Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

->  List župe -> Broj 7 >>> Blic vijesti 2/2

 

DJEČJE OLIMPIJSKE IGRE U VIDU

Ovog ljeta organizirali smo prve dječije  olimpiske igre. Da bi djeca pokazala svoj sportski duh, da bi se zabavljali i družili. Nismo očekivali toliki odaziv djece, no bilo nam je drago što je sve prošlo u radosti i smijehu. Kako bi se natjecatelji  mogli za nešto natjecat imali smo i nagrade. Te nagrade nisu bile luksuzne kao automobili, vile ili putovanja, već zadovoljavajuća sitnice. Iznenađeni smo velikom broju publike koja je svojim navijanjem bodrila djecu. Natjecatelji su se borili u šest disciplina: nošenje jaja u žlici, skakanje u vrećama, povlačenje konopa, omotavanjem wc papirom i tko će prije popiti limenku coca-cole. Bilo je tu plača, veselja i pjesme, uglavnom sve je prošlo u najboljem redu. Zahvaljujemo se našem župniku don Stanki Vrnogi što nam je dopustio da se igre održe na placu pokraj crkve. Vidimo se sljedećeg ljeta.

Organizatori igara bili su: Ivan Marušić, Katarina Marušić, Maja Matić i Marko Brnas.

Vid; srpanj 2003 godine

Ivan Marušić i Maja Matić


MARATON LAĐA 2003

Pripreme za Maraton počele su uobičajeno 2 miseca prije  u nešto prominjenom sastavu . Neki su odustali od  daljnjeg veslanja , neke je spriječila bolest a neki su otišli u druge ekipe. Radilo se u  miru  bez ikakvih ispada pojedinaca što do sad nije bio slučaj i samim tim postojalo je veliko međusobno povjerenje i samopuzdanje. Osvojenom startnom pozicijom izabrali smo peto mjesto od Velike rive. Pokrovitelj Maratona Predsjednik Republike Hrvatske  dao je znak brodskom sirenom koju gotovo nijedna lađarska ekipa nije čula pa se krenulo gotovo nasumce iza ekipe Rogotina koja je prva startala . Prvih 100 metara dobro smo se držali na 5. – 6. mjestu  i uslijed češanja s lađom zdesna dostigla nas lađa sa live strane i svojom bandom «nasjela « na našu te je došlo do našeg potapanja. Prvi su se veslači povukli u krmu kako bi prova izronila. U lađi je u tom trenutku bilo oko 400 litara vode a gotovo sve lađe su nas pritekle. Nismo se pridali  već smo ispljuskali lađu i nastavili veslati do Opuzena. Već smo bili na 13. poziciji. Prije izmjena pitao sam tko  se minja u Opuzenu? Svi uglas su odgovorili: «Nitko»! Zbog nezaustavljanja pritekli smo još dvi lađe. Dugu borbu vodili smo sa Kominskim juniorima i njihovom «TUŠIBOM», plovilom koje je sve samo ne lađa. Pritekli smo ih u Crnoj Riki kao i ekipu  «ŠKRAPA» iz Momića. U cilj smo stigli deseti. Kako su prvo mjesto osvojili zajednički Komin  i Rogotin to je bilo 9. mjesto. Po izlasku iz lađe mediji su se interesirali što nam se to dogodilo na startu i uzevši sve u obzir šta smo prošli dodijeljena nam je nagrada za NAJATRAKTIVNIJU EKIPU ovog Maratona.

I ovaj Maraton je potvrda dosadašnjih razmišljanja, da neće biti regularnosti dok svi ne budemo u potpuno istim lađama, jer na svim dosadašnjim pobjedile su isključivo lađe a ne lađari.

Više informacija na našoj stranici:

http://free-du.htnet.hr/domagojevi-gusari-vid

 Marko Marušić


VODA

Vodovod smo dobili ima već preko 15 godina  a svi u mjestu nisu imali tu privilegiju koristiti ga. Dio mjesta koji se nalazi između Brnasovih kuća prema Markotovima dakle na Brigu nisu bili u vodovodnom prstenu koji je na toj dionici bio «uvijen». Nakon mnogih apela i dvije pokrenute akcije budućih  korisnika ( oko 25) i jedne odluke gradskog Poglavarstva javno komunalno poduzeće METKOVIĆ proteklih je mjeseci uz veliko zalaganje budućih korisnika napokon osiguralo normalno snabdijevanje pitkom vodom.

