Broj 6-Zvona i zvonici u župi Vid II

-> List župe -> Broj 6 >>> Zvona i zvonici u župi Vid 2/2

...nastavak

Stara župna crkva Gospe Snježne koja je porušena početkom 20. stoljeća imala je zvonik na preslicu jako sličan onom na Dragoviji. I ovaj je zvonik vjerojatno poput dragovijskog bio izrađen oko sredine 19. stoljeća. Rušenjem crkve zvonik je rastavljen. Od njegovih je dijelova 1927. godine ispred crkve je načinjen pomoćni zvonik i pokraj njega mala zvonareva kućica. U blagajničkoj bilježnici 1927. godine je zapisano: “...5. 11. Cementa za postav zvonika 118...5. 11. Ivanu Erešu i Ivanu Ramiću nadnice na zvoniku 6x45=270”. Prije izgradnje današnjeg zvonika izmjenilo se više planova. Prvi nacrt zvonika prilikom projektiranja nove crkve načinio je konzervator arhitekt Ćiril Metod Iveković 1903. godine. On je zamislio zvonik visok 30 metara uz sjevernu stranu crkvenog pročelja, vezan s crkvom. Kako se zbog skupoće i rata odustalo od ovog plana 30-tih godina 20. stoljeća po predlogu danskog arheologa Einara Dyggvea načinjen je novi projekat. Tim je projektom bilo predviđeno da se načini manji samostalni zvonik pred pročeljem crkve. Ing. Kuzma Gamulin je kasnije preradio Dyggveov plan. Po ovom projektu zvonik je trebao biti sagrađen uz sjeverozapadni kut crkve a s crkvom je trebao biti spojen preko male kućice za zvonara. Plan današnjeg zvonika načinila je ing. Đena Hamzić. Mjeseca travnja 1971. godine započelo se s kopanjem temelje za zvonik uz sjeverozapadni kut crkve, no kako se na istom mjestu naišlo na arheološke ostatke lokacija za zvonik je izmjenjena. Novi zvonik je podignut 1973. s južne strane crkve.

U popisima inventara sačuvano je više spomena zvona stare župne crkve. Godine 1876. spominje se šest zvona na tri crkve, godine 1881. zvonik sa dva zvona na crkvi Blažene Djevice od Snijega, godine 1890. pod rednim brojem 40 dva zvona na crkvi (BDM) procjenjena vrijednost 50 forinti, godine 1896. tri zvona na župnoj crkvi, godine 1897. pod rednim brojem 17 Pet zvona, tri na župskoj crkvi.

Na zvoniku župne crkve danas se nalaze dva velika zvona. Za veće zvono u mjestu se uvriježio naziv muško a za manje žensko. Godine 1927. kada se radi pomoćni zvonik župne crkve, kupljena su u Sinju dva stara polovna zvona koja je izradila ljevaonica Cukrov iz Splita. O tome svijedoči bilješka u blagajničkom dnevniku: “1927...18. 10. Za dva zvona u Sinju 12600...Troška za prevoz istih iz Sinja do Vida 272...Milodara skupljeno za zvona 3235”. Veće zvono, koje župljani zovu muško, i danas postoji. Manje zvono koje je bilo teško 158 kilograma zbog oštećenja je 1929. godine poslano na preljevanje u Slovensku livarnu Št. Vid. U sloveniji je načinjeno novo zvono (žensko) teško 193 kilograma. U blagajničkom dnevniku za 1929. godinu piše:“Za poslati zvono u Ljubljanu 243:90...”. U župnoj arhivi sačuvan je i račun za izradu ovog zvona od 22. 11. 1929. godine kao i jedna požurnica od 13. siječnja 1930 kojom se traži isplata Din. 5.294 za učinjeni posao. Godine 1930. kako piše u blagajničkom dnevniku novac je i isplaćen: “Za priliveno zvono 5293:70”.

