Broj 3-Iz života naše župe

-> List župe -> Broj 3 >>> Iz života naše župe

IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE

Blagdan Ledene Gospe, 05. 08. 1999.

U jutro prije 5 sati sam otvorio crkvu. Već je nekoliko hodočasnica bilo pred vratima. Nekoliko grupica dolazilo je moleći krunicu. U 5:20 don Srećko Majić, župnik Gabela polja, i mjesni župnik su počeli ispovijedati. U 6 sati je bila prva Sveta misa, koju je imao don Srećko Majić. Crkva je bila prilično puna. Iza Mise smo nastavili ispovijedati. U međuvremenu je došao i don Ante Vojnović, bivši župnik ove župe. On je imao drugu Svetu misu u 7:30. Preko mise je propovijedao, lijepo kao svaki bivši župnik protkao je propovijed svojim uspomenama. Kroz to vrijeme su nam se priključili u ispovijedanju don Marko Marasović, župnik Vojnića i Garduna i don Filip Pavić, župnik Sv. Nikole u Metkoviću. U 9:30 bila je procesija, i svečana, pjevana misa, koju je predvodio i propovijedao don Dražen Balić, župnik iz Ravče. Iako je on mlad svećenik, svega dvije godine na službi, propovijedao je vrlo lijepo. U koncelebraciji sudjelovali su: don Ivo Pavlović, župnik Struga, don Đuro Bender, župnik Dračeva i Čapljine, don Tihomir Jurčić, kapelan sa Vlake i domaći župnik don Stanko Vrnoga. Još su naknadno stigli: don Nedjeljko Krešić, župnik Gabele, fra Božo Lovrić iz župe Sv. Ilije u Metkoviću i don Mate Lekić sužupnik župe Sv. Nikole iz Metkovića. Svi svećenici su se povremeno uključivali u ispovijedanje. Gospa Ledena je hodočasnički blagdan za cijelu okolicu. Bilo je nešto više od 300 ispovijedi. Kip u procesiji su nosile djevojke: Milena Bukovac, Marina Ilić, Marijana Lonac, Jelena Matić, Ivana Marević i Jelena Petković. Nositi kipa u procesiji trebao bi biti ponos i čast svakoj djevojci. Šteta da u selu nema narodne nošnje koju bi djevojke za ovu prigodu mogle odjenuti. Osobito su bili revni ministranti: Krešimir Ramić i Filip Suton. Oni su ministrirali na svim misama.

Misije u našoj župi, 17.-24. 10. 1999.

Misijski dani spadaju među najvažnije događaje u našoj župi ove godine. u župnoj crkvi održavao je misije don Marko Kutleša, svećenik mostarske biskupije, sada privremeno u Mostaru. Inače je misionar u Africi u državi Rwandi. U toj državi je bio misionar 12 godina. Sada je nastao građanski rat pa su sve misionare potjerali. Tako i don Marka. On je sada na čekanju za povratak u misije. Misije su počele u župnoj crkvi u 10:30 sati zajedno za cijelu župu. Crkva je bila puna gotovo kao za ponoćku na Božić. Don Marko je dobar , plemenit i duhovan čovjek. Najprije se nećkao da prihvati održavanje misija, da nađem nekoga tko je vičan takvom načinu propovijedanja… Don Srećko Majić i ja smo ga nagovarali: “Pa, tko može govorit o vjeri bolje od pravoga misionara koji je svoj život posvetio misijama i to u kraju koji je i za misionare bio pretežak.” Naime don Marko je bio u misijama u Rwandi u jednom kraju u kojem su i prije njega neki misionari pokušavali propovijedati ali su umirali od raznih bolesti i više se nitko nije javljao da bi išao u taj kraj. Zato su misionari među sobom taj kraj zvali Dolina smrti. Sam taj naziv već govori mnogo kakav je to kraj za strance koji nisu navikli na Afriku. Na sreću don Marko se prihvatio u našoj župi održati misije. I tako u nedjelju 17. 10. u 10:30 sati bilo je predstavljanje i pozdrav misionara i zaziv duha svetoga.

Iako je navečer program počinjao sa krunicom u 18:30, a završavalo je oko 20:30 nije bilo dugo ni dosadno, jer je don Marko lijepo govorio i svoje propovijedi osvjetljavao svojim zgodama iz misijskog života u Africi.

U Prudu je održao misije mladi svećenik naše nadbiskupije don Dražen Balić, rodom iz Dugopolja. Do sada je, iako mlad, već u nekoliko župa održavao misije. Sada je kapelan u župi Krilo Jesenice kod Splita. On je u Prudu održao misije od ponedjeljka do petka radi obaveza u svojoj župi. Zato smo u nedjelju i subotu imali zajednički program u župnoj crkvi. Lijepo je govorio i rado su ga slušali. U propovijedima je iznosio i svoje vrlo teško iskustvo iz vlastite obitelji. U propovijedima je ponekad i zapjevao poneku pjesmu koja je na njega ostavila u nekom trenutku života veliki utjecaj, a u ono što je govorio u propovijedi lijepo se uklapalo.

U nedjelju 24. 10. Sa župnom misom misije su i završile sa Tebe Boga hvalimo. Kroz misijski tjedan su misionari pohodili bolesnike u župi. Pohodili su 29 bolesnika. Bili su i u dječjim vrtićima u Prudu i Vidu. Tako isto u osnovnim školama. U svakoj školi su se djeca iz sva četiri razreda okupili u najveću prostoriju. Tada je redovito govorio don Marko. Pričao je djeci svoje zgode iz misija. Govorio je o plemenitosti tih ljudi kod kojih je bio u misijama. Kako su ti ljudi u sebi sretni, a redovito nemaju što jesti. Kad dođe sezona skakavaca i mrava, što se događa dva puta na godinu, oni su sretni kada ih ulove. A kako su uljudni, u crkvi i u školi nitko ne priča.

Odaziv na misije bio je dobar. U Vidu je svaku večer bilo 240 do 260 osoba, a u Prudu oko 170. Da ih je moglo doći i više, to je istina, ali ako oduzmemo 131 dijete koje još ne ide u školu, starije, nemoćne i bolesne te one koji su morali tu večer biti na poslu ova brojka i ne izgleda tako loše.

Za stolom u kuhinji je bilo uvijek veselo. Kuhala je sestra Marinka. Kad se u župi čulo da ima tko kuhati za misionare došle, žabe, liske, jegulja i sve vrste domaće peradi. Ali don Marko neće jegulju i žabe. Kaže, da ne može. Don Dražen ga bocka: “Pa u Africi si i skakavce kušao, a ovdje nećeš jegulju. Ako umreš držat ćemo ti lijepi govor na grobu.” Na kraju se don Marko ipak odlučio. Počeo je jesti jegulju i na kraju zaključio: “Ovako lijepe ribe nisam nikada jeo.”

Split – tvrđava Gripe, 20. 12, 1999.

Predstavljanje četiriju knjiga iz prošlosti naše župe: Narona, Erešova kula-Vid; Sv. Vid; Hello Narona te Vodič Narona. Zaista veliki kulturni događaj za malo mjesto kao što je naše. Organizator predstavljanja ovih knjiga je dr. Emilio Marin. Uz još neke suradnike on je i pisac ovih knjiga. Prigodno predavanje je održao Gianfranco Paci, redovninedostaje teksta

na vrh