|
->
List župe
-> Broj 3
>>> O ženskoj narodnoj nošnji
O ženskoj narodnoj nošnji
Ovim kratkim napisom želja mi je da potaknem nekoga tko zna i može znati
nešto više o našoj ženskoj nošnji da to i napiše u ovom listu.
Ja mogu napisati nekoliko rečenica koje izražavaju moje sjećanje iz
djetinjstva. Službujući po raznim mjestima lijepe naše imao sam priliku
vidjeti njihovu narodnu nošnju. Ljudi svih tih krajeva ponose se svojom
narodnom nošnjom. Meni je najlijepša moga kraja. Ona ima obilježje
jadranskog i dinarskog područja, jer dolina Neretve spada u oba područja.
Ona nas upućuje na skromne i siromašne prilike u kojima se živjelo i
opstalo ali i na značaj koji se u takvim prilikama pridavao odjeći. Našu
župu čini živopisan kraj koji utječe na zanimanje stanovništva. Krševit je
i močvaran. Kao takav prisilio je ljude, da bi u njemu opstali, na
različita zanimanja i svakodnevna bavljenja. Tako je nastala ženska
narodna nošnja koja je vrlo živopisna. Na žalost nije opisana u knjizi
“Narodne nošnje Hrvatske”. Kao takva zadržava se u upotrebi sve do 70-ih
godina kada je djelomično zamjenjuje gradska nošnja. To je posljedica
zapošljavanja mlađe ženske radne snage u okolnim gradovima. Izrazite boje
raznih dijelova nošnje izražavaju različitost kraja koji naseljavaju naši
župljani. Ona je pod utjecajem nošnje okolnih krajeva za vrijeme
povijesnih zbivanja. Mnoge dijelove nošnje izrađivale su vrijedne žene
obično za vrijeme dugih jesenskih i zimskih večeri poslije mukotrpnog
dnevnog posla. Tako su prele i bojale (kalile) pređu za uža, uzice, vriće,
torbe, bičve, terluke i modrne. Plelo se pleteve (pokrivali za leđa i
prsa) u ratno doba kada nije bilo moguće kupiti tvorničke izrade. Platno
za vuštane, bluze, kotule, traverse (pregače) i vanculete kupovalo se u
dućanima.
Brcki kraj uvjetovao je izradu opanaka, podšivenih terluka (obuća) od kože
i opute za osobe svih uzrasta. Opisujem vrlo kratko samo ono što se
sačuvalo do danas. O detaljima nisam pisao, jer će ih posjetitelji moći
vidjeti na izložbi koja se priprema povodom blagdana Ledene Gospe.
Vlasnice sačuvanih predmeta su mi ih rado pokazivale na čemu im ovim putem
mnogo zahvaljujem.
Skladnost i ljepota boja u svim dijelovima odjeće i obuće došla bi do
izražaja u blagdanske dane kada bi se poslije mise zakolalo (igralo kolo i
pjevalo) na Rivi ili Kekavici. Od tada do danas mnogo toga se promjenilo
pa i narodna nošnja.
Ako možda netko još ima ponešto i želi pokazati i izložiti neka se javi na
telefon broj:
020/
687-441
ili
023/
324-470
!
Ante Pejar
na
vrh |