M. Marušić


ŽUPNA MRTVAČNICA

U lito 1998 počelo se sa inicijativom o izgradnji mrtvačnice kod župnog groblja. U projektnom uredu BEINDENEGL Damir Taslak je dao idejno rješenje, poslije toga gotovosvakodnevno smo razgovarali i radili na projektnoj dokumentaciji koja je okončana u svibnju 1999. godine, spomenuti gospodin inače po roditeljima iz naše župe projekt  je u cjelosti poklonio. Odmah  se pristupilo iskopu i pripremi terena na tada  određenoj lokaciji koja se poslije primjedbi velikog broja župljana nije pokazala kao najbolja a argument za to je nemogućnost širenja groblja u budućnosti. Nova lokacija određena je istočnije od prve van pravca ograde groblja a ujedno što je moguće više odmaknuta od antičkih bedema. Da se sam objekt nebi nametnuo arheološko spomeničkom okruženju predviđeno je da ide što bliže probijenoj trasi  pristupnog puta. Grad je preuzeo vođenje izgradnje na sebe a u međuvremeno se promjenio Zakon o gradnji odnosno o projektiranju unutar arhitetonske komore po kojoj je projekt morao na «pripakiranje». Nakon mnogih   razgovora sa gradskim vodstvom napokon smo ovo lito krenuli u realizaciju. Prva sredstva za iskop i pripremu terena dao je Augustin Brnas  a za zidanje je Grad potpisao ugovor sa tvrtkom DOBRANJE  uz supotpis Mjesnog odbora. Ovom treba dodati ne mali  prilog Srećka Ilića koji je sav prihod od svoje knjige ustupio  za izgradnju mrtvačnice.

Marko Marušić


Žudije

Župne žudije ove su godine pristupile obnovi  opreme, za idejna rješenja obratili smo se poznatoj kreatorici Franciki Matiji Vuici. Po njenom rješenju sašivene su nove odore, uređene kacige, izrađena nova  vođina kaciga i novi štitovi za crvene.

 Glavnina prošlogodišnjih i ovogodišnjih Žudija dogovorila se o trogodišnjem periodu potpunog preuređenja opreme i dala sebi u zadatak poboljšati organizaciju te  prezentaciju  uskršnjih  običaja  van  župne zajednice.

Slijedom toga stupio sam u kontakt sa uvaženim majstorom fotografije Šimom Strikomanom koji uz turističku zajednicu Vodica  tradicionalno organizira svehrvatsku SMOTRU ŽUDIJA i prijavio naše žudije kao sudionike.

Luka Ploče besplatno nam je ustupila svoj autobus za put do Vodica gdje smo u jutarnjim satima imali  «postrojavanje»  a poslije u župnoj crkvi  sve skupine su prikazale  običaje  Velike Subote. Naše Žudije prikazale su izlaženje, smjene i  «padanje» uz komentiranje i obrazloženje svih radnji. Po završetku dobili smo veliki pljesak nazočnih uz mnoga znatiželjna pitanja. Tada se uvidjelo da imamo i jednu posebnost  koju drugi nemaju a to je da gotovo svi prestaju sa svojim programima  na Veliku Subotu osim nas koji imamo i na sam USKRS čuvanje na  dvije mise i to u punoj postavi. Po tradiciji je tako  i trebalo bi tako nastaviti.

Po završetku programa imali smo zajednički ručak .

U autobusu je u oba pravca bila  ugodna, vesela po svemu uzorna atmosfera  u kojoj se između mnogih ideja  stvorila i ona o posjetu bivšem župniku don Juri Marasoviću u sadašnjoj mu župi Blato na Cetini.

UvIjek veseli don Jure srdačno nas je ugostio. Učas smo imali bogati «Švedski stol» sa zajedničkim prinosima. Nastala su prepričavanja raznih zgoda iz vrimena kad je bio na našoj župi. Poslije nas je odveo do svog  župljanina Luke Strižića koji je dan prije imao krštenje sina jedinca i tu smo srdačno ugošćeni.

Po povratku svi su imali samo jedno na pameti, ponovilo se.

 Marko  Marušić

Stranica 1 << 2

 


na vrh

 

 

SADRŽAJ

Don Stanko Vrnoga:

Uvodna riječ

 Don Ante Jurić:

Početak školstva u Vidu

Jakov Vučić:

Pregled arheoloških istraživanja

Željko Volarević-Špirić:

Dvi-tri crtice iz starije prošlosti

Ivan Vučić:

O pomalo zaboravljenim mjestima

Bernard-Valentin Marušić:

Moja sjećanja na II svjetski  rat

Jurica Ilić:

Preslice (kudilje) u Hrvatskoj

Žarko Markota:

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije

Žarko Markota:

Prvi svjetski rat

Ante Pejar:

Sjećanja

Don Stanko Vrnoga:

Iz života naše župe

Branko Markota:

Veliki Petak 18.travnja 2003.g.

Branko Markota:

6.maraton lađa

Marin Volarević:

Prud i 6.maraton lađa

Marko Marušić:

Mladi i mi

Marin Marušić:

Prud

Blic vijesti

Sestra Natanaela:

Kako sam dobila redovničko zvanje

 

Dječiji kutak