Manje žensko zvono u dobrom je stanju. Premazano je srebrnastom bojom. Promjer na dnu 69 cm a visina zvona 56 cm. Kruna se sastoji od šest radijalno položenih ušica koje su u centru spojene debljim stupom. Ušice su dosta tanke i kvadratičnog su presjeka. Visina krune je 11 cm. Udarni vijenac je ravan, tek je na pregibu ukrašen jednostavnom polukružnom profilacijom. Iznad profilacije nalazi se friz dvopleta kojem su unutar okulusa smještene rozete. Iznad dvopleta je dvostruka profilacija. Odmah iznad te profilacije teče natpis izveden pravilnim slovima visokim 1,5 cm: ISUKRSTE ! DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE I KRALJUJ SRDCIM NAŠIM ! 1929. ŽUPA VID. Natpis okružuje otprilike 2/3 plašta zvona. Prazan je onaj dio koji se nalazi ispod okvira s podacima radionice iz čega izlazi da je čeona strana zvona ona ukrašena reljefom Kristove glave. Iznad ovog natpisa na dvije suprotne strane izrađen je natpis radionice i reljef Krista. Natpis radionice uokviren je bogatim okvirom i ukrašen glavom anđela s krilima koja se nalazi iznad natpisa: ZVONARNA/ IN LIVARNA ŠT. VID/ NAD LJUBLJANO/ L. 1929 ŠT 526. Glava Krista prikazana na suprotnoj strani izrađena u plitkom reljefu, visoka je 16 cm. Iznad ova dva reljefa teče friz trostrukih arkadica, potom dvostruka polukružna profilacija pa friz prepletenih bršljanovih grana i listića. Iznad ovog friza je jednostavna polukružna profilacija a potom pregib.

Veće muško zvono je u lošem stanju. Promjer na dnu 69 cm. Visina zvona 60 cm. Kruna se sastoji od šest radijalno položenih ušica koje su u centru spojene debljim stupom. Ušice su deblje nego kod zvona 1 i ovalnog su presjeka. Visina krune je 15 cm. Udarni vijenac je ukrašen sa tri polukružno profilirana rebra koja teku uokolo cijelog zvona. Na pregibu se nalazi i četvrto rebro. Iznad vijenca vjerojatno s čeone strane zvona nalazi se elipsasto ispisan natpis tim da su slova donjeg dijela elipse naopako okrenuta. Gornja polovina natpisa je donekle čitljiva i na njoj piše LJEVAONICA ZVONA. Unutar ovog natpisnog okvira vidljiva su još dva nečitka reda na kojima je vjerojatno bila ispisana godina. Iznad ovog natpisa uokolo zvona teče friz valovitog biljnog vijenca (girlande) iznad kojeg se ponavlja motiv serafina i iz kog se spuštaju ukrasne trake. Točno pri vrhu friza vidljiva je crta koja okružuje zvono i vjerojatno je nastala prilikom preljevanja gornjeg dijela zvona. Iznad ove crte na strani zvona na kojoj se nalazi stari nečitki natpis u reljefu je izlivena godina 1984. Te je godine zvono zbog velikog oštećenja bilo preliveno. Fotografija ovog zvona prije preljevanja sačuvana je u župnom arhivu u Vidu.

Zvonik crkve Sv. Vida srodan je zvoniku crkve na Dragoviji i rastavljenom zvoniku stare župne crkve. Zvona Sv. Vida također se spominju u popisima crkvenog inventara. Prilikom predaje župe Don Juri Radojkoviću Don Mate Bebić 15. veljače 1881. spominje i zvonik s dva zvona srednje veličine na crkvi Sv. Vida. U popisu stanja imovine i dugovine baštinstva pisanom 31. prosinca 1890. spominju se pod rednim brojem 46 dva zvona na crkvi (Sv. Vid) procjenjena vrijednost 45 forinti, u dokumentu naslovljenom: Imovina župske crkve B. G. Sniga – Vida bez datuma na crkvi sv. Vida su dva zvona, u imovnom stanju župske crkve Bl. Gospe od Sniga u Vidu dneva 14. sječnja 1896. Vjerojatno kad Don Stipan Banović predaje župu Don Stipanu Tomaševiću spominje se jedno zvono na crkvi sv. Vida. Imovnik koji potpisuje Don Jozo Damić vjerojatno 1897. pod rednim brojem 17 donosi pet zvona od čega jedno na crkvi Sv. Vida. Kako je poslije rušenja stare crkve Gospe Snježne crkva Sv. Vida preuzela ulogu župne crkve vjerojatno su zvona sa stare župne crkve prenešena na crkvu Sv. Vida. Ona su tu dočekala i početak Prvog svjetskog rata. Tijekom rata Austrougarska monarhija je u nedostatku kovina potrebnih za ratne svrhe u više navrata vršila rekviziciju crkvenih zvona. Ovo oduzimanje zvona nije mimoišlo ni našu župu. Sudeći po jednom dokumentu iz župne arhive od ustupanja su bila izuzeta dva zvona, jedno sa župne (Sv. Vid) i jedno s područne crkve (Sv. Ivan). U pismu kojim se obraća glavaru sela Martinu Ramiću crkovinar Filip Petković pok. Lovre 16. prosinca 1923. piše da je crkva u jako trošnom stanju i da nema nego jedno zvono i to ono što je Austrija ostavila. Iz ovog vremena u blagajničkim dnevnicima zapisani su troškovi: “1917...Za prinit i namjestit zvono 8”, “1919...25. 1. Za zvona primljeno preko ordinarijata 1.205:65...12. 5. Petru Iliću što radio zvono 10”.

