Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

-> List župe -> broj 2 >>> Katast. mape sela Vida 2/2

Sl. 2. Dio druge mape iz fascikle 482 ½ na kojoj je prikazana komunikacija između Vida i Dragovije. (Državni arhiv u Zadru)

Na karti je ucrtana komunikacija koja spaja selo Vid sa Prudom. Ona je išla približno istim pravcem kao i današnja cesta. U Prudu je prikazan izvor Norina, Prudska draga i obradive površine u Crnićima i put Crnića. Pokraj izvora Norina autor mape spominje staru građevinu, možda neki hram iz rimskog vremena? Podalje, cestom prema Vidu ucrtan je položaj rimskih natpisa na stijeni u Ivanovoj dragi. Pošto u Prudu nije ucrtana ni jedna kuća ova karta je još jedna potvrda o kasnijem nastanku sela Pruda. Iako nije bio naseljen Prud je već tada nosio svoje ime kao i Crnići.

Selo Vid je na ovoj karti nazvano S Vido, što bi značilo da se tada zvalo Sveti Vid. Budući da u Dalmaciji postoje brojna mjesta koja su dobila ime po titularu koji je nosila lokalna crkva, vjerojatno je i selo Vid dobilo ime po crkvi.

Na drugom listu u ovoj fascikli Sl. 2. prikazana je crkva B. D. u Vidu, put koji je od Vida vodio do Dragovije i sama Dragovija, tj. jedan njen dio s crkvom. Na karti je označena granica između Vida i Novih Sela. Ona je prolazila preko mjesta zvanih Rasbiena Cameniza i Oštra Glaviza i prema njoj Dragovija nije pripadala Vidu već Novim Selima. Na Dragoviji su prikazane dvije kuće, crkva i više obradivih površina. Iznad dviju kuća napisano je ime i prezime Mije Marušića. Nešto podalje od crkve ucrtan je vrh zvan Gradina. Za sada nisam uspio utvrditi koji je put ucrtan na ovoj karti, da li je to Mrtvački put ili pak put koji prolazi podno Ogarđa. Zbog obradive površine prikazane južno od puta, za koju mi se čini da predstavlja Ograđ, skloniji sam mišljenju da je posrijedi ipak Mrtvački put.

U desnom donjem kutu ovog lista upisana je legenda s podacima o pojedinim parcelama prikazanim na oba lista ove fascikle, što znači da ova dva lista čine cjelinu. Ispod legende naveden je podatak o stanju duša u selu Vidu. Tu stoji da je u Vidu u vrijeme izradbe ove mape živjelo 127 duša u 27 obitelji.

U fascikli pod brojem 272 nalazi se karta Sl. 3. koja prikazuje Nova Sela, Borovce, Vratar i u gornjem desnom kutu Dragoviju. Budući ova sela ne pripadaju našoj župi ovdje ćemo pozornost obratiti samo na Dragoviju. Na ovom listu također je prikazana dragovinjska crkva. Uokolo nje nalazi se više obradivih površina i šest kuća. Sam rub karte je uništen, na tom djelu se trebao nalaziti dio sela prikazan na drugom listu iz folije 482 ½. Podno prikaza Dragovije nalazi se legenda. Pokraj nje je zapisano da je na Dragoviji u to vrijeme živjelo 38 duša u 5 obitelji.

Sl. 3. Dio mape iz fascikle 272 na kojem je prikazana Dragovija (Državni arhiv u Zadru)

Četvrta nama zanimljiva mapa čuva se u fascikli pod brojem 132, u kojoj se nalazi više različitih mapa neretvanskog kraja. Na toj mapi obuhvaćeno je veliko područje, od Desana, Novih Sela, Rujnice, Metkovića, sve do Vida, Pruda i Crnića. U gornjem dijelu mape ucrtana je linija granice s Turskim carstvom. Karta je rađena crnim tušem, tek su donji dio sela Vida i polja u Desnama obojeni, prvo žutom a drugo ljubičastom bojom. Kod današnjih Dilića s druge strane Glibuše, na karti je ucrtan križić i pokraj njega napisan toponim Grebac. Ovaj toponim se nalazi i na prvoj karti iz fascikle 482 ½, također kod Dilića. Nije mi poznato što ovaj naziv predstavlja, no meni se čini da upućuje na neki grob ili pak greben (zid), svakako nešto što se izdizalo nad okolnim potopljenim terenom.

U vrijeme nastanka ovih karata, po fra. Vijeki Vrčiću, župa Vid je bila sastavni dio velike župe kojoj su pripadala mnoga mjesta našeg zavičaja i koja je nosila ime po Vidu.. Cijelu tu veliku župu je opsluživao župnik iz Borovaca. Godine 1735. biskup Stjepan Blaškić dijeli župu na dvije manje. Župi Borovci tada pripadaju sela: Desne, Borovci, Rujnica i Nova Sela. Župu Vid sačinjavaju: Dragovija, Vratar i Vid. Zbog nemogućnosti župljana novoosnovane župe Vid da uzdrže svog župnika, ova se podjela nije ostvarila sve do 1765. godine, kada na župu dolazi don Vitanović Bariša.

Sl. 4. Dio mape iz fascikle 132 koja prikazuje šire područje Neretvanske doline (Državni arhiv u Zadru)

Tijekom druge polovice 18. stoljeća našu župu je posjetio i znameniti putopisac Alberto Fortis. Svjedočanstvo o tome on je ostavio u svom putopisu Viaggio in Dalmazia koji je izdan 1775. godine. U župu je ušao Prudskom dragom, prošao kroz Prud za koji kaže da je cijeli posut kamenjem iz antičkog vremena. Navodi da stanovnici u tom mjestu često idu sjeći trsku u močvaru. Strmom cestom Fortis dalje nastavlja prema Vidu. Razočarao se vidjevši kako na mjestu nekad slavnog grada sada jedva preživljava “ubogo selo Vid”. Za kuće u selu kaže: “bijedna staništa onih Morlaka što tu stanuju sva su sagrađena od lijepog drevnog kamenja”. Fortis se u svojoj knjizi žali na lošu suradnju mještana koji su mu odbili pokazati spomenike stare Narone.

Jakov Vučić

Stranica: 1<< 2

na vrh