Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

->  List župe -> Broj 7 >>> Za vrijeme Kraljevine...

 

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije

 

Žarko Markota

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, oko 1919.godine, u Vid dolazi grupa naoružanih srpskih vojnika na konjima. U Luki (predio Vida) nalazio se Jozo Markota pok. Stipana (djed Mirka Markote), kad ih je ugledao reče: "Vidi, došli nam đikanići" (a đikanićima su tada zvali četnike). Kad su to oni čuli, htjeli su ga ubiti ali im je on pobjegao kroz čemerike. Poslije kad su došli kod Markotovih kuća, prepoznaše ga, tada su skočili ostali Markoti i rekli da to nije on bio već jedan drugi čovjek te su ga tako spasili. Za taj događaj čuo sam u priči od naših starih.

Pred tadašnje izbore, dolaze žandari mom djedu Juri i pitaju ga za koga će glasati a on odgovori "za koga bude većina".  Oni mu rekoše da mora glasati za "kralja i otadžbinu", a did je u sebi pomislio da .... mater njima i kralju. Poslije je omotao hrvatsku zastavu oko pasa i odnio je kod crkve Sv. Ilije u Metković. S jednim čovjekom iz grada je izvjesio zastavu a kad su to žandari vidjeli pošli su je skinuti jer je bila zabranjena. U Metkoviću je često bilo sukoba između građana i žandara. Od mosta do današnje Dodigove gostione (kod podvožnjaka) narod je na žandare često bacao granitne kocke (i danas je na tom dijelu cesta prevučena granitnim kockama, jer tada nije bilo asfalta). U Vidu je jednom, netko preko noći izvjesio hrvatsku zastavu na jablan na Peškeri, kod Popove  luke i sasjekao grane da se nitko ne može popeti i skinuti je. Žandari su posjekli jablan da skinu zastavu. Zbog toga su zatvorili i tužili oca Nede i Stanke Brnasa, jer su našli nekakvu robu koja mu je ženi pripadala. Nitko ne zna tko je tu zastavu izvjesio a mještani su pretpostavljali da je to bio Milenko Vučić (Šanjin brat). Na dan izbora mještani Vida išli su glasati na Nova Sela, jer je tu bilo glasačko mjesto za Vid. Pri povratku sa glasanja zatekli su žandare u gostionici Ive Pejar te su ih napali i pucali u njih iz pušaka. Žandari su uspjeli pobjeći kroz prozor. Sutradan su došli sa pojačanjem a većina mještana je pobjegla i sakrila se u blato. Tko nije uspio pobjeći bio je uhvaćen i odveden u zatvor u Splitu. Od žandara najgori je bio, po imenu Rašid Ovčina.

Od naših mještana u zatvoru su bili:

1.      Toma Beš, Šimunov

2.      Petar Bukovac, Ivana

3.      Jozo Brnas, Stipanov

4.      Jure Ilić, Martinov

5.      Josip Ilić, pok. Stipana

6.      Josip Kešina, Matin

7.      Mijo Kešina, Matin

8.      Filip Kešina, Ivanov

9.      Ivan Klobučić, Špirin

10.    Ivan Matić, pok. Ante

11.    Ante Markota, Mijin

12.    Klemo Markota, Jurin

13.    Šimun Ramić, pok. Petra

14.    Mijo Ramić, Antin

15.    Josip Ramić, pok. Martina

16.    Mijo Suton, Matin

17.    Mato Suton, pok. Joze

18.    Ivan Suton, pok. Josipa

19.    Ivan Volarević, pok. Jure

20.    Jakov Vučić, pok. Augustina

21.    Ambroza Vučić, pok. Joze

22.    Miljenko Vučić, pok. Mate

Poslije su pušteni. Jedni kažu da ih je spasio tadašnji svećenik u mjestu don Serafin Puratić, dok drugi kažu da ih je spasio Jure Ilić-Đemo.

 


na vrh

 

 

SADRŽAJ

Don Stanko Vrnoga:

Uvodna riječ

 Don Ante Jurić:

Početak školstva u Vidu

Jakov Vučić:

Pregled arheoloških istraživanja

Željko Volarević-Špirić:

Dvi-tri crtice iz starije prošlosti

Ivan Vučić:

O pomalo zaboravljenim mjestima

Bernard-Valentin Marušić:

Moja sjećanja na II svjetski  rat

Jurica Ilić:

Preslice (kudilje) u Hrvatskoj

Žarko Markota:

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije

Žarko Markota:

Prvi svjetski rat

Ante Pejar:

Sjećanja

Don Stanko Vrnoga:

Iz života naše župe

Branko Markota:

Veliki Petak 18.travnja 2003.g.

Branko Markota:

6.maraton lađa

Marin Volarević:

Prud i 6.maraton lađa

Marko Marušić:

Mladi i mi

Marin Marušić:

Prud

Blic vijesti

Sestra Natanaela:

Kako sam dobila redovničko zvanje

 

Dječiji kutak