Danas se na zvoniku Sv. Vida nalaze dva zvona.

Veće zvono promjera dna 53 cm i visine 46 cm ima krunu načinjenu od šest radijalno položenih ušica koje su u centru spojene stupom. Kruna je visoka 8 cm. Zvono je napuklo. Udarni vijenac je bogato ukrašen plitkoreljefnim prikazima iz Kristova života koji u neprekinutom toku okružuju cijelo zvono. Udarni vijenac i prizori na njemu visine su 4 cm. Iznad udarnog vijenca zvono je ukrašeno naizmjenice neogotičkim arhitektonskim okvirima s figuralnim prikazima i neobaroknim okvirima unutar kojih su natpisi. Raspelo/INTE DOMINE SPERAVI NON CONTUNDOR IN ETERNUM/ prikaz sveca/ OPERA DI PIETRO COLBAHINI DI BASSANO 1875/ prikaz sveca/FIDELUM PIETAS SPONTI OBULIT/ prikaz sveca/ nečitak natpis. Na čeonoj strani zvona nalazi se također i natpis S. VITTO. U gornjoj zoni zvono je ukrašeno visećim girlandama sastavljenim od cvijeća i voća visokim 13 cm. Ovo vrijedno zvono načinio je majstor Pietro Colbahini iz Bassana. Ova je obitelj imala jako dugu tradiciju ljevanja zvona. Jedan od članova ove obitelji, Jerolim, otvorio je 1820 svoju ljevaonicu u Splitu. Ova je ljevaonica radila do 1875. godine kada je preuzima Jakov Cukrov. Moguće je da je ovo zvono spomenuto u dopisu Biskupskog ordinarijata 12. II 1916. kojim se ono kao neophodno potrebno u svrhu kultusa izuzima od rekviziciju tijekom prvog rata.

Manje je zvono promjera na dnu 34 i visine 31 cm. Kruna zvona načinjena je od šest ušica koje se ne pružaju radijalno iz centra već su po dvije paralelne postavljene jedne naspram drugih a po jena pod pravim kutem u odnosu na ove prije spomenute. Ušice su s vanjske strane ukrašene reljefno izvedenim zmijoliko izvijenim trakama. Kruna je visoka 6 cm. Udarni vijenac ukrašen je sa dva polukružno profilirana rebra koja teku uokolo cijelog zvona. Iznad udarnog vijenca teče trostruko profilirano rebro, zatim dva polukružno profilirana rebra. Iznad rebara unutar višestruko profiliranog pravokutnog okvira dimenzija 9x6 cm u reljefu je izveden prikaz Bogorodice s malim Isusom. Iznad ovog reljefa uokviren s donje strane sa tri polukružno profilirana rebra a s gornje četverostruko profiliranim rebrom teče friz. Na frizu se nalazi natpis i tri prikaza: M/ lovor vijenac, unutar kojeg se nalazi slovo Ω, ispod njega je natpis IDP a ispod njeg maslinova grančica /CCCCC/ kvadratni okvir i unutar njega Kristova glava/ XXIIII/ dvije koncentrične kružnice ispunjene zrakastim izdancima s natpisom u sredini IHS iznad koje je križ. Na gornjoj strani zvona, pokraj krune utisnut je broj 341. Sudeći po utisnutom broju ovo je zvono bilo obuhvaćeno rekvizicijom tijekom Prvog svijetskog rata. Kako zvona koja je predala župa Vid nose druge brojeve očito je da ovo zvono ne potječe iz Vida. U svom radu Don Frane Bulić opisuje zvono identično ovom i tvrdi da potječe s kapele Sv. Vida iz Kune na Peljašcu. Isto zvono kasnije citirajući Bulićev rad spominje i Cvito Fisković. S obzirom na ova dva podatka jasno je da ovo vrijedno renesansno zvono potječe s kapele Sv. Vida iz Kune na Peljašcu. Kako je sabirni centar prilikom rekvizicije zvona za ovo područje bio u Metkoviću, može se pretpostaviti da je zvono po završetku rata iz za sada nepoznatih razloga dospjelo u Vid. Moguće je da se podatak u blagajničkom dnevniku, “1919...12. 5. Petru Iliću što radio zvono 10...”, odnosi baš na ovo zvono. Bilo kako bilo ovo jako vrijedno zvono iz 1524. godine najvrijedniji je spomenik svoje vrste u našoj župi.

Na crkvi sv. Ivana u Prudu nalazi se naše najmlađe zvono. Njega je načinio majstor Ivandija iz Zagreba.

Stranica 1<< 2

na vrh