Župnikov „osvrt” na nadbiskupov pohod župi

Dok sam pospremao stvari iza večernje mise u crkvi sv. Vida razmišljao sam o današnjem i jučerašnjem danu. Ipak je sve dobro prošlo! Samo da su oni mali sinoć bili malo mirniji u crkvi pred nadbiskupom. A bili su kao da su se svi u proljeće najeli žaba. Jesu li kreketali, jesu! Tako je to u životu. Uvijek se miješa zlo i dobro. Krizmanici najmirnija moja generacija, a ovi mali najnemirniji u svim mojim krizmama. I dok tako razmišljam, jedan koji mi pomaže raspremit pita me:

- Danas ste imali ručak za nadbiskupa i svećenike u gostionici. I sinoć ste uz nadbiskupa imali više svećenika. Vi ništa niste rekli, a mi se nismo sjetili. Mogli smo vam spremit večeru.

- Bila je večera i to kao bombon.

- Gdje?

- U župnoj kući.

- U župnoj kući? Pa tko vam je spremao?

- Župljani ove župe.

- Župljani ove župe?

- Da! Prije desetak dana Stana Careva pita:

- Hoću li vam ispeći kruh pod pekom?

- Može, rekoh.

Štefica Bubalo pita:

- Hoću li vam ispeći kolač? Imat ćete sigurno dosta svećenika!

- Ispecite! Ne mnogo i neka budu suhi.

Kolači, kruh, pršuta ima, još štogod i eto večere. Uostalom, da se malo i posti uoči sv. Vida ne bi bilo zlo. Jer pravi post je malo gladovat, a ne jesti posno, do sitosti i to ono što ti je drago. Tako ja mislim. Vesa ne misli tako. Ona pita:

- Hoćete li doći kod mene na večeru?

- Ne možemo! Bit ćemo u crkvi do 20 sati i 30 minuta zatim večera treba biti na brzinu, jer nadbiskup još istu večer treba pregledat i potpisat sve župske knjige.

- Hoću li vam donijet večeru u župnu kuću? Ja ću skuhat blitve, napravit salatu i ispeći krumpira, a moj će vam Mate ispeći mesa na gradelama.

- To može, rekoh. Pametan prijedlog je šteta ne prihvatit, a u sebi mislim: odakle zna da biskup voli blitvu. Žene sve znaju!

U nedjelju na večer iz Splita zove s. Alenka:

- Ja ću sutra poslije podne doći u Vid. Ako vam što treba pomoći oko večere, ja ću to rado učinit.

- Kako ne sestro, samo dođite! Večera će doći, ali treba namjestit stol, servirat, oprat suđe…

Kad smo sutra navečer došli iz crkve u 20 sati i 30 minuta, sestra Alenka je već izrezala kruh, namjestila stol, a Mate Vesin ulazi u kuću sa zdjelama. Vidim točno po planu: meso sa gradela, pečeni krumpir, blitva i salata. Ali Mate daje još jedan oval prekriven folijom i govori:

- Ovo su opremili Đuđa i Mate.

Krizmanici s nadbiskupom i župnikom don Stankom ( Župni ured Vid)

Gledam dok časna diže foliju. Na ovalu pečena jegulja. Dakle: meso sa gradela, jegulja sa ražnja, pečeni krumpir, kuhana blitva, salata, kruh ispod peke, kolači, voće, prije svega predjelo pršut i sir. Pravi banket! I neka netko rekne da žene ne treba slušat!

Dok je nadbiskup pregledao i potpisivao župske knjige, sve nešto gleda oko sebe. Mislim da mu nešto treba. A on će:

- Kuća ti je jako uredna i čista! Sam si a ovako uredno držiš kuću!

- Pa kao da niste znali da sam ja uredan čovjek, rekoh. A u sebi mislim: ne zna nadbiskup, da su prije tri dana poslije podne bile ovdje ruke: Anke, Dragice, Nede i Vese. Baš mu neću ni reći. On je nadbiskup, a ne žena da mora sve znat.

Župnik

na vrh