|
->
List župe
->
Broj 6 >>> Zvona i zvonici u župi Vid
2/2
...nastavak
Stara župna crkva Gospe Snježne koja je porušena početkom 20. stoljeća
imala je zvonik na preslicu jako sličan onom na Dragoviji. I ovaj je
zvonik vjerojatno poput dragovijskog bio izrađen oko sredine 19. stoljeća.
Rušenjem crkve zvonik je rastavljen. Od njegovih je dijelova 1927. godine
ispred crkve je načinjen pomoćni zvonik i pokraj njega mala zvonareva
kućica. U blagajničkoj bilježnici 1927. godine je zapisano: “...5. 11.
Cementa za postav zvonika 118...5. 11. Ivanu Erešu i Ivanu Ramiću nadnice
na zvoniku 6x45=270”. Prije izgradnje današnjeg zvonika izmjenilo se
više planova. Prvi nacrt zvonika prilikom projektiranja nove crkve načinio
je konzervator arhitekt Ćiril Metod Iveković 1903. godine. On je zamislio
zvonik visok 30 metara uz sjevernu stranu crkvenog pročelja, vezan s
crkvom. Kako se zbog skupoće i rata odustalo od ovog plana 30-tih godina
20. stoljeća po predlogu danskog arheologa Einara Dyggvea načinjen je novi
projekat. Tim je projektom bilo predviđeno da se načini manji samostalni
zvonik pred pročeljem crkve. Ing. Kuzma Gamulin je kasnije preradio
Dyggveov plan. Po ovom projektu zvonik je trebao biti sagrađen uz
sjeverozapadni kut crkve a s crkvom je trebao biti spojen preko male
kućice za zvonara. Plan današnjeg zvonika načinila je ing. Đena Hamzić.
Mjeseca travnja 1971. godine započelo se s kopanjem temelje za zvonik uz
sjeverozapadni kut crkve, no kako se na istom mjestu naišlo na arheološke
ostatke lokacija za zvonik je izmjenjena. Novi zvonik je podignut 1973. s
južne strane crkve.
U popisima inventara sačuvano je više spomena zvona stare župne crkve.
Godine 1876. spominje se šest zvona na tri crkve, godine 1881. zvonik sa
dva zvona na crkvi Blažene Djevice od Snijega, godine 1890. pod rednim
brojem 40 dva zvona na crkvi (BDM) procjenjena vrijednost 50 forinti,
godine 1896. tri zvona na župnoj crkvi, godine 1897. pod rednim brojem 17
Pet zvona, tri na župskoj crkvi.
Na zvoniku župne crkve danas se nalaze dva velika zvona. Za veće zvono u
mjestu se uvriježio naziv muško a za manje žensko. Godine
1927. kada se radi pomoćni zvonik župne crkve, kupljena su u Sinju dva
stara polovna zvona koja je izradila ljevaonica Cukrov iz Splita. O tome
svijedoči bilješka u blagajničkom dnevniku: “1927...18. 10. Za dva
zvona u Sinju 12600...Troška za prevoz istih iz Sinja do Vida
272...Milodara skupljeno za zvona 3235”. Veće zvono, koje župljani
zovu muško, i danas postoji. Manje zvono koje je bilo teško 158
kilograma zbog oštećenja je 1929. godine poslano na preljevanje u
Slovensku livarnu Št. Vid. U sloveniji je načinjeno novo zvono (žensko)
teško 193 kilograma. U blagajničkom dnevniku za 1929. godinu piše:“Za
poslati zvono u Ljubljanu 243:90...”. U župnoj arhivi sačuvan je i
račun za izradu ovog zvona od 22. 11. 1929. godine kao i jedna požurnica
od 13. siječnja 1930 kojom se traži isplata Din. 5.294 za učinjeni posao.
Godine 1930. kako piše u blagajničkom dnevniku novac je i
isplaćen: “Za priliveno zvono 5293:70”.
Manje žensko zvono u dobrom je stanju. Premazano je srebrnastom
bojom. Promjer na dnu 69 cm a visina zvona 56 cm. Kruna se sastoji od šest
radijalno položenih ušica koje su u centru spojene debljim stupom. Ušice
su dosta tanke i kvadratičnog su presjeka. Visina krune je 11 cm. Udarni
vijenac je ravan, tek je na pregibu ukrašen jednostavnom polukružnom
profilacijom. Iznad profilacije nalazi se friz dvopleta kojem su unutar
okulusa smještene rozete. Iznad dvopleta je dvostruka profilacija. Odmah
iznad te profilacije teče natpis izveden pravilnim slovima visokim 1,5 cm:
ISUKRSTE ! DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE I KRALJUJ SRDCIM NAŠIM ! 1929. ŽUPA
VID. Natpis okružuje otprilike 2/3 plašta zvona. Prazan je onaj dio koji
se nalazi ispod okvira s podacima radionice iz čega izlazi da je čeona
strana zvona ona ukrašena reljefom Kristove glave. Iznad ovog natpisa na
dvije suprotne strane izrađen je natpis radionice i reljef Krista. Natpis
radionice uokviren je bogatim okvirom i ukrašen glavom anđela s krilima
koja se nalazi iznad natpisa: ZVONARNA/ IN LIVARNA ŠT. VID/ NAD LJUBLJANO/
L. 1929 ŠT 526. Glava Krista prikazana na suprotnoj strani izrađena u
plitkom reljefu, visoka je 16 cm. Iznad ova dva reljefa teče friz
trostrukih arkadica, potom dvostruka polukružna profilacija pa friz
prepletenih bršljanovih grana i listića. Iznad ovog friza je jednostavna
polukružna profilacija a potom pregib.
