Vid - Prud - Dragovija - Podgrede - Ograđ

->  List župe -> broj 2 >>> Kula don Bariše Ereša...2/3

             

Na katu srednje zgrade nalazi se uređen oltarić (bitan mu je arheološki dio onaj koji je iznad vodoravnog, očito Erešova, oltarića, uzidan: baza starokršćanskog oltara) te uzidan kameni nadvratnik s natpisom na hrvatskom iz kojega zaključujemo o godini gradnje. Drugi natpis na hrvatskom, koji - prema našem rasuđivanju - potvrđuje tu dataciju (1825.) jest uzidan u istočnom zidu sjeverne zgrade, pri samom vrhu, na lijevoj strani.

            Ono što je uklesano na kraju posljednje, četvrte linije ovog natpisa, koji je očito dao uklesati, kako to piše skraćeno u prvom retku D(on) B(arisa) E(res) xupnik Vidda, MDXXXV, od bitnog je značenja za razumijevanje cijelog sklopa Erešove kule ali, paradoksalno, upravo razumijavanje tog sklopa pomaže objasniti taj hrvatski natpis. Naime, ako shvatimo doslovno, bez ikakve nijanse, onda ćemo pročitati 1535. Očito, to nije natpis uklesan 1535! Pružaju se slijedeće mogućnosti tumačenja:

            1. Ereš je namjerno uklesao krivi datum. Vjerujemo da ovu mogućnost moramo odbaciti. Uza sve negativne vijesti koje su suvremenici ostavili o Erešu, on je ipak, po našem sudu, uza svu svoju neobičnost (pa upravo je ona morala kod suvremenika izazvati takve ocjene), bio ozbiljna osoba, makar ako je suditi po djelu koje je ostalo, po Kuli. On ni u jednom trenutku nije pribjegao varanju, on je ozbiljno kopirao spomenike koje će poslati u Zadar, stoga nije moguće pretpostaviti da je u ovom slučaju pribjegao varanju ili da je napravio namjernu grešku.

            2. Ereš je namjeravao uklesati godinu 1835., pa se našavši u nedostatku prostora odlučio izostaviti CCC, što je smatrao da će se podrazumijevati, te je uklesao ono bitno: XXXV. I ovu mogućnost, držimo, treba odbaciti. Kao što smo naglasili i u povodu prve mogućnosti, Ereš je ozbiljno radio ovaj posao. Vjerujemo da mu se nije mogla dogoditi takva greška u procjeni slobodnih mjesta za uklesivanje godine. Međutim, ako i uzmemo u obzir tu mogućnost, te da je stvarno trebala biti uklesana godina 1835., značilo bi da se Kula gradila 10 godina, od 1825. do 1835., ili da je bila sagrađena u dvije faze: prizemlje s prvim katom 1825. a drugi kat i potkrovlje 1835. Ne vjerujemo u vjerodostojnost tih mogućnosti. Prvu varijantu bismo odbacili, budući da nam se ne čini vjerojatnom gradnja takve zgrade kroz 10 godina. Drugu bismo varijantu također odbacili, budući da na zidovima Kule, odnosno, preciznije, sjeverne zgrade, ne vidimo tragova koji bi ukazivali na gradnju u fazama. Me|utim, da se Kula gradila dugo, ne baš 10 godina, vjerojatno će morati biti naš zaključak, na koji će nas prisiliti "topografija" natpisa na zidovima Erešova zdanja, o čemu ćemo razglabati niže. 

3. Ereš je u svom zanosu za spomenike i u veličanju Vida kao nasljednika Narone, što je očito iz ovog natpisa, uzeo u obzir propast Narone, o kojoj se uvijek spekuliralo, te je odredio godinu nakon pada Narone. Ako uzmemo u obzir da je Kula nastala u jednom potezu, da je odmah bila izražena namjera za visokom gradnjom, očita iz koso postavljenih zidova, te da je završila iste godine kad je i počela, onda je i ovaj natpis morao biti iz 1825., kao onaj na nadvratniku, te bi proizlazilo da je era Vida započela 290. godine (odnosno, te godine bi bila propast Narone ili, ako bismo uzeli da je natpis uklesan kad su kopije natpisa koje su ispod njega bile poslane u Zadar, tj. 1833., onda bi

Don Barišin natpis na hrvatskom. (Foto: Arheološki muzej Split)

po toj računici navedena godina pala na 298.), što bi se sve uklapalo u razdoblje koje se i inače smatralo kao razdoblje naronitanske katastrofe (262.-366.). Držimo da bi ova mogućnost mogla imati neke realne osnove, makar imajući u vidu način, kako nam se čini, da je mogao razmišljati Ereš. Nevolja je u tome što ne možemo nikako odrediti točnu godinu, pa polazimo od naše pretpostavke da je to bilo 1825. ili pak 1833., te onda tek dolazimo do godine pada Narone, što je doista sasvim arbitrarno, čak ostajući u takvim povijesnim okvirima, koji danas više ništa ne znače (pogotovo nakon otkrića starokršćanskih bazilika). Tako nam se čini da zbog metodoloških razloga moramo odustati od ove mogućnosti. 

            4. Ereš je uklesao navedene znakove, ali oni nisu zapravo svi brojevi. Prva dva su kratice za M(oga) D(ilovanja) u ondašnjem govoru, odnosno današnjem "moga djelovanja" i odnose se na ono što je s ponosom istaknuto u prvom retku: župnik Vida. Premda ni iza M ni iza D nema točke kao što je to u prvom redu iza D, B i E, oblik tih slova odgovara ovima iz prvog retka, oni imaju kvadratni oblik, za razliku od užeg, izduženog za znakove koji slijede: XXXV. Prema tome, brojevi koji slijede: 35 bili bi godine njegova župnikovanja u Vidu. Te su se godine napunile 1851., tada je Ereš odlučio obilježiti jubilej, budući da je i dovršio svoj projekt. Ovdje moramo dozvati u pomoć "topografiju" natpisa i naš prethodni opis relativne kronologije Erešova zdanja. Konstatirali smo da je glavna zgrada podignuta 1825., te da temeljem uvida u katastar moramo zaključiti da do 1836. nisu bile dograđene dvije zgrade s južne strane.

            Stranica: 1 << 2 >> 3


na vrh

 

 

SADRŽAJ

Don Stanko Vrnoga:

Uvodna riječ

Dr. Emilio Marin:

Kula don Bariše Ereša, župnika Vida

Jakov Vučić:

Katastarske mape sela Vida

Zoran Volarević:

Stari Čamci u dolini Neretve

Don Stanko Vrnoga:

Štovanje Djevice Marije

Don Jure Marasović:

Izgradnja crkve sv. Ivana

Don Stanko Vrnoga:

Iz kronike naše župe

Žarko Markota:

Mjesne legende ili kako je nastao Vid

Ante Pejar:

Pomoć djeci i roditeljima

Don Stanko Vrnoga

Župnikov osvrt na biskupov

DJEČJI KUTAK
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

prilagođeno rezoluciji 1024*768