Broj 3-Dječiji kutak

-> List župe -> Broj 3 >>> Blagdani u djetinjstvu

Misije u našoj župi

U listopadu prošle godine u našoj župi su se održavale misije. Misije predstavljaju duhovnu hranu, koja je danas vrlo potrebna čovjeku kojega danas više nego ranije susreću različiti izazovi koji ga odvlače na stranputice različitih poroka i grijeha. Da bi ljudi što više izbjegli grijeh, upravo su im potrebne misije koje ih pune energijom Duha Svetoga. Duhovni obnovitelji naše župe bili su don Dražen Balić i don Marko Kutleša.

U mom mjestu misije je predvodio don Dražen Balić, vjernik istinske vjere. Kad malo bolje promislim, shvatim da je heroj onaj koji ostane pri zdravoj pameti, a toliko mu se mnoge nesreće dogodi u životu. On je već kao mladić shvatio, da ti nitko ništa ne može kad si uz Boga. To svoje veliko iskustvo prisutnosti Božje u našem životu, želio je prenijeti na druge ljude, reći im, da je vjera u Boga nešto najvažnije u životu i najvrijednije i da je to dar kojega dobivaju oni koji su uistinu sretni. Uz Boga je čovjek netko, a bez Boga je ništa. Njegov cilj je bio da izbaci vrijeđanje Boga iz svoje obitelji, a uvede ljubav prema Bogu i poštovanje. To bi trebao biti primjer svakom čovjeku.

U Vidu je predvodio misije don Marko Kutleša. On je Božjim darom određen da upoznaje ljude s Bogom u Africi, da preko njegova propovijedanja doznaju za Isusa Spasitelja. Vrlo težak i odgovoran, ali i jako plemenit rad. Upoznao nas je, kako se stalno susretao s ljudima koji su bili presretni kad su saznali da je Bog zajednički Otac svih i da se brine za sve ljude. Iako su jako siromašni, sretni su kad naiđe sezona skakavaca. Hrane se njima i crvima, pitku vodu cijene poput zlata, Bogu su ipak zahvalni za život i vjeru koju im je podario. Mnogo nam je pričao iz svoga iskustva iz Misija. Mislim, da bismo mi trebali shvatit koliko smo sretni. Nismo nikad ni gladni ni žedni. O Bogu nas uče kad se rodimo, a nikad nismo zadovoljni. Trebali bismo se ugledat u male Afrikance koji su presretni kad dobiju komadić kruha, a nikad nisu ni pomislili da uvrijede Boga.
Misije su ujedno jedno veliko iskustvo koje će mi ostati u sjećanju cijeli život. Pomogle su mi da učvrstim svoju vjeru u Boga. One su prijeko potrebne za duhovno punjenje duše, koje je potrebno svakom čovjeku, da odoli grijehu, a slavi Boga.
N.Volarević

Božić u mojoj obitelji

U mojoj obitelji se Božić slavi veselo. Brat, sestra i ja s ocem pravimo jaslice i kitimo bor. Mama peče kolače. Cijela obitelj ide na ponoćku. Kad se vratimo s ponoćke čeka nas večera. Prije večere mi uvijek molimo. Zahvaljujemo Bogu na darovima koje nam je dao. Sestra, brat i ja razgledamo darove što su nam ih roditelji pripremili. Na Božić nas posjeti rodbina. Božić u mojoj obitelji prođe veselo i sretno.
Ivana Bjelopera, 4.razred

Božić

Na Badnjak je naša kuća bila radosna i vesela. Tata i mama su pripremili božićni nakit, a braća i ja smo okitili bor. Ispod bora smo stavili jaslice s kućicom. Zatim je bila pjesma i molitva malom Isusu da nas čuva. U jutro kad sam se ustala svim ukućanima sam čestitala Božić i radosno otišla u crkvu. Nekad su baka djed Božić slavili malo drugačije, ali isto veselo i sa svojim ukućanima. Oni bi iza ručka umočili kruh u vino i to pojeli, zatim bi išli na čestitanje svojim prijateljima.
Tatjana Volarević, 3. razred

Hrvatski narodni običaji

Božić je blagdan svih kršćana. Blagdan mira, ljubavi i zadovoljstva. To su dani kad u nama zavlada posebna radost. Nema blagdana koji se tako željno iščekuje. Pravo božično ozračje počinje tek na Badnjak. Tada se skuplja cijela obitelj.
Katarina Petković, 4. razred

Božić u mojoj obitelji

Božić je blagdan ljubavi i mira. U kući uvijek ukrasimo bor i jaslice. Oni su simbol Božića i Isusova rođenja. Na Badnjak idemo na ponićku. Radosni zvuk zvona i pjevanje božićnih pjesama posebno me vesele. Poslije mise svatko svakome čestita Božić. U starini se palila vatra i nije bilo petardi, već ljubavi i mira. U jutro nađemo poklone pod borom. Božić je radostan i sretan blagdan.
Ivana Kešina 4. Razred

Božić

Meni je najdraži dan Božić, jer se tada rodio Isus. Da bi Isusu iskazali ljubav kitimo jelku, pravimo jaslice i idemo na ponoćku. Kad misa završi jedni drugima čestitamo, idemo kući i jedemo kolače. U stara vremena bi ljudi isto išli na ponoćku i kitili jelku sa bonbonima i jabukama, jedni drugima čestitali i plesali kolo. Tada nije bilo kolača. Častili su se suhim smokvama i bajamima. Ja ipak mislim, da su se i oni veselili na Isusov rođendan.
Milka Vučić, 3.razred

Kako mi slavimo Božić?

Mi slavimo Božić neugodno. Bacamo petarde. Pucnjava ne prestaje dokle god se ljudi ne raziđu ispred crkve. U staro vrijeme su slavili Božić u miru i ljubavi. Oni nisu imali pucnjavine. Kad su imali kruha bili su veseli, išli od kuće do kuće, čestitali Badnjak i išli na ponićku.
Ante Ramić

na vrh