Veće muško zvono je u lošem stanju. Promjer na dnu 69
cm. Visina zvona 60 cm. Kruna se sastoji od šest radijalno položenih ušica
koje su u centru spojene debljim stupom. Ušice su deblje nego kod zvona 1
i ovalnog su presjeka. Visina krune je 15 cm. Udarni vijenac je ukrašen sa
tri polukružno profilirana rebra koja teku uokolo cijelog zvona. Na
pregibu se nalazi i četvrto rebro. Iznad vijenca vjerojatno s čeone strane
zvona nalazi se elipsasto ispisan natpis tim da su slova donjeg dijela
elipse naopako okrenuta. Gornja polovina natpisa je donekle čitljiva i na
njoj piše LJEVAONICA ZVONA. Unutar ovog natpisnog okvira vidljiva su još
dva nečitka reda na kojima je vjerojatno bila ispisana godina. Iznad ovog
natpisa uokolo zvona teče friz valovitog biljnog vijenca (girlande) iznad
kojeg se ponavlja motiv serafina i iz kog se spuštaju ukrasne trake. Točno
pri vrhu friza vidljiva je crta koja okružuje zvono i vjerojatno je
nastala prilikom preljevanja gornjeg dijela zvona. Iznad ove crte na
strani zvona na kojoj se nalazi stari nečitki natpis u reljefu je izlivena
godina 1984. Te je godine zvono zbog velikog oštećenja bilo preliveno.
Fotografija ovog zvona prije preljevanja sačuvana je u župnom arhivu u
Vidu.
Zvonik crkve Sv. Vida srodan je zvoniku crkve na Dragoviji i rastavljenom
zvoniku stare župne crkve. Zvona Sv. Vida također se spominju u popisima
crkvenog inventara. Prilikom predaje župe Don Juri Radojkoviću Don Mate
Bebić 15. veljače 1881. spominje i zvonik s dva zvona srednje veličine na
crkvi Sv. Vida. U popisu stanja imovine i dugovine baštinstva pisanom 31.
prosinca 1890. spominju se pod rednim brojem 46 dva zvona na crkvi (Sv.
Vid) procjenjena vrijednost 45 forinti, u dokumentu naslovljenom: Imovina
župske crkve B. G. Sniga – Vida bez datuma na crkvi sv. Vida su dva
zvona, u imovnom stanju župske crkve Bl. Gospe od Sniga u Vidu dneva 14.
sječnja 1896. Vjerojatno kad Don Stipan Banović predaje župu Don Stipanu
Tomaševiću spominje se jedno zvono na crkvi sv. Vida. Imovnik koji
potpisuje Don Jozo Damić vjerojatno 1897. pod rednim brojem 17 donosi pet
zvona od čega jedno na crkvi Sv. Vida. Kako je poslije rušenja stare crkve
Gospe Snježne crkva Sv. Vida preuzela ulogu župne crkve vjerojatno su
zvona sa stare župne crkve prenešena na crkvu Sv. Vida. Ona su tu dočekala
i početak Prvog svjetskog rata. Tijekom rata Austrougarska monarhija je u
nedostatku kovina potrebnih za ratne svrhe u više navrata vršila
rekviziciju crkvenih zvona. Ovo oduzimanje zvona nije mimoišlo ni našu
župu. Sudeći po jednom dokumentu iz župne arhive od ustupanja su bila
izuzeta dva zvona, jedno sa župne (Sv. Vid) i jedno s područne crkve (Sv.
Ivan). U pismu kojim se obraća glavaru sela Martinu Ramiću crkovinar
Filip Petković pok. Lovre 16. prosinca 1923. piše da je crkva u jako
trošnom stanju i da nema nego jedno zvono i to ono što je Austrija
ostavila. Iz ovog vremena u blagajničkim dnevnicima zapisani su troškovi:
“1917...Za prinit i namjestit zvono 8”, “1919...25. 1. Za zvona
primljeno preko ordinarijata 1.205:65...12. 5. Petru Iliću što radio zvono
10”.
