuti s uma, da je Isus i njegov zakon najvrjednije životno opredjeljenje. Može nam se činiti, da Isus svojim zakonom traži mnogo, ali ne smijemo zaboraviti, da daje neusporedivo više. Sam je rekao, da plaća stostruko i život vječni.

Poziv je i starijima, da budu mladima putokaz i pomoć, pomoć svojim molitvama. To dvoje je najvrjednije što im mogu predati u nasljedstvo: svoj primjer i molitvu.

K tome kad to sve obasja Duh Sveti svojom pomoći, svojim darovima, to je najbolja nada za osobnu budućnost koju svi želimo da nam bude i lijepa i dobra.

Zato: Dobro nam došli i započnite ovo Euharistijsko slavlje na radost sv. Vida i svih nas!»

Na kraju svečanosti župnik je zahvalio ovim riječima:

«U ime svoje, cijele župe, krizmanika i svih nazočnih zahvaljujem Vam, Oče nadbiskupe, što ste se rado odazvali i danas ovdje s nama proslavili ovu veliku godišnjicu i blagdan sv. Vida. Čuli smo kao i uvijek od vas lijepu propovijed. Mi Vam možemo samo reći HVALA i poželjeti dobro zdravlje, pa da se još koji put nađemo ovdje okupljeni na blagdan sv. Vida.

Vama, da Vas katkad podsjeti na blagdan sv. Vida, ovu župu i cijelu Neretvu, darivamo jedan suvenir: neretvansku lađu. Lađa je simbol Crkve na moru ovoga života. Svaka lađa, svaki brod moraju imati kormilo i kormilara. Vas je Providnost odredila, da ste bili više godina na kormilu naše Nadbiskupije, pa znate kako je teško biti kormilar. A bivšim župnicima: don Anti Vojnoviću, don Mati Selaku, don Pavlu Baniću i don Juri Marasoviću isto veliko HVALA za trud u ovoj župi i suvenir: crkva sv. Vida, da nas se sjećaju i za nas mole. Č. S. Ernesti isto jedan mali neretvanski suvenir. Ona je svojim odlaskom u samostan sigurno pomogla, da se i druge djevojke lakše odluče za redovnički život. Evo jedna mala neretvanska lađa. Kad je bila djevojka, možda joj je veslanje lađe i dosadilo. Ova mala lađa neka joj bude uspomena na mlade dane i veslanje. I još nešto: neka je trajno podsjeća, da se u molitvama redovito sjeća i svoje rodne župe.

Hvala kolegama svećenicima koji su odgodili svoje dužnosti, a došli su s nama proslaviti ovaj blagdan. Hvala svima prisutnima, a sv. Vid neka svima uzvrati svojim zagovorom kod Svemogućega.

Čestitam krizmanicima, kumovima i roditeljima. Krizmanici! Sveti Vid je bio mlađi od vas. Vaših godina je već bio u raju, a suvremenicima ostavio primjer vjere i junaštva. I nakon 1700 godina na njegov blagdan se okupljamo u crkvama i njemu se molimo. Koliko je bilo mladića u njegovo vrijeme u Rimskome carstvu, tko za njih znade? – Nitko! Koliki su živjeli od tada do danas, tko za njih znade? – Nitko!

Njegova i ovozemaljska slava i nebeska su od Isusa kojega je on izabrao za svoga Vođu, Put, Istinu i Život. Natpis preko vaših grudi: Sv. Vid- 1700, trebao bi svjedočiti i vaše opredjeljenje za Isusa kao i sv. Vida u njegovo vrijeme.

Hvala svima! Vama, oče nadbiskupe, posebno hvala!

<< >>