Katastarske mape sela Vida s početka 18. stoljeća

Godine 1683. kršćanska je vojska porazila Turke pod Bečom. Potaknuta porazom Turaka Venecija je, u želji da proširi svoje posjede u Dalmaciji, 1684. zaratila s Turskom. Jedan od ciljeva ratnih operacija bio je i osvajanje Neretve. Glavno tadašnje tursko uporište u ovom dijelu Neretve nalazilo se u nedalekoj Gabeli. Mlečani su je osvojili 1694. Po završetku ovog rata, 1699. godine, povučena je nova granica između Turske i Venecije. Naše se selo tada nakon dvjesto godina turske vlasti ponovo našlo u kršćanskom svijetu. Nezadovoljni ishodom ovog rata Turci su 1714. obnovili sukob. Novi je rat buktio do 1718. godine. U tom novom sukobu Venecija je izgubila i pri povlačenju uništila Gabelu. Granica uspostavljena nakon tog sukoba odgovara današnjoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Nedugo nakon oslobođenja neretvanskog kraja od Turaka, Mlečani su izradili prve katastarske mape našeg kraja. Te karte nazivamo Mape Grimani i one se danas nalaze u Državnoj arhivi u Zadru. Od ovih mapa nama su posebno zanimljiva četiri lista na kojima je prikazana naša župa ili pak njeni dijelovi. Pošto su mape koje se čuvaju u fondu Grimani nastajale u širem vremenskom rasponu, a ni jedna od mapa ovdje prikazanih ne sadrži godinu nastanka, pretpostavit ćemo da su naše mape izrađene dvadesetih godina osamnaestog stoljeća. To mi se razdoblje čini najvjerojatnijim, budući je tada, 1727. godine izrađena jedna karta koja se nalazi u fascikli 132, u kojoj je spremljena i karta s prikazom našeg sela.

Sl. 1. Dio prve mape iz fascikle 482 ½ koja se čuva u Državnom arhivu u Zadru

U fascikli 482 ½ nalaze se dva lista. Na prvom Sl. 1. je prikazano selo Vid, zaselak Tuzbelj te sela Prud i Crnići. U selu Vidu na ovoj mapi ucrtano je deset kuća. Sve kuće se nalaze unutar antičkih bedema koji su također prikazani. Prema ovoj mapi većina kuća se u to vrijeme gradila u gornjim dijelovima sela, tj. na području današnjeg Lenjaka, Križa, Gradine i uz bedeme od Grada prema župnoj crkvi. Samo su dvije kuće bile izgrađene u današnjoj Peškeri, u donjem dijelu sela koji je i u to vrijeme kao i danas najvjerojatnije služio za obrađivanje. Donji dio sela s obradivim površinama već tada je presijecala komunikacija koja je vodila od rijeke Norina put župne crkve. Ova se komunikacija sačuvala sve do danas, i uvjetovala je mjesto izgradnje mosta koji je početkom ovog stoljeća izgrađen kako bi se olakšala komunikacija s Metkovićem. Uz tu će se komunikaciju kasnije izgrađivati kuće, pa će tako nastati dio Vida danas zvan Selo. Ne znam kada je gradnja kuća na tom prostoru započeta, no 1836. Selo je najgušće naseljeni dio Vida.

Norin je i u to vrijeme u svom toku obilazio Orepak, no potok Slanica koji ga danas dijeli od sela bit će prokopan kasnije, svakako prije 1836. godine kada je ubilježen na austrijskim katastarskim mapama. Glibuša je u to vrijeme utjecala u Norin na istom mjestu gdje i danas.

Na mapi su ucrtane dvije crkve, sv. Vida i Blažene Djevice. Čini mi se da se selo Vid u to vrijeme isticalo brojem crkava nad ostalim mjestima našeg kraja. Budući je slabo vjerojatno da su u kratkom roku nakon oslobođenja u selu izgrađene dvije crkve, ovo bi bila još jedna potvrda njihovog znatno ranijeg nastanka.

U zaselku Tuzbelju prikazane su četiri kuće, one su se nalazile odmah iznad Njiva. U Tuzbelju su od obradivih površina prikazane Njive, Duge njive i zemlje s onu stranu Orepka.

Stranica: 1 >> 2

na vrh