Danas se na zvoniku Sv. Vida nalaze dva zvona.

Veće zvono promjera dna 53 cm i visine 46 cm ima krunu načinjenu od šest
radijalno položenih ušica koje su u centru spojene stupom. Kruna je visoka
8 cm. Zvono je napuklo. Udarni vijenac je bogato ukrašen plitkoreljefnim
prikazima iz Kristova života koji u neprekinutom toku okružuju cijelo
zvono. Udarni vijenac i prizori na njemu visine su 4 cm. Iznad udarnog
vijenca zvono je ukrašeno naizmjenice neogotičkim arhitektonskim okvirima
s figuralnim prikazima i neobaroknim okvirima unutar kojih su natpisi.
Raspelo/INTE DOMINE SPERAVI NON CONTUNDOR IN ETERNUM/ prikaz sveca/ OPERA
DI PIETRO COLBAHINI DI BASSANO 1875/ prikaz sveca/FIDELUM PIETAS SPONTI
OBULIT/ prikaz sveca/ nečitak natpis. Na čeonoj strani zvona nalazi se
također i natpis S. VITTO. U gornjoj zoni zvono je ukrašeno visećim
girlandama sastavljenim od cvijeća i voća visokim 13 cm. Ovo vrijedno
zvono načinio je majstor Pietro Colbahini iz Bassana. Ova je obitelj imala
jako dugu tradiciju ljevanja zvona. Jedan od članova ove obitelji, Jerolim,
otvorio je 1820 svoju ljevaonicu u Splitu. Ova je ljevaonica radila do
1875. godine kada je preuzima Jakov Cukrov. Moguće je da je ovo zvono
spomenuto u dopisu Biskupskog ordinarijata 12. II 1916. kojim se ono kao
neophodno potrebno u svrhu kultusa izuzima od rekviziciju tijekom
prvog rata.
Manje je zvono promjera na dnu 34 i visine 31 cm. Kruna zvona načinjena
je od šest ušica koje se ne pružaju radijalno iz centra već su po dvije
paralelne postavljene jedne naspram drugih a po jena pod pravim kutem u
odnosu na ove prije spomenute. Ušice su s vanjske strane ukrašene reljefno
izvedenim zmijoliko izvijenim trakama. Kruna je visoka 6 cm. Udarni
vijenac ukrašen je sa dva polukružno profilirana rebra koja teku uokolo
cijelog zvona. Iznad udarnog vijenca teče trostruko profilirano rebro,
zatim dva polukružno profilirana rebra. Iznad rebara unutar višestruko
profiliranog pravokutnog okvira dimenzija 9x6 cm u reljefu je izveden
prikaz Bogorodice s malim Isusom. Iznad ovog reljefa uokviren s donje
strane sa tri polukružno profilirana rebra a s gornje četverostruko
profiliranim rebrom teče friz. Na frizu se nalazi natpis i tri prikaza: M/
lovor vijenac, unutar kojeg se nalazi slovo Ω, ispod njega je natpis IDP a
ispod njeg maslinova grančica /CCCCC/ kvadratni okvir i unutar njega
Kristova glava/ XXIIII/ dvije koncentrične kružnice ispunjene zrakastim
izdancima s natpisom u sredini IHS iznad koje je križ. Na gornjoj strani
zvona, pokraj krune utisnut je broj 341. Sudeći po utisnutom broju ovo je
zvono bilo obuhvaćeno rekvizicijom tijekom Prvog svijetskog rata. Kako
zvona koja je predala župa Vid nose druge brojeve očito je da ovo zvono ne
potječe iz Vida. U svom radu Don Frane Bulić opisuje zvono identično ovom
i tvrdi da potječe s kapele Sv. Vida iz Kune na Peljašcu. Isto zvono
kasnije citirajući Bulićev rad spominje i Cvito Fisković. S obzirom na ova
dva podatka jasno je da ovo vrijedno renesansno zvono potječe s kapele Sv.
Vida iz Kune na Peljašcu. Kako je sabirni centar prilikom rekvizicije
zvona za ovo područje bio u Metkoviću, može se pretpostaviti da je zvono
po završetku rata iz za sada nepoznatih razloga dospjelo u Vid. Moguće je
da se podatak u blagajničkom dnevniku, “1919...12. 5. Petru Iliću što
radio zvono 10...”, odnosi baš na ovo zvono. Bilo kako bilo ovo jako
vrijedno zvono iz 1524. godine najvrijedniji je spomenik svoje vrste u
našoj župi.
Na crkvi sv. Ivana u Prudu nalazi se naše najmlađe zvono. Njega je načinio
majstor Ivandija iz Zagreba.
Stranica
1<< 2
na